Zašto Berlin gubi svoje najbolje klubove?

 

Kako Berlin sve više raste u očima turista koji se sve više slijevaju njegovim putima vlasti potežu sve više pitanja u vezi sigurnosnih standarda klubova. Naravno, skandal s rođenim Berlinčaninom jest skandal ali skandal s turistom je internacionalni skandal.

 

Tijekom posljednjih godina nekoliko značajnih berlinskih lokaliteta je zalupilo vrata, bilo privremeno ili trajno baš na ovim temeljima. To je zateklo Neue Heimat nakon što navodno nije imao adekvatnu protupožarnu zaštitu, prošle jeseni zatvoren je Sisyphos zbog raznolikih problema sa sigurnošću samo nekoliko dana prije Hawtinova nastupa, da bi bio iznova otvoren mjesecima kasnije.

 

Najveći gubitak 2015. godine ipak predstavlja Statbad Wedding, kompleks javnih bazena u kojem su se održavale mjesečne Boiler Room večeri u sobama ispod bazena. Tijekom vikenda tisuće bi se gurale uskim hodnicima i stubištima ovog podzemnog techno bunkera ili se naguravale u nagnutom prostoru ispražnjenog bazena. No čini se da je Stattbad operirao pod dozvolom bara i galerije, ali da nikada nije dobio dozvolu da bude noćni klub.

 

Tako je thump popričao s promotorom Boiler Rooma, Michailom Stanglom, kako bi dobili pogled na stvari iz prvog reda i kako se ova praksa odražava na noćni život Berlina.

 

Kako biste objasnili ova nedavna zatvaranja klubova?

 

Mislim da imaju mnogo veze s trenutnom političkom klimom u Berlinu. Prethodni tjedni su vidjeli dosta medijske pažnje svrnute na negativne aspekte berlinskog noćnog života – posebice na nasilje i zločine koji se događaju noću i često su usmjereni prema turistima u gradskim žarišnim točkama. Nije bilo mnogo drugačije u prošlosti, ali nedavna pokrivenost na nacionalnoj razini je možda svrnula pažnju nekih političara na noćni život Berlina.

 

Isto se može reći i za provođenje određenih sigurnosnih i građevinskih pravila. Većina klubova u Berlinu već dugo operira u sivoj zoni i to im polazi za rukom jer berlinska administrativna tijela nisu bila u mogućnosti provoditi kontrolu. Moguće da je došlo do promijene prioriteta u berlinskoj administraciji koja bi objasnila nedavni pritisak. Naravno da ne trebamo zaboraviti tragediju prethodnog Love Paradea – koje je jedan od učinaka bio i (potreban) mentalni zaokret prema sigurnosti.

 

Kako zatvaranja utječu na glazbenu zajednicu grada?

 

Čini mi se da u prošlosti zatvaranja nisu imala velikog učinka na glazbenu zajednicu. I publika i glazbenici su bili poprilično prilagodljivi i jednostavno bi nastavili na slijedeću lokaciju. Na sreću, grad je nudio dovoljno kompatibilnih lokacija koje smo si mogli priuštiti, tako da je odmah po zatvaranju jedne lokacije niknula barem jedna nova. No kako Berlin sve više i više postaje prijestolnica sa svim socio-ekonomskim posljedicama koje ovo nosi, pronalazak prikladnih lokaliteta posebno u Kreuzberg/ Neukölln/ Friedrichshain području postaje sve kompliciranije.

 

Povrh toga publika u Berlinu možda nije toliko pustolovna koliko bi trebala biti. Sumnjam da bi putovali skroz do Reinickendorfa ( dosta daleko na sjeveru) ako bi se tamo otvorio sljedeći Berghain. Čak i uspjeh udaljenih lokacija poput Sttabada je bio poprilično iznenađenje i mislim da je prisutnost Boiler Rooma igrala veliku ulogu. Ako se ove akcije za kontroliranje berlinskih klubova nastave postat će nemoguće otvoriti klub na malom budžetu. Primjena svih građevinskih i sigurnosnih zahtjeva učinit će lokalitete za underground glazbu u potpunosti neekonomičnim.

 

Smatraš li da je argument da sigurnost treba biti veća briga opravdanim? Ili misliš daje pretjeran?

 

Na sreću, standard sigurnosti ( i odgovornosti) je poprilično visok u Njemačkoj, i ne mogu se sjetiti ni jedne žrtve, izuzev jedne, u Berlinu u bližoj prošlosti koja je bila rezultat nedostatnih sigurnosnih uvjeta. Sigurnost posjetitelja, zaposlenika i glazbenika mora doći na prvo mjesto – oko toga nema rasprave i točno je da bilo koje ozbiljno kršenje treba biti disciplinirano. Ipak, ono što treba još jednom promisliti je kako građevinski i sigurnosni zahtjevi mogu biti implementirani na način koji ne čini na kulturu usmjeren rad u potpunosti nemogućim s financijskog gledišta.

 

Mnoge lokacije u Berlinu su postale ovo što jesu upravo zato jer su se s vremenom poboljšavale. Nedostatak kontrole je dopustio polu-legalnim skladištima s ničim više do nekoliko frižidera i razglasom da se polako s godinama otvore u potpuno opremljene i sigurne klubove. Ne kažem da je ovo ispravan način na koji bi se stvari trebale odvijati, ali barem pokazuje da su vlasnici klubova zainteresirani za postizanje standarda koji se zahtijevaju i traženje načina da se osigura sigurno funkcioniranje čak i ako nije u potpunosti po propisima.