Zvuk sudara crnih rupa postaje elektronička balada!

 

Veljača 2016. će zauvijek ostati obilježena pečatom globalnog povijesnog značenja jer je potvrđeno postojanje davno postulirane ideje gravitacijskih valova. 14. rujan 2015. označio je prekretnicu u kojoj je LIGO  (Laser Interferometer Gravitational-Wave Observatory) upecao nešto toliko nevjerojatno da su bili potrebni mjeseci pozadinske provjere svakog detalja podataka kako bi se isključila mogućnost ljudske pogreške ili glitcha u opremi, i naposljetku uz bubnjeve i globalno slavlje srolala se vijest da su otkriveni gravitacijski valovi, sitna komešanja i vibriranja same tkanine prostora-vremena. Prvi su puta predloženi u Einsteinovoj općoj teoriji relativnosti, no i on sam je čak sumnjao da ćemo ikada doći do točke kada će uređaji postati dovoljno sofisticirani kako bi ih otkrili.

 

No pomogao nam je kolosalni sudar dva masivna svemirska objekta, dvije crne rupe, koje su se spojile u jednu prije 1.3 bilijuna godina i odaslale tako jaki val površinom prostorno-vremenskog tkanja da su ga čak i naši uređaji uspjeli zabilježiti. Kako zvuče dvije crne rupe u titanskom sudaru? Začudo, poput cvrkutanja ptica. U Londonu baziran studio Marshmallow Laser Feast je u suradnji s kompozitorom Arthurom Jeffesom i astrofizičarkom Samayom Nissanke stvorio prekrasnu elektroničku baladu, Black Hole 5.0, koja je uglazbila sudar crnih rupa koristeći samplove originalnog zvuka. 

 

Samaya je objasnila: "Arthur je uzeo ovo celestijalno cvrkutanje, zvučne signale zvijezda u pokretu milijunima godina prije i inkorporirao ih u glazbu. Zaista je zadivljujuće da po prvi puta zapravo možemo slušati najnasilnije događaje unutar svemira. Otvorili smo novi prozor i doživljaj svemira."

 

Konačni rezultat je melankolična ambijentalna elektronička skladba koja bi upućene mogla podsjetiti na eksperimentalnije radove umjetnika poput Jamesa Blakea, Four Teta ili Nicolasa Jaara.
{youtube}c8qdviIL2bo{/youtube}