Ovo je bio prvi međunarodni događaj koji pokazuje konstantni rast ovog brenda na glazbenom tržištu. U čarobnom okruženju stoljetnog dvorca uživalo je tisuću rasplesanih gostiju. Karizmatični francuski DJ Traumer bio je glavna zvijezda večeri.
Foto Marko Obradović Edge
Uz njega su nastupili ukrajinski Kirik, domaći slovenski DJ-i Alex Ranerro i Teo, te hrvatski Yakka, Bosk i Pablo Panda. Sam ambijent dodatno je podigao atmosferu, a izvrsna produkcija i animacije na zidovima vodili su posjetitelje u jedu novu dimenziju. Na ovaj spektakl, uz goste iz Hrvatske i Slovenije, stigli su i oni iz Poljske, Francuske, Italije, Švicarske, Austrije, Mađarske, Irske i drugih zemalja. Čarobne fotografije koje putuju Europom snimio je Marko Obradović Edge.
Baby Lasagna je bio visoko ocijenjen među publikom na Eurosongu, no politički faktori su možda imali veći utjecaj na konačni rezultat nego umjetnička vrijednost, što nije čudo s obzirom na prilike u kojem se kreće čovječanstvo.
Renato Branđolica/HRT
Na natjecanju za koje je poznato da pobjednike bira prvo glasovima žirija, a potom i glasovima publike neizvjesnost oko dobitnika traje do samog kraja. Lasagna je oduševio publiku što je rezultiralo najvećim brojem glasova u tom kontekstu. Triler je ipak puno veći kad pratite na trgu ili putem TV ekrana što se svodi na isto, zakulisne igre često pokažu kako smo medijski izbombardirani nekom neizvjesnošću ili kladioničarskim trikovima kako bi se stvorila lažna euforija oko cijelog namještenog showa. Ali mogu pohvaliti produkciju koja je bila na vrhunskoj razini. Volio bih da je Marko Purišić osvojio jer ima stvarno odličan hit i cijeli predani team koji je odradio posao vrlo profesionalno. Čestitam!
Baby Lasagna je napravio za svoju zemlju veliki podvig i na tome mu treba čestitati!
Utjecaj lobija unutar glazbenih udruga i institucija može imati značajnu ulogu na financiranje projekata i odluke o natjecanjima poput Dore. No, to nije ništa čudno s obzirom da je i sam naš predstavnik sasvim slučajno upao na Doru i pobjedio. Kako sam saznao čitajući Index, HRT-ov famozni žiri odabrao je 24 pjesme za finale, dok je Marko bio prva rezerva kao 25. pjesma. Sasvim slučajno je upao u finale Dore nakon što je Zsa Zsa otkazala nastup.
Jedna mala Hrvatska koja nije sa sobom ponijela političku poruku naspram Švicarske koja ipak jest, i nije dugo trebalo da svjetski tabloidi prenesu izjave Nema o pravima nebinarnih osoba tj. transrodnih zajednica. Jasno je da će Nemo stoga dobiti priliku da kroz medije propagira svoja uvjerenja i da se utjecanjem na svijest stavi na stol i to važno pitanje koje okuplja misli konzervativnijih političara. A toga u Europi ne nedostaje počevši od Njemačke pa do Hrvatske… Važno je istaknuti u ovom kontekstu da nemam ništa protiv Nema i toga što je nebinarna osoba, već načina na koji Eurovizija već desetljećima bira pobjednika.
Vječno drugi od sporta do glazbe, no možemo biti ponosni što smo na Eurosongu ostvarili ovakav rezultat. Upravo to može biti i prilika da se na domaćoj glazbenoj sceni počne uvoditi red na način da lobiji sa državne televizije i glazbenih udruga konačno “dobiju nogu”.
No, s obzirom na rezultate parlamentarnih izbora možemo li uopće očekivati ikakve promjene. Vrlo teško! Načini na koji se razne strukture odnose prema mladima jedan je od razloga zbog kojih nas je 400 tisuća manje, a sam primjer je i Baby Lasagna sa svjetskim hitom koji je našem stručnom žiriju bio prva rezerva.
Traži se ostavka žirija HRT-a
No, prije toga žiri s HRT-a treba dati otkaz svi do jednoga. To je žiri koji ga je igrom slučaja ubacio na Doru kao prvu rezervu. Zbog čega je Baby Lasagna bio rezerva? Zbog lobija i ljudi koji sjede u foteljicama i vrte lovu, te nemaju nikakvu odgovornost. A nakon što je osvojio Doru odjednom se ekipa iz glazbenih udruga počela njemu dodvoravati i fotografirati jer su vjerojatno nanjušili početak kraja.
Lobiji koji drmaju glazbenom scenom u velikoj mjeri imaju utjecaja na medije i na kraju krajeva na to što ćete čitati i slušati u medijima i na formatiranim radijima.
Elektronička glazba u tom kontekstu lobijima je samo slučajna pojava i nužno zlo jer u Hrvatskoj sve drže lobiji
Lobiji su ti koji danas koče i razvoj mladih posebno onih koji bi se primjerice htjeli ranije okušati kao producenti, kreativci ili izvođači elektroničke glazbe, a da ne pričamo o nekim drugim zanimanjima u industriji jer recimo zašto na nastavi glazbenog odgoja danas nemamo ritam mašinu ili DJ mikser?
Ali kome je od njih bitna uopće elektronička glazba. Nikome.
Lijep primjer je i ova knjiga koja bi za početak tudumima u glazbenim udrugama i ministarstvima bila dobar primjer kako educirati djecu. U Hrvatskoj se ne nude poticaji za napredovanje, a javni natječaji su namješteni, stoga mladi s razlogom napuštaju domovinu kada vide da u tome sudjeluju glazbene udruge i kulturne institucije. Vjeronauk se primjerice stavlja usred nastave kako bi ga djeca morala pohađati pod svaku cijenu, zašto bi onda ritam mašina koja je revolucionarizirala svijet glazbe – bila tabu tema? Elektronička glazba je po pitanju umjetnika ili razvoja mladih talenta još uvijek tabu tema, subkultura na marginama.
Utjecaj lobija
Lobiji su zaslužni što su prava elektroničkih glazbenika minorna ili bolje rečeno ona uopće ne postoje; krivi su što plaćate naknade za autorska prava kao organizatori i što sve te playliste koje šaljete završe u košu u Heinzelovoj (ovdje smatram da trebate plaćati autorska prava, ali da je raspodjela novca trebala biti transparentnija i poštenija).
Nadalje, lobiji su krivi što je većina javnih natječaja u glazbenim udrugama i kulturnim institucijama uglavnom privatna prčija te što se za potrošena sredstva uglavnom ne šalju izvještaji i ne provode analize ili se rijetko provode; da ne govorim što su donacije svih javnih tvrtki namještene za članove ugledne stranke.
Lobiji su krivi što su dobrim dijelom prihodi glazbenih udruga od elektroničke glazbe ogromni, a što je povrat u razvoj ove glazbe i kulture minoran ako pričamo o nekakvim javnim natječajima koje bi te udruge trebale sprovoditi; što u povjerenstvima sjede osobe koje drže lobije i što će novac dijeliti sebi i podobnima, i onima koji neće galamiti posebno u medijima.
Svjetlo na kraju tunela
O situacijama i problemima s kojim se alternativna, urbana i elektronička scena svakodnevno susreću, mogao bih pisati do prekosutra, jer s nekima smo se i sami susreli pokrenuvši projekte poput nagrade Ambasador ili predstavljanja hrvatske elektroničke scene u Parizu. Slijepo vjerujući u poštenje ljudi koji vode glazbene udruge i kulturne institucije naišli smo umjesto poticaja na razna podmetanja, pokušaje sabotiranja, trgovanja utjecajem, česte sukobe interesa članova povjerenstava za javne natječaje, uskraćivanje sufinanciranja, pokušaja kopiranja projekta, pa sve do toga da resorni ministri brane i stoje na strani takvih osoba.
No, ono što je sada važno istaknuti je svjetlo na kraju tunela
Vratit ćemo se na samu srž ovog teksta, Baby Lasagna je svojim uspjehom prodrmao do temelja glazbenu scenu u Hrvatskoj i pokazao da se može drugačije.
Marko Purišić i cijeli njegov tim usprkos svim preprekama su postigli globalni uspjeh. Upravo, taj uspjeh je pobudio pažnju kod kolega s mainstream portala koji su nizom tekstova krenuli preispitivati stvari s kojima se mi već godina borimo i o kojima pišemo.
Baby Lasagna je pokazao široj publici i ono što mi već znamo, a to je da u Hrvatskoj postoje mladi, talentirani umjetnici koji imaju potencijala za velike stvari, samo što im se treba dati prilike.
Foto Arlo Ilić
Ono što mi sada kao mediji možemo napraviti je nastaviti skretati pažnju na mlade, neafirmirane i novonastale umjetnike koji tek traže svoje mjesto pod suncem, što mi na Klubskoj Sceni već i radimo kroz projekt Novi val, ili nagradu Ambasador, ili edukativnu platformu Jezgra, a nadamo se da će i naše druge kolege s glazbenih portala napraviti slične projekte u svojim subkulturama.
A ono što vi kao prosječni obožavatelj glazbe (nebitno kojeg žanra) jest započetak podržati lokalnu scenu. Otiđite na set lokalnog DJ-a, poslušajte lokalni autorski bend, platite upad tih par eura, jer njima će to značiti mnogo. Ako vam se svidi njihov rad, zapratite ih na društvenim mrežama i sljedeći put kad budu nastupali, povedite još nekog prijatelja kako bi se glas proširio dalje.
Vrijeme je za nova lica na glazbenoj sceni i da ona pune klubove i arene, a ne da se sve vrti oko desetak istih glazbenika dokad oni ne odu u mirovinu.
Stav iznesen u članku, ne odražavaju stavove redakcije portala, već su to osobni stavovi autora članka
BSH events je pripremio prvi veliki događaj izvan Hrvatske i to u Sloveniji, u dvorcu Mokrice nadomak Zagreba gdje su doveli Traumera. Uz cijenjenog francuskog gosta svirali su još i Kirik, Ar:Te, Yakka, Pablo Panda i Bosk.
U Petom Kupeu, na novoj Sequences večeri gostovao je Guy J. Izraelska zvijezda zajedno s Petrom Dundovom i Antoniom Zuzom je sve prisutne odveo na hipnotičko putovanje.
Makedonski synthwave bend Iskra je premijerno gostovao u Zagrebu. AKC Attack ih je ugostio, a uz njih su još svirali i retrowave duo Revirgin, Maja Pa i Ikonal.
U petak 17. svibnja, klub Kult će ugostiti popularni Dobar House koji će u Beogradu po prvi put nastupiti sa svojim predvodnicima Elenom Mikac i Tom Bugom, kao i lokalnom zvijezdom Lutonom.
U svojih 8 godinaDobar House se održao u klubovima Sirup, Klub., Masters, Podmorica, Aquarius i Peti Kupe gdje trenutno najviše djeluje. Osim Zagreba, Dobar House je održan i u legendarnom klubu Barbarella’s Discotheque, dubrovačkoj Dubini i riječkom Pogonu Kulture.
Večer je ugostila brojna imena iz regije poput Alex Ranerro, lelu, Mene, Mirko & Meex, 84Bit, Coeus, Aney F., Popi Divine i druge, a od internacionalnih gostovanja možemo izdvojiti imena poput Riva Starr, Kolter, Dam Swindle, Dirty Channels i mnoge druge.
Sad je došlo vrijeme da popularni brend debitira u Beogradu, a kako kažu klub Kult je idealno mjesto za Dobar House.
Lazareti su nekoć bili najstarija karantena na svijetu izgrađena sredinom 17. stoljeća, a danas je omiljeno mjesto umjetnika, glazbenika i svih željnih kvalitetnog druženja i dobre zabave.
Upravo, na tom mjestu nalazi se klub s dugogodišnjom tradicijom Lazareti koji će domaćin novog dvodnevnog festivala elektroničke glazbe “Soul Gravity” koji će se održati 24. i 25. svibnja uz regionalne i domaće goste te lokalne snage. Kako organizatori poručuju izvođači na festivalu će “vas provesti kroz razne žanrove elektroničke glazbe – od plesnog tech housea do žestokog, čistog techno zvuka”.
Glavni gosti novog dubrovačkog festivala koji će se održati na jedinstvenoj lokaciji u čarobnom ambijentu su Mladen Tomić i Andrologic aka Fabric of dreams, dok festivalsku posadu kompletiraju dobro poznate lokalne i regionalne snage: Dotur & Champa, MattButt & Brigitta, Maroje, Megahertz i Zha Jo.
Mladen Tomić je DJ i producent iz Bosne i Hercegovine, poznat po svom hipnotičkom stilu kombiniranja techna i housea u setovima, kao i produciranju snažnih i impresivnih traka. Mladen je na sceni aktivan preko dva desetljeća, nastupao je diljem svijeta, kao i što je izdavao glazbu za renomirane etikete. Suvlasnik je Night Light Recordsa te pokretač škole za DJ-ing i produkciju “Atomic”.
Fabric of dreams je novopečeni projekt zadarskog glazbenika Andrologica koji je za pultom već punih 25 godina. Sami projekt Fabric of dreams bazira se na Andrologicovom jedinstvenom pogledu na technu te njegovoj fuziji kroz godine koje su iza njega. Andrologic aka Fabric of dreams do sad je imao nastupe na festivalima poput Sonusa, Labyrinth, NSummer3P-a kao i u renomiranim klubovima poput Boogalooa, Crkve, sarajevskog Silver & Smokea te bečke Camere. Uz brojne nastupe, bilježi i izdanja za Click Records, 3rd Avenue, Majestic Family i Stellar Fountain.
Slijetanje na Ibizu je zaista poseban trenutak. Ona energija u zračnoj luci gdje se turisti oduševljeno najprije fotografiraju sa ogromnim natpisom na krovu. Većina njih nije ni spremna za ono što ih čeka u tih nekoliko dana boravka jer taj ritam „ne postoji nigdje na svijetu“.
Ali najveća čar otoka je kad počneš upoznavati lokalno stanovništvo i stopiš se s njihovim stilom života. Većina se ovdje bavi turizmom danas zahvaljući glazbi, pa ne čudi što i stari i mladi znaju sve o DJima i klubovima.
Imam jednu anegdotu od prije par godina, naime imao sam jutarnji let i vozio me taxi prema zračnoj luci. Taxist u debelo 60-ima sa vidno istrošenim radničkim rukama priča mi svoju priču kako živi na selu i uzgaja mnogo hortikulture za tržnice, a da u slobodno vrijeme vozi da zaradi koji euro više. I taman prolazimo autocestom oko 8 u jutro tik uz Amnesiu iz koje izlazi horda partijanera i kaže on „Ajme, sigurno je bilo spektakularno sinoć, vrtio je Joseph Capriati“. 🙂
Hipijevski stil života na Ibizi nije samo prolazni trend, već je postao sastavni dio identiteta otoka i njegove kulture
Ibiza je tijekom godina postala poznata po svom otvorenom duhu, toleranciji i prihvaćanju različitosti, a to je uvelike oblikovalo i hipijevski stil života na otoku koji je i dan danas prisutan u mnogim aspektima. Većina njih promoviraju ekološku svijest, zato ne čude mnogi duhovni centri, organske tržnice i sl. Hipijevski stil života na Ibizi nije samo prolazni trend, već je postao sastavni dio identiteta otoka i njegove kulture. Taj autentičan ibiški način života možete osjetiti u svim njenim ruralnim selima, a posebno u Santa Gertrudis i San Carlosu . Tu se održavaju i tradicionalni festivali, folklorne manifestacije i običaji.
Često ovdje možete čuti kako otok nazivaju “zlatni kavez” zbog toga što zaista imate na raspolaganju sve što vam duša poželi, od zabave, shoppinga, restorana, predivnih plaža ali ponekad ostanete uskraćeni za malo mira – jer, Ibiza je ipak samo otočić koji s kraja na kraj prijeđete automobilom za manje od sat vremena, a na njemu boravi 150 tisuća ljudi.
Zamislite tek po ljeti kad počnu stizati miljuni turista. Postoji opcija za jednodnevni bijeg na obližnji otočić Formentera na koji katamaran iz Ibize vozi 45 minuta. Formentera je prekrasne netaknute prirode i plaža s bijelim pijeskom i tirkiznim vodama gdje se ipak možete opuštati u jednoj puno mirnijoj atmosferi.
Završit ću ovaj serijal o Ibizi sa pomalo tužnom činjenicom, a to je da se joj se nazire kraj kao takvoj kakvu ju znamo. Iako se to moglo naslutiti još prije 10-ak godina kad su se počeli otvarati sve komercijalniji i neobjašnjivo suludo skupi klubovi s Ushuaiom na čelu. Samim time na otok dolazi sve veći postotak „zlatne mladeži“ u ranim 20-im godinama i mijenja se supkultura. Alternativniji klubovi poput bivših Hearta i Sankeysa su u par godina već po treći put mijenjali ime jer s underground muzikom ne uspiju opstati.
Vrijeme je da posjetite Ibizu dok se još uvijek osjeti čarolija i duh iz onih prošlih zlatnih vremena
Dodatni udarac je bio brisanje legendarnog Space-a 2016. sa lica zemlje, a meni čak najtužnija slika je zahrđala željezna kugla koja viri sa brežuljka kod San Rafaela – govorim naravno o Privilege, nekadašnji Guinessov rekorder kao najveći klub na svijetu koji već 5 godina zjapi napušten. Imao sam čast prisustvovati 2019. među 10,000 rasplesanih duša na nastupu Carl Coxa, a da pojma nismo imali da će to biti posljednji ples.
Privilege 2019.g.
Iz pouzdanih izvora se doznaje da su neke velike grupacije otkupile Privilege i da se sprema hangar u kojem će bukirati zvijezde poput Rihanne, Beyonce, Lady Gage, Dua Lipe i sl. Što jasno govori kako na otoku već pušu neki drugi vjetrovi i kako se mijenja identitet.
Tako dragi čitatelji, ako još niste bili na Ibizi, a i ako jeste – vrijeme je da ju posjetite dok se još uvijek osjeti čarolija i duh iz onih prošlih zlatnih vremena.
