Sada, desetljećima nakon njegovih ‘Tears’ uz Frankieja Knucklesa, DJ-a, producenta, remiksera i šefa izdavačke kuće rođenog u Japanu, iz New Yorka, još uvijek je redovita pojava na setovima današnje underground elite.

Student jazza i klasičnog klavira, Satoshi je glazbeno vješt i iskusan producent koji je neprestano evoluirao u svom radu. Eksperimentira s potpuno novim hardverskim live setupom koji ga vidi kako izvodi konzole koje voli iz studija i izvodi improvizaciju uživo u klubovima i na festivalima.

S legendarnim japanskim glazbenikom smo razgovarali ususret njegovog povratka u Hrvatsku i nastupa na u riječkom Pogonu Kulture u sklopu ovotjednog Impulse Festivala.

U svijet glazbe si ušao preko klavira, zatim se nastavio razvijati u jazzu preko kojeg si došao do hip-hop kulture i onda evoluirao u elektroničku glazbu. Sjećaš li se trenutka, pokreta ili pak pjesme koja te je privukla u elektroničku glazbu, točnije house?

Zanimljivo, ništa me nije “uvuklo” u house. Jednostavno sam prirodno došao do nje. U tom trenutku svijet se upoznavao s house glazbom, a ja sam samo bio sretan što sam bio u tom trenutku na pravom mjestu u pravo vrijeme.

Često se epitetima razbacuje, ali za tebe se s pravom može reći da si apsolutna legenda house glazbe. S obzirom na tvoje suradnje, bogatu diskografiju i trake koje su ostavile duboki trag u elektroničkoj glazbi, imaš li među njima svima jednu pjesmu koja ti je ipak najdraža?

Hvala ti. Moje najdraže izdanje je uvijek ono posljednje. Tako da je to trenutno moj posljednji album “Magic Hour”. Ponosan sam na stvari koje sam stvorio u povijesti, ali se preferiram fokusirati na sadašnjost i budućnost.

Nakon desetljeća na velikoj pozornici i u studiju stvarajući glazbu, što te i dalje gura naprijed? Koja je tajna?

Svi mi volimo glazbu i voljeli bi od toga “zaraditi kruh”. No, za mene je ključ u tome što sam se pronašao u onome u čemu sam dobar, a ne nužno da to volim. Vidim mnogo ljudi koji troše vrijeme radeći stvari u kojima nisu dobri.

Tvoja metoda produciranja glazbe dolazi više sa strane hardwarea kroz modularne synthove, što je tradicionalniji način jer za razliku od današnjeg sve popularnijeg produciranja “u hodu” s laptopom gdje god da se nalaziš na svijetu, trebaš bit u studiju. Iz tvoje perspektive, koje su prednosti produciranja koristeći modularne synthove? Što “mašine” mogu, da software i dalje ne može?

Nema “boljeg” načina produciranja”, već samo stvar osobne preference. Brojni softwareski programi, plug-inovi i dodaci “kopiraju” i emuliraju hardware, kao i modularne synthove i sve ostale analogne uređaje.

Ja dolazim iz vremena kada je hardware bio obavezan u produciranju glazbe te preferiram koristiti “instrumente” koje mogu fizički dotaknuti. Istina je da se glazba danas može raditi bilo gdje s laptopom, ali to je zapravo paradox, jer neograničene mogučnosti koje laptop i software pruža, zapravo stvara ljude bez fokusa, a u produkciji je sve oko fokusa. Ja osobno smatram da brže (ali i bolje) radim glazbu kada koristim hardware i jako bi je zabavno se igrati s “mašinama”.

Kako izgleda tvoj proces stvaranja glazbe? Koliko treba vremena od skladanja syntha do stvaranja kompletne trake?

Moj produkcijski proces je fokusiran na stvaranje “groovea” na mašinama. Kada sam spreman “jamat”, uzmem si 10 do 15 minuta da snimim improvizacije i od toga krećem. Da krenem producirati na laptopu, potrošio bih sate te bih se frustrirao. Neograničene mogućnosti mi ne pomažu, već me dekoncetriraju. Zapravo, volim biti “limitiran” kako bi se fokusirao maksimalno na sve dostupne mogućnosti na “mašinama”.

Još jednom se imaš prilike vratiti u Hrvatsku te nastupati pred našom publikom. Što možemo očekivati od tvog seta u Rijeci?

Jako sam sretan što se još jednom vraćam u Hrvatsku i očekujem odličnu zabavu. Idemo!

Ulaznice za nastup Satoshija Tomieea možete osigurati kroz sustav Entrio.