Osim poznate platja Den Bosse gdje je centrala hotela i klubova za one najraspoloženije partijanere, obavezno valja istaknuti centar oldtown. Predivne uske uličice pune raznolikih shopova, restorana i barova koje vode do uspona i ulaza u gornji grad poznatog kao Dalt Vila. To je stari dio grada, nalazi se na vrhu brda, i predstavlja UNESCO-vu svjetsku baštinu. Osim labirinta uskih ulica, bijelih kuća s cvjetnim balkonima, sa zidina se pruža predivan pogled na marinu Botafoc, Platja den Bossu i Sredozemlje. Jednom godišnje se gore na platou organizira event povodom zatvaranja IMS-a i redovito nastupaju samo najpoznatija svjetska imena.

No, dok sam živio u centru Ibiza Towna, pravi paradoks doživio sam izlazeći navečer u grad. Naime, novouređena 600 metara duga riva Port d’Eivissa, oduvijek je bila „warm up“ baza gdje se more ljudi skupljalo po barovima i restoranima. Na terasama su DJ-evi zagrijavali atmosferu odakle se kasnije u kolonama taxija odlazilo u klubove. Posljednje 3 godine na ulicama i rivi može se čuti samo žamor ljudi jer je vjerovali ili ne glazba strogo zabranjena. Nostalgično je vidjeti još u nekim barovima ugrađeni mini Dj pult koji zjapi prazan ili služi kao stalaža i čeka neka bolja vremena.

Na drugoj strani otoka nešto drugačija priča

San Antonio nema neku starogradsku jezgru i arhitektonsku ljepotu, već je to totalno turistički grad nakrcan visokim hotelima u prvom redu do mora. Tu je isfurana sunset priča i sve uz more poredani su barovi u kojima drma muzika već od podne pa do ponoć poput Ocean Beacha, Bam-bu-ku, Ibiza Rocks itd. Lošija starana medalje je što zbog jeftinijih cijena i ponude, ovdje boravi drukčiji profil razuzdanih turista koji već od jutarnjih sati teturaju gradom u neprimjerenoj odjeći. Iako su na toj strani lokali i noćni klubovi koji nisu na razini očekivanja Ibize, izdvojiti ću dvije adrese koje su posebne, a i dalje nisu globalno popularne ili posjećene koliko zaslužuju.

Eden je diskoklub u samom gradu San Antoniu i pri ulasku kao da prelazite prag u svijet čarolije. Već na prvim koracima drukčije osjećate pulsirajuću energiju koja struji prostorom. Ubrzo postaje jasno i zašto, sound sistem ovog kluba je toliko kvalitetan i naštiman da kad vam sve frekvencije prostruje kroz tijelo, zaista glazbu doživite na nekoj višoj razini. Ništa manje nije loš ni light show i sa kapacitetom od 5,000 ljudi sasvim je jasno zašto je upravo taj klub odabrao Defected Records kao dom svojih evenata na Ibizi.

Odmah do njega nalazi se klub Es Paradis koji je atraktivnog oblika staklene piramide, podsjeća na pariški muzej Louvre no to je sve čime se može pohvaliti. Druga lokacija o kojoj sam pisao ranije legendarni je Pikes Ibiza. Ikonični hotel i zabavni kompleks smješten u blizini San A. ima bogatu i turbulentnu povijest, poznat po svojoj ekscentričnoj atmosferi i legendarnim zabavama zahvaljujući osnivaču, nedavno preminulom Tony Pikeu.

Pikes je posebno poznat po svojoj povezanosti s glazbenom scenom i tijekom godina bio je omiljeno odredište za mnoge poznate ličnosti poput Freddie Mercury, Grace Jones, Julio Iglesias itd. što je pridonijelo njegovoj reputaciji kao mjesta za zabavu. S parkinga se kroz prekrasan vrt okičen raznim umjetničkim figurama dolazi na vanjsku terasu na kojoj muzika svira do ponoći te se samo u nastavku ulazi u tzv. Klub koji je više nalik na nečiju tavernu u koju stane 100-ak ljudi, a visina stropa malo je više od vašeg dnevnog boravka. Ali kakva energija vlada u tim prostorijama, poseban je osjećaj.

U kutu prostorije stoji mali DJ pult, no svakom je DJ-u posebna čast ako dobije priliku da stane iza njega, pa je tako i veliki Fatboy Slim prosle godine na njemu odvrtio cijelo-noćni set. Kroz utrobu hotela i hodnike dolazi se na treći floor koji je također pod vedrim nebom sakriven u atriju kompleksa i spojen sa bazenom koji je stekao popularnost 80-ih kad je tamo snimao spot George Michael.

Pročitajte prvi dio kolumne “Ibiza – simbol slobode” ovdje.