Vođen tim pričama, novinar portala Lider Jozo Knez se odlučio na istraživanje te iz prve ruke “odraditi kuru na psihodelicima i provjeriti tvrdnje proizvođača da s pomoću ludih gljiva doista raste produktivnost.”

Psihodelična industrija

Posljednjih nekoliko godina psihodelične supstancije ponovno zauzimaju svoje zakonito mjesto u svijetu medicine i psihoterapije, koje su naprasno izgubile sredinom 20. stoljeća. Konvencija o psihotropnim tvarima Ujedinjenih naroda zabranila ih je 1971., nakon što ih kultura 60-ih (čitaj hipiji) prihvatila kao način promjene svijesti i otpora establišmentu, započinje u svom istraživanju novinar Lidera.

Danas je pak došlo do promjenje u mjenju, sve više istraživanja potvrđuje koristi psihoaktivnih supstanci poput psilocibina u liječenju depresije, PTSP-a i tjeskobe te poticanju kreativnosti, sreće i produktivnosti. ndustrija psihodelika je u porastu, procjenjuje se da će do 2027. godine vrijediti više od 10 milijardi dolara. Ovi podaci privlače sve više investitora, a legalno se prodaju setovi za mikrodoziranje psilocibinom koji su postali popularni na Zapadu. Korisnici mikrodoziranja tvrde da pomaže u poboljšanju koncentracije, motivacije i općenito čini ljude boljima u svemu.

Početak gljiviranja

“Jesti magične gljive mjesec dana činilo se kao jedan od najboljih zadataka koje sam dobio u svojoj novinarskoj karijeri.” započeo je novinar Lidera koji je odabrao nizozemsku tvrtku Earth Resonance za nabavku paketa čarobnih gljiva. Naručio je 20-ak grama prirodnog psilocibina od gljive Psilocybe pajateros u obliku sklerocija uz što dolazi 50 grama gljive Lion‘s mane (resasti igličar ili lavlja griva), poznate po blagotvornu djelovanju na mozak i živčani sustav. Za razliku od psilocibina, koji je i dalje na popisu droga, potpuno je legalna.

Ta praksa kombiniranja još se naziva i ‘slaganje‘ i uključuje kombiniranje mikrodoza psihodelika s drugim tvarima za koje se napominje da ističu blagotvorne učinke. Osim čarobnih gljiva, u paketu iz Niozemske mu je stigla i mala digitalna vaga kako bi se pazilo na omjere i kako se ne bi preračunao jedući malene komadiće psihodeličnog sklerocija.

Praksa za uzemljenje

Prema uputama proizvođača doza se jede svaka dva dana, a može biti od 0,2 do dva grama. Preporučuju lavlju grivu uzimati svakodnevno uza sok, kavu ili nešto slično jer ima jako dobar okus pa ne smeta u takvim napicima, a uz dozu psilocibina pojačava učinak. Osim proizvoda, Earth Resonance šalje i protokol u kojem preporučuje kako provesti tih mjesec dana na magičnim gljivama. Pa se tako, između ostalog, kaže da bi svakako trebalo započeti kuru na slobodan dan za svaki slučaj te preporučuje ‘praksa uzemljenja‘, poput dnevne meditacije, pisanja dnevnika i praćenja svih promjena koje se osjete. Uz navedeno, preporučuje se da se jednostavno nastavi obavljati svakodnevne zadaće, bilo da je riječ o poslu, vježbanju, bilo nekim drugim aktivnostima jer, ipak, mikrodoziranje treba pomoći upravo u svakodnevnim poslovnim i drugim zadacima.

Svoje istraživanje, novinar Lidera je započeo s 0,4 grama prvih nekoliko puta. “Osjećaj je na početku uvijek isti. Iščekivanje. Hoćeš li osjetiti, vidjeti neku promjenu. Uz te osjećaje uvijek se javi i glasić koji se pita jesi li možda previše pojeo i kakav će to poslovni dan donijeti. No, nakon prvog tjedna malo sam se opustio. Vaga je zanemarena i prebačena je u kuhinju za vaganje začina, a jutarnja je doza išla preko prsta, onako, otprilike. I – nije bilo pogreške. S obzirom na to da je doza od 0,4 do dva grama, bio sam prilično siguran da ne jedem dva grama svako jutro”

Bolje volje

Novinar Jozo Knez je istaknuo kako je nekada prije eksperimentirao s psihodelicima te da zna kako djeluju kada se pojedu veće količine, mnogo veće od dva grama. Ti efekti koji se dobiju poput neprestanog urlanja od smijeha pa do osjećaja povezanosti sa svijetom i prirodom se ne dobijaju mikrodoziranjem. Već se dobije osjećaj mira, možda i spokoja, mnogo više volje za gotovo sve čega se uhvatite.

“Inače sam po prirodi prilično nervozan lik i mnogo stvari mi može pokvariti dan, ali s gljivama i mikrodoziranjem postao sam otporniji na neke vanjske rušilačke elemente. Ne mogu reći da me stvari nisu doticale, ali nekako bih lakše prešao preko tih vanjskih problema.” zaključio je novinar Lidera.

Dokazi učinkovitosti

Da gljive rade svoj posao, dobio je kao potvrdu od svojih kolega iz redakcije koji su nakon tri tjedna zaključili kako je mnogo mirniji i staloženiji. Osim poslovnih aktivnosti, novinar Lidera je nastavio sa svim svojim drugim životnim aktivnostima uz mikrodoziranje. Tako je na malonogometni termin otišao s većim žarom nego inače, odradio je dvije, tri duge dionice “trčanja na gljivama“.

“Kada sami trčite sa svojim mislima. često bude jako teško, javlja se osjećaj umora, a u glavi se pitate što vam to uopće treba. Na psilocibinu nisam razmišljao na taj način, nekako mi se više dalo. Teško je to opisati, ali voljni moment da se nešto obavi kako treba i u zacrtanom roku na psilocibinu raste, a i osjećaj dok trčite kroz šumu poseban je sam po sebi, a na ‘tripu‘ još malo posebniji” zaključio je.

Terapijske doze

U zaključku, Jozo Knez navodi kako je sve ovo osobno iskustvo, i to nekog tko je sa psihodelicima bio upoznat te za kraj odgovor na pitanje mikrodozirati ili ne, ostavlja svakome na vlastiti izbor.

“A djeluje li mikrodoziranje uistinu, još se uvijek raspravlja. Vjerojatno bismo već sve i znali da se nije dogodio ‘rat protiv droga‘, koji je ograničio veliki dio istraživanja psihodelika počevši od kasnih 60-ih. Nova istraživanja, kojih je uistinu sve više u zadnjih pet godina i koja provode eminentni medicinski centri poput Johnsa Hopkinsa, pokazuju da postoji stvarna i velika korist od uzimanja malih doza psilocibina. Tu su i neka druga istraživanja koja pokazuju samo malu korist od takva načina korištenja psilocibina. Takve studije podupiru hipotezu da je učinak koji ljudi dobivaju od psihodelika u tim subperceptivnim dozama uglavnom učinak očekivanja i da treba konzumirati veću dozu da bi se ostvarila terapijska korist.”