Nakon dočeka jeseni i zime, Planet srijeda budi se ponovno uz početak proljeća i, shodno tome, donosi i širi svježe muzičke vidike. Ovo izdanje u petak, 22. ožujka u zagrebačkom klubu Željezničar, uz organizatora Felvera potpisuje Tijana T, dobro nam poznata beogradska DJ-ica u vrhu svjetske elektronike. U postavi su zato neka od najuzbudljivijih imena beogradske i berlinske scene.

• Za mnoge medije si već govorio o tome kako je nastao Stereo Studio, klupski program koji i danas ima legendarni status. Po čemu su se vaši partiji isticali na tadašnjoj sceni?

Uh, ne samo da se scena od tada promijenila barem nekoliko puta, već su se i posjetitelji klubova radikalno mijenjali. Sukladno tome i načini isticanja dobivali su ili gubili određene elemente. Da ste me ovo pitanje upitali tada, siguran sam da bi odgovorio nešto drugo, ali nakon svih ovih godina razotkrio sam dio vlastitog rukopisa kojeg uporno ponavljam. P(re)okrećem se u trenucima kad mi se stvari učine trivijalnim. Onda me uhvati svojevrsni kreativni neposluh. Pokrećem društvenu borbu i igru katastrofe u mojim unutarnjim i vanjskim svjetovima, radikalnim osporavanjem svega što u njima vidim. Eto to se tada događalo, iluzije sam izbijao iluzijama. Ni sada se nisam puno opametio.

• U vrijeme Stereo Studia, dosta se pažnje posvećivalo flyerima (vaši su čak i nagrađivani!). Mnogi koji su doživjeli to razdoblje, nostalgični su po pitanju fylera. Smatraš li da je takva nostalgija opravdana, je li se nešto izgubilo prijelazom na digitalnu promociju? Kako je kod tebe izgledao taj prijelaz?

Nisam jedan od onih koji misli da je nekada baš sve bilo bolje. Ono što se izgubilo promjenom procesa izrade flajera i komunikacije s njima jest romantika, i naivnost. Od svih mojih velikih životnih prijelaza, privikavanje na digitalno išlo mi je najsporije. Sad kad sam se već privikao i iskusio mogućnosti kojima se možemo služiti, ali i šta sve možemo izmišljati, na staro se ipak ne bih vraćao. 

• Za one koji možda nisu upoznati, možeš li predstaviti Stereotip?

Projekt koji sam pokrenuo sa prijateljem Dixonom, u svojim početcima u nedjeljno poslijepodne. Tom našom, u to vrijeme ludošću, do danas smo inspirirali cijeli niz događanja u popodnevnim satima, a to smatramo zavidnim dostignućem, pogotovo na ovim našim prostorima gdje su preporučena pravila ponašanja uglavnom uklesana duboko u kamen. U studenom ove godine punimo deset godina, pa za tu priliku spremamo rođendansku zabavu.

• Kako je nastao Planet srijeda i tko stoji iza projekta?

Planeta koja je nastala kroz susret agencije Utorak sa Stereotipom. Osnova njene orbite su, kako kaže jedan naš autor, poetsko-subverzivni fragmenti o ljubavi, prijateljstvu i opsjednutosti slobodom.

• Tko su gosti iduće Planet Srijede? Kakvu atmosferu i kakve zvukove će ovi izvođači donijeti zagrebačkoj publici?

Gosti su Tijana T, BASHKKA, Tadi, Salome, Roi Perez i Kir. Uz napomenu da je Tijana zajedno samnom i kuratorica navedenog programa. Oboje smo veliki obožavatelji kazališta, pa nas je vodila ideja da dolazak proljeća pozdravimo dramatično. Željezničar će u petak postati svijet  u kojem ćemo se uz snagu smjelosti prepustiti slatkoj slobodi kolaža sačinjenog od snova, glazbe sfera, i orgijanja s muzama.

• Vjerujem da je tvoj kontinuirani rad na sceni mnogima inspiracija. Postoji li neki DJ (domaći ili strani) koji tebe inspirira i zbog čega?

Za sebe ne mogu reći kako pratim baš sve što se događa u elektronskoj muzici. U isto vrijeme moja glazbena radoznalost dosta je široka pa moji intimni fokusi niti nisu koncentrirani isključivo na elektronsku scenu. Moram reći da se inspiriram mnogim ljudima, i umjetnicima, pa mi je nekako nezgrapno a pomalo i površno pokušati samo naredati imena. Zato bi radije rekao kako im je svima zajedničko da u glazbi kroz koju progovaraju prepoznajem da govore iz ljubavi i uvjerenja. Ta mi je emocija najvažnija. Ljudi koji me inspiriraju najbolje se vide kroz rad u koji sam uključen.

• Bavljenje glazbom sa sobom nosi brojne izazove, između ostalog i neizvjesnost. Kada si odlučio da je glazba tvoj put i jesi li na tom putu trebao nešto žrtvovati?

U ovoj sceni svi smo mi distanca od stvarnog života, pa mislim da je to naša najveća žrtva, iako nam upravo ta distanca ponekad i pomaže, a taj osjećaj je oslobađajući. Upravo iz tog razloga ne bih rekao da sam nešto žrtvovao. Čini mi se da smo se glazba i ja pronašli, rekao bih da nije bilo neke svjesne odluke, taj je put jednostavno bio jedini moguć.

• Za kraj, standardno pitanje: glazbene preporuke?

Coil – “ Moon’s Milk (In Four Phases)“
IDLES – “ Brutalism“
Women’s Hour – “ s/t“
Escape-ism – “ Introduction to Escape-ism“
Thomas Feiner & Anywhen – “The Opiates“
Tim Clément – “ Wolfsong Night“
Zanias – “ Ecdysis“
hilde – “Tide“
Helen Island – “last liasse“
Arooj Aftab, Vijay Iyer, Shahzad Ismaily – ”Love In Exile“
Carlos Barretto – “Lokomotiv“
FIUME – “Fiume II“
Bastion – “Bastion“

i sve od Wall of Voodoo i Stan Ridgwaya.