Emir Bešić poznatiji kao E-Base je dugogodišnji akter hrvatske elektroničke scene. Iskusan je glazbenik, svirao je u bendu Josipe Lisac, poznat je kao vrsni remixer, a još smo ga mogli između ostaloga uhvatiti u ulogama novinara, urednika, promotora, organizatora i producenta Nagrade Ambasador.

Iza E-Basea je bogata karijera, a s obzirom da ga nismo već neko vrijeme uhvatili za razgovor – sada ususret nadolazećeg Final Destination tech-partyja pored Lokvarskog jezera na kojem svira sljedećeg vikenda je odlična prilika da porazgovaramo o njegovom obolu na sceni.

Pozdrav Emire, kako si? Pa gdje si nam ti, što sve radiš posljednje vrijeme? Evo prošlo je pet godina od tvog posljednjeg intervjua na Klubskoj Sceni…

Kako se vremena mijenjaju, odnosno kako se priče vrte u krug, nastojim uvijek krenuti u novom smjeru, isprobati stvari koje nisam radio ili koje su bile na čekanju. Naravno, uvijek se sve vrti oko glazbe, produkcije, organizacije.. ipak je to duboko upisano i u mom DNA i mom horoskopu 😉

Od produkcije i moderiranja projekta Magic Box kojeg je Radio 808 u partnerstvu s Pozitivnim Ritmom uspio dovesti do 5-satnog slavljeničkog koncerta uživo povodom 10-te godišnjice HRT 3 i time postavili nove standarde na nezavisnoj glazbenoj sceni (čiji je važan dio i elektronička glazba), preko projekata s Udrugom “SVIMA” gdje smo se kroz radionice i panele koncentrirali na kreativno obrazovanje djece i mladih te populacije s posebnim potrebama, pa sve do organizacije i produciranja modnih događanja kojima sam se vratio nakon skoro 10 godina pauze, sve se to događalo u zadnjih nekoliko godina…no DJ pult i glazbeni studio nisam zanemario.

Razgovarali smo s tobom mnogo puta, ali nismo se još bili uhvatili tvojih obrada. Vrsni si remikser, pa da se uhvatimo malo tog posla koji je poprilično nezahvalan. Kako biraš koju ćeš traku remiksat? Kako uopće napraviti dobar remiks? Koliko je teško uzeti nečiju originalnu traku i dodati nešto svoje?

Svaki remixer ima svoj način pristupa remixu ili alternativnoj verziji originalne pjesme. Pripadnik sam škole i filozofije koja preferira uzeti samo originalni vokal, te u potpunosti promijeniti “okolinu”, a u dosta slučajeva koristim drugačiji harmonijski sklop, što pomaže dovođenje obrade u potpuno novu atmosferu. BPM-i mi nisu bitni, nekad me lupi inspiracija za downtempo brzine između 80 i 115 BPM-a, a nekad završim i na 130 BPM-a. Kod odabira pjesme najbitnija je kvaliteta originala, je li pjesma dobra ili nije. Naravno po mojoj osobnoj, subjektivnoj kategorizaciji.

Prošle godine si složio pravu ljetnu stvar, remix kultne “Na Palagružu”. Imaš li nešto novo u pripremi?

Za sada nemam u planu raditi remixeve, druge su ideje na stolu :-D. Projekt Tech Room od jeseni ponovo kreće u klupski život, a zadnjih nekoliko mjeseci “živim” u odličnom SlavSounds studiju pokraj Varaždina gdje sa suradnicima završavam svoj autorski album. U pripremi je 18 pjesama, bit će to presjek moje glazbene karijere, a bitnu ulogu u kreativnom dijelu su i moja osobna iskustva i događaji koje sam prošao kroz život, bit će tu puno emocija. Album je nastajao u suradnji sa više umjetnika s hrvatske glazbene scene, tu su i internacionalne suradnje, no više detalja o albumu, suradnicima i partnerima saznat ćete brzo – završava se prvi singl koji bi uskoro trebao doploviti na streaming servise, društvene mreže i radio stanice.

U glazbenoj industriji si dugi niz godina, prošao si razne uloge. Pa evo jednog aktualnog pitanja, jer ljubitelji glazbe uvijek na nešto “gunđaju”, a posebno elektroničke glazbe. Je li glazba zaista postala lošija ili je toliko dostupna i raširena da je teško pronaći ono pravo u tom moru?

Slažem se da je glazba lako dostupna, preplavljeni smo streaming servisima i ostalim digitalnim platformama za glazbu, no “track digging” (“kopanje i preslušavanje po internetu”, kako bi to rekli moji frendovi) na više mjesta je i dalje, kao i u doba vinila, bio i ostao najbitniji dio procesa. Nekad su to bile prodavaonice ploča, danas su to digitalne zajednice poput Bandcampa, Soundclouda i u manjoj mjeri You Tubea. Svakako je bitno i ono što čuješ na nekom partiju, koncertu festivalu uživo, taj dio su mnogi zanemarili, a oni najbolji među nama, itekako slušaju što i kao drugi vrte, izvode na nastupima uživo.

Pod tim ne mislim na preslušavanje tuđih video ili audio snimljenih setova te ubacivanje playlista u vlastite setove (čemu mladi i slave željni DJ-i prečesto pribjegavaju), već onom esencijalnom doživljaju glazbe uživo. Neizostavna je i komunikacija s drugim umjetnicima, producentima i DJ-ima, često puta dobijem pravi “dijamant” u inbox, ali i review svoje produkcije. Bila recenzija pozitivna ili negativna, bitno je da dolazi od kvalitetne i kompetentne osobe.

Uvijek kad te vidimo, otvoren si za komunikaciju i rado podijeliš iskustvo ili daš savjet. Koji bi savjet dao mladima koji se pokušavaju probit u glazbi u ovom trenutku? Što je važno da imaju kako bi se istakli među drugima?

Svakodnevni rad, odnosi li se to na DJ-iranje ili produkciju, je top prioritet. Voljeli mi to ili ne, prisutnost i kvalitetan rad na društvenim mrežama je neizostavan. Skupljanje buđeta za promociju, bilo svojim radom u drugim segmentima ili sposobnošću dogovora s partnerima ili sponzorima. Komunikacija, razmjena ideja i uradaka s drugim umjetnicima, prisutnost i podrška kolegama, sve je to bitno.. Ne treba se bojati pitati za savjet, no treba i poštovati starije, iskusnije i kvalitetnije kolege, skupljati iskustva kroz rad s drugima i na tuđim projektima. Uz sve to, konstantan rad, upornost i zdrava ambicija su i dalje najbolji put prema naprijed. A talent je “skriveni sastojak” cijele priče koji te čini drugačijim od drugih.

Svaka najava tvog nastupa u posljednje vrijeme koju smo vidjeli je “all-night”. Koja je priča iza toga, što sve serviraš partijanerima u svojoj šihti za pultom? Kako izgleda priprema za jedan takav set? Što sve trebaš imat sa sobom da bi ga odradio kako spada?

Fakat pokušavam nastupati pod svojim uvjetima, koliko god je to moguće, a all-nighteri ili višesatni setovi su ipak meni najdraži oblik komunikacije s publikom, a ujedno i kvalitetan izvođačko umjetnički statement. Jednostavno sam se vratio na “izvor” svoje životne i kreativne inspiracije: klub – ljudi – glazba – kreiranje i upravljanje atmosferom full time.

Priprema je jednostavna: poznavanje moje vlastite fonoteke, preslušavanje i stare i nove glazbe te kvalitetan prijenosni hard disk koji podnosi zahtjevne noći i dane.

Jedan od bitnih razloga koji me ponovno vratio u all-night vode je to što mi je dosta podaničkog odnosa prema internacionalnim izvođačima i stranim promotorima koji preferira dosta domaćih, ali i kolega DJ-eva iz regije, te nažalost previše naših domaćih organizatora. Lijepo je i dobro iskustvo nastupati s kvalitetnim prvacima internacionalne scene, no svakako ne kao pre često puta “nigdje spomenuti” warm up ili još gore kad čuješ: “bila je loša atmosfera na partiju, headliner podbacio, ajd ti frende izvadi priču… doduše, nemam baš love za tvoj nastup, znaš, headliner je jako skup.” A i za karijeru nije baš zdravo vezati se uz nastupe internacionalnih teškaša, znaju te ljudi vezati uz to i takve evente, dobivaš krivi dojam da je masa ljudi tu zbog tebe.. to je znalo biti pogubno za mnoge domaće karijere.

Pogledajte malo izvještaje stranih specijaliziranih portala, bloggera i influencera na Instagramu s “velikih brand evenata” koji se održavaju kod nas. Nigdje niti čvrčkica ili par sekundi videa naših izvođača koji su baš na tom eventu izvukli stvar ili imali odlične nastupe. A činjenica je da imamo odlične izvođače, DJ-e i live act-ove. Od domaćih promotora i organizatora cijenim što Meniga radi u svom segmentu scene; Dali, usprkos vjerovatno velikim pritiscima i protivljenjima sa strane njemačkih partnera, ubacuje sve više recentnih domaćih izvođača na Sonus; Futurescope je napravio konkretnu i kvalitetnu rezident grupu DJ-a koji okružuju i pomalo anuliraju stranog gosta – što je odlično! No najbolji posao rade mali promotori, koji doduše zbog nedostatka budžeta, ali i sve češće iz pravih razloga baziraju i promoviraju domaće i regionalne izvođače. Drago mi je da i Klubska Scena podržava i promovira upravo te “domaće” nastupe” kroz svoje kanale.

Odličan primjer kako se vlastita glazbena scena promovira i pojačava je respektabilni i internacionalno utjecajni austrijski radio FM4. Zamijenili su tezu pa tako se zadnjih godinu i pol dana glazba s njemačkog govornog područja vrti u većini termina kroz dan i večer, a stranu glazbu puštaju u specijaliziranim kasno večernjim terminima i kroz noć, aktivno sudjeluju u promociji i organizaciji austrijskih projekata, partija, festivala – to je posao!

Evo, uskoro dolaziš i na predivno Lokvarsko jezero gdje ćeš odsvirati petosatni set na Final Destination tech house partyju. Što partijaneri u srcu Gorskog kotara mogu očekivati od tebe?

Nastupio sam na premijernom izdanju Final Destination-a prije dvije godine, zaljubio sam se u okruženje i atmosferu, svidio mi se način razmišljanja organizatora. Iako su tada bili na početku samostalnog rada, bilo je prostora za napredak, a to se upravo i dogodilo. Final Destination ide odlično naprijed, ambicija je tu, naučili su puno iz vlastitog iskustva. Mijenjanje lokacija na samom jezeru, ispitivanje i užeg i šireg kruga ljudi oko same organizacije, domaći izvođači koji korespondiraju s ciljevima i soundom koji organizacija promovira, komunikacija s posjetiteljima, to je ono što taj projekt čini posebnim i meni dragim.

Tech house je ideja festivala, pa će tako i moj set većinom biti baziran na tom zvuku. Ali bit će tu i techna, house traka, dark i nu disco sounda, indie dance mi je omiljeni žanr duže vrijeme.. Naravno, bit će tu, “za dušu”, dosta klasika s elektroničke playliste <3. Partijaner i svi oni koji se tako osjećaju neka budu spremni na 5 satnu vožnju nemalim brzinama kroz noć! 😉

___

Ulaznice u pretprodaji po cijeni od 10€ su dostupne kroz sustav Core-event i na fizičkom prodajnom mjestu u CB Tiffany u Delnicama.

SATNICA:

20h – otvoren ulaz
21h – 00h – Anima Noctis
00h – 05h – E-Base