Do početka najvećeg izdanja Tuborg Lovefesta ostalo je još manje od tri tjedna, a od 8. do 10. kolovoza u Vrnjačku Banju na čak pet pozornica stiže više od 100 izvođača elektroničke glazbe iz cijelog svijeta.
Među najpoznatijima svakako su Honey Dijon, Adam Beyer, Pan-Pot, Chris Stussy, Pan-Pot, Allan Fitzpartick i mnogi drugi. Očekuje se da festival zatvori poznati Laurent Garnier, koji će napraviti spektakularnu završnicu festivala.
Chris Stussy
Trenutak u kome je trebao odlučiti hoće li otići na nogometnu utakmicu i postati profesionalni nogometaš o čemu je uvijek sanjao, ili će odsvirati svoj prvi DJ set bio je odlučujući za njega i početak njegove glazbene karijere. Chris Stussy je poznat po tome da studio napušta samo kada putuje po svijetu kako bi svoje glazbeno umijeće podijelio sa svojom vjernom publikom. Konstantno usavršavajući svoj zvuk i pristup, postao je jedan od najperspektivnijih izvođača i producenata na današnjoj elektroničkoj sceni.
Honey Dijon
Rođena u Chicagu, a odrasla u New Yorku – Honey Dijon je poznata ne samo po svojoj DJ karijeri, već i po radu u modnoj industriji. Pored rada sa vodećim svjetskim imenima poput Beyonce i Madonne ona više od dva desetljeća dominira house scenom. Pored svoje muzičke karijere, aktivna je u modnoj industriji, kreirajući muziku za Louis Vutton muške revije i radeći sa dizajnerom Kim Jonesom. Njeni setovi donose jedinstvenu fuziju muzike i mode, kreirajući atmosferu koja predstavlja ogromno nadahnuće, a YouTube pregledi broje desetine miljuna.
Laurent Garnier
Laurent Garnier je jedan od pionira i najutjecajnijih figura elektroničke glazbe, posebno poznat po svom doprinosu techno žanru. Karijeru je započeo krajem 1980-ih u Manchesteru, gde je bio rezident DJ u legendarnom klubu Haçienda. Poznat je po svojoj raznovrsnosti, miješajući stilove kao što su techno, house, jazz i drum and bass, i nastupajući na prestižnim festivalima širom svijeta. Pored glazbene karijere, napisao je knjigu “Electrochoc” i ko-autor je dokumentarnog filma “Off the Record”, čime je dodatno utjecao na popularizaciju elektroničke glazbe globalno.
Pan-Pot
Pan-Pot je njemački DJ duo, koji čine Tassilo Ippenberger i Thomas Benedix, poznati po svom unikatnom i inovativnom pristupu techno muzici. Njihov album “The Other” iz 2015. godine dobio je odlične kritike i dodatno ih pozicionirao kao vodeće figure na svjetskoj techno sceni. Pored svoje muzike, Pan-Pot su poznati i po svojoj etiketi Second State, koja promovira nove talente i inovativne zvuke.
Adam Beyer
Adam Beyer je švedski DJ i producent koji je osnovao legendarni techno label Drumcode 1996. godine, čime je značajno oblikovao globalnu techno scenu. Zanimljivo je da je Beyer bio bubnjar prijw nego što je prešao na DJ-ing, što je značajno utjecalo na njegov prepoznatljiv, ritmički bogat zvuk. Beyer je također poznat po svojim impresivnim setovima koji često traju i po nekoliko sati. Uz to, oženjen je sa poznatom techno DJ-icom Idom Engberg, s kojom često nastupa i surađuje, što ih čini jednim od najpoznatijih parova u svetu elektroničke glazbe.
Akcija 3+1 do 22. srpnja u ponoć
Prema riječima organizatora kompleti karata za sva tri dana festivala gotovo su rasprodani, dok je mali broj ostao i za one koji žele da u glazbi uživaju iz udobnosti VIP-a. Ulaznice za novo izdanje Tuborg Lovefesta dostupne su u prodaji na webu lovefest.rs, kao i putem efinity.rs, a akcija u okviru koje je moguće kupiti tri karte i jednu dobiti besplatno traje do 22. srpnja u ponoć.
No, upravo nakon potvrde o ostanku Ultra Europea u Splitu – otvorilo se puno pitanja vezano za sami festival. Od samog utjecaja na grad domaćin, načinu financiranja, sigurnosti na festivalu, brojki posjetitelja i naravno samom programu.
Pravda li Ultra Europe novac koji dobiva?
Svakako treba postaviti pitanje o financiranju, jer podršku kakvu Ultra Europe kao komercijalni događaj ima od strane lokalne, županijske i nacionalne vlasti, kao i Turističkih zajednica nema niti jedan drugi glazbeni događaj u Hrvatskoj. (Ministar turizma je istaknuo kako je Ultra Europe od strateške važnosti za hrvatski turizam, potpuno ignorirajući ostale važne manifestacije koje također godinama (i puno duže) rade lavovski posao. No, ono što je tu naravno problem jest – način na koji oni dobivaju novac i zapravo jel’ ga trebaju pravdati poput brojnih drugih manifestacija koje preko natječaja dobivaju u usporedbi recimo s Ultra Europeom – mizerne novce. Upravo ovog pitanja su se uhvatile stranke sa svih strana političkog spektra tako da će se na ovo pitanje vjerovatno dobiti konkretniji odgovor uskoro.
Park mladeži ili Poljud?
Nadalje, dio žitelji Splita “grinta” na Ultra Europe otkako se preselio na Park mladeži, a u tome dakako ulogu ima i činjenica što je festival pomogao u (možda nesvjesnom) reklamiraju grada pod Marjanom kao party destinacijom. Doduše na ovu tematiku su iz Banovine neslužbeno rekli lokalnim novinarima da će se pričati sljedeće godine – kada će se razmišljati o alternativnoj lokaciji, što se između redaka može pročitati i zaključiti da je riječ o vraćanju na Poljud.
foto: Ultra Europe / Press
Jesu li brojke posjećenosti realne?
Što se tiče brojki posjećenosti, u najavama i na press konferencijama uvijek čitamo o posjetiteljima iz svih krajeva svijeta, brojkama od preko 100-150 tisuća ljudi. No, treba tu naravno razjasniti – da Ultra kao brend privlači ljude iz svih krajeva svijeta, no brojka koja se šalje na kraju festivala je zbroj ukupnih posjetitelja koji su ušli tijekom tri dana na Park mladeži. Također, svake godine i policija objavi svoju brojku, koja nije precizna, ali uzevši u obzir policijsku brojku te od organizatora, istina leži negdje u sredini. Što se tiče same ove godine, odokativno se može zaključiti da je bila najmasovnija Ultra, što potvrđuju i brojne slike iz zraka.
Neke od ovih pitanja ostavljamo kolegama iz mainstream medija koji se pobliže bave nekim od ovih tematika – ono s čime se mi ovdje možemo pozabaviti jest glazbeni program Ultra Europea.
Je li Ultra Europe izgubila svoj “wow” efekt?
Kao netko tko je bio na 9 od 10 izdanja Ultra Europea (jedino nisam bio na premijernom izdanju 2013.), dojma sam da je festival izgubio svoj “wow” efekt.
Jedan dio toga leži možda u promjeni lokacije, jer Poljud kao festivalski plesni podij izaziva strahopoštovanje. Dok Park mladeži jednostavno nema taj isti efekt kada se uđe na sami festival. Promjenom lokacije – izgubio se i dio pozornica, a samim time i prilika za bogatijim i kreativnijim line upom. Iako na papiru Ultra Europe i dalje ima četiri pozornice, kao i prije – budimo realni – UMF radio i Oasts su minimalno posjećeni i napravljeni “reda-radi”.
Upravo govoreći o pozornicama – usprkos bogatoj produkciji na Mainstageu i atraktivnoj vibri Resistancea, nije sve u light showu, vatrometu, raketama, vatri, nego i o imenima koji te pozornice “koriste”.
Ne ulazeći sada u samu kvalitetu nekog zvuka ili zašto je neki bolji od drugog – jednostavno se može zaključiti da je bukiranje posljednjih godina poprilično lijeno i nekreativno
Ultra Europe je ove godine proslavila svoj deseti rođendan, no to slavljeničko izdanje nije donilo ništa što bi se reklo da je posebno ili različito od prethodnih godina. Usprkos tome što festival iz godine u godinu – ima sličan okvirni broj headlinera i support izvođača, pa tako i ove godine – jednostavno je nešto nedostajalo.
Za Ultra brend se voli reći da je “melting point” svih zvukova koje nudi elektronička glazba – no ove godine jednostavno to nije bilo tako. Odmah što “bode oči” jest manjak istinskih headlinera, a zatim pregršt izvođača koji su više orijentirani američkoj publici, a ne europskoj.
Ne ulazeći sada u samu kvalitetu nekog zvuka ili zašto je neki bolji od drugog – jednostavno se može zaključiti da je bukiranje posljednjih godina poprilično lijeno i nekreativno. Ultra Europe umjesto da za 10. izdanje osigura nekoliko ekskluzivnih nastupa pa makar b2b setova – ništa od toga nije pripremila. Pa čak i Eric Prydz koji je sam po sebi imao maestralno zatvaranje Resistancea nije bio bukiran za njegov spektakularni Holo show koji bi sigurno podignuo festival na jednu dimenziju više.
Nadalje, organizatoru vidno nedostaje kulturnih djelatnika koji razumiju probleme i potrebe DJ scene, te bi barem u tom segmentu mogli zatražiti informacije od našeg medija
Upravo to lijeno bukiranje dovodi do ponavljanja imena pa samim time i izostanak nekih trenutno aktualnih. Nekoć je bilo prilike za pluralizmom – popratne pozornice (UMF Radio i Arcadia) su se koristile za gostovanje izdavačkih kuća, a na Mainstageu je bilo prilike čuti ekskluzive poput jednih The Chemical Brothersa u “prime timeu”. Manjak tih imena koje privlače publiku dovode do situacije da parijaneri na festival ne ulaze prije ponoći, za razliku od nekoć kada se već u 17 sati čekalo za ući na festival kako bi se osiguralo dobro mjesto za poslušati neki set.
Svakako – nešto na čemu je Ultra Europe radila tijekom godina jest uključivala sve više domaćih DJ-eva na svoje lineupove – no recimo prošla i ova godina je bila odličan primjer da se to radi više “reda radi” nego s ciljem podrške sceni. Tako je posljednje dvije godine došlo do selektivnog razbacavanja DJ-eva na razne floorove bez imalo smisla.
Mišljenja sam da su takve pozornice samo pokazale da na ovom festivalu nedostaje kreativnosti, povezivanja i pružanja podrške hrvatskoj elektroničkoj sceni
Organizatoru je vlasnik portala (Goran Tomašević) još 2023. i sam na sastanku predložio Klubska Scena stage koji bi obuhvatio puno širi raspon domaće DJ scene i kolektiva koji bi osigurali veći interes domaće publike, ali to nije naišlo na neko posebno zanimanje. Pozornice koje su trebale podržati hrvatske i/ili regionalne aktere u većoj mjeri su dodijeljene sumornim glazbenim udrugama koje su već pokazale svoje pravo lice kad je u pitanju odnos prema alternativnoj nezavisnoj sceni i elektroničkoj glazbi. Svoju pozornicu je prošle godine primjerice dobila i radijska stanica (pod vlasništvom dobro poznatog medijskog magnata koji drži još nekoliko eminentnih radijskih stanica) za potrebe svog prijenosa uživo, iako je ta radijska stanica već za vrijeme koronavirusa potpuno promijenila smjer glazbe i zaboravila na elektroničku glazbu, njenu zajednicu zbog koje je između ostalog i promijenila ime.
O posjećenosti na pozornicama gdje su line up birale glazbene udruge bolje da se ne troše riječi, jer bi se mogli izbrojati “na prste jedne ruke” te u prolazu između WC-ova i drugih pozornica. Publika je očito i sama bila svjesna da je domaći line up tu složen samo “figurativno”.
Taj prostor koji se prošle godine koristio za radijski prijenos uživo – ove godine se mogao dati nekolicini udruga koje se bave “harm reduction” pristupu i pokazao barem mrvicu poštovanja prema edukaciji i sigurnosti posjetitelja
Mišljenja sam da su takve pozornice samo pokazale da na ovom festivalu nedostaje kreativnosti, povezivanja i pružanja podrške hrvatskoj elektroničkoj sceni. No, taj prostor koji se prošle godine koristio za radijski prijenos uživo te se odmah nalazi na ulazu – ove godine se mogao dati nekolicini udruga koje se bave “harm reduction” pristupu i pokazao barem mrvicu poštovanja prema edukaciji i sigurnosti posjetitelja s obzirom da se nakon smrti 20-godišnjeg Slovenca ove godine nisu uopće ni oglasili. Nadalje, organizatoru vidno nedostaje kulturnih djelatnika koji razumiju probleme i potrebe DJ scene, te bi barem u tom segmentu mogli zatražiti informacije od našeg medija koji već 23 godine komunicira sa većim dijelom scene. Te probleme, nažalost ne osjeća ni skupina fantoma iz glazbenih udruga jer nisu u doticaju sa scenom te je njihov obol na tu više figurativan nego konstruktivan.
A zašto ovo pišem jest, što bi upravo Festival koji je sufinanciran javnim novcem (bez natječaja) trebao dio toga novca ulagati nazad u razvoj naših potencijalno kvalitetnih imena.
U proteklih desetak godina, brojna hrvatska imena su narasla i postala svjetski poznata, a ove godine su za svoj trud dobili otvaranje festivala pred praznim podijem. Možda najbolji primjer je tu Matroda koji je osvojio Ameriku i iza sebe ima pregršt nastupa na glavnim pozornicama poput one u EDC Las Vegasu gdje je u “prime-time” slotovima, a u Splitu je nastupio kao prvi izvođač, skoro pa samo za tehničare dok nisu došli prvi partijaneri….
Na jednog Matrodu, ili pak DJ Jocka koji je otvarao Resistance – došla je Ivana Knoll koja je ispunila novinske stupce. Naša najpoznatija navijačica i influencerica, zimos je postala DJ-ica i već je dobila svoj prvi nastup na Ultra Europeu. Svaka daljnja riječ o njenom nastupu ne bi imala smisla – jer bi s time samo omalovažili rad stotine domaćih DJ-eva koji ovu scenu stvaraju iz vikenda u vikend, a svoju priliku nisu još dobili, a možda ni nikad neće, iako zaslužuju puno, puno više.
Sigurnost na festivalu?
Preminuo je posjetitelj festivala, a da o tome nismo dobili nikakvo očitovanje iz organizacije festivala. Pitam se što kako bi neki član vladajuće kaste (koji osigurava javni novac Ultri) reagirao da se radilo o njegovom djetetu. Sigurno bi bio zaustavljen festival, stigli bi kordoni specijalaca i sve pretresali i digli bi se na noge helikopteri Vlade RH i slično, od toga bi nastala nacionalna tragedija, a partijanere bi se prozivalo drogašima. A o smrti Slovenca na splitskoj Ultri tek se moglo pročitati par crta i izjave iz bolnice. Pa me stoga ne čudi i što su sve naše institucije zakazale i unatoč činjenici da “strateški podržavaju” Ultru nisu bile u stanju promptno reagirati.
Nakon godina hvalisanja Ultra Europea, došlo je vrijeme i da se ostavi konstruktivna kritika. Ne, u cilju nekog omalovažavanja ili diskreditiranja rada, već da u svojih sljedećih deset ili koliko već godina bude u Splitu, festival ponovno zasjaji onako kako je to bio prvih godina. Da se može pričati o kvaliteti programa, dobroj zabavi, a ne crnoj kronici i nekim nedostacima.
*Stavovi izneseni u članku ne odražavaju stavove redakcije portala, već su to osobni stavovi autora članka
Terminal V je službeno stigao u Hrvatsku. Vodeći britanski techno brend preuzeo je The Garden Resort u Tisnome gdje će do ponedjeljka donjeti dašak razuzdanog techno programa kojeg već godinama stvaraju u Škotskoj.
Program prvog dana je krenuo na četiri pozornice – The Beach, The Yard, The Pontoon i Olive Grove, a na njima su svoje setove odsvirali Lucia Lu, Horsegirl, Nastia, Dyen, Azyr, ali i naš DJ Jock koji je prvi od mnogo domaćih i regionalnih lica koje ćemo slušati na Terminalu V do ponedjeljka.
Centralni dio Terminal V Croatia festivala kreće danas i trajat će tijekom vikenda. Sinoć nije bilo aftera, tako da već u podne kreće program na The Pontoonu uz 240, a zatim se u poslijepodnevnim satima pali i na drugim pozornicama.
Od današnjih nastupa na pet pozornica vrijedi izdvojiti nastupe X-Coasta, Ki/Ki, Adiel, Charlie Sparksa, Fjaaka i DJ Jocka. No, dok oni ne krenu, atmosferu sa sinoćnjeg otvaranja donosi Enora Paola!
Gospodin Thomas (Tomcraft) bio je toliko ljubazan 2016., da je iščupao nešto vremena iz gustog rasporeda i popričao sa svojim zagrebačkim fanovima o traci koja ga je proslavila, Loveparade nastupu pred milijun ljudi, začetcima klupske kulture u Njemačkoj, kada je glazba bila važnija od kulta ličnosti, i još mnogo čemu.
Klub Studio Gorzów Wlkp Facebook
Traka Loneliness iz 2002. bila je globalni hit. Učinila te je vrlo poznatim čak i komercijalnijem uhu i vrata mainstreama bila su širom otvorena. Što te je učinilo baš nevoljkim kroz njih proći i da ipak odlučiš ostati underground?
Loneliness nikada nije bio pokušaj da se uzdignem u mainstreamu, više kao sretna nezgoda. Također volim biti povezan sa svojim fanovima i ekipom u klubovima ili na festivalima, tako da mi je bila namjera da im ostanem što je više moguće dostupan.
Kakva je bila scena koja je tek izranjala u Njemačkoj na početku 90-ih? Koje ti se razlike čine najočitijima kada usporediš publiku sada i prije nekoliko desetljeća i kako te je put odveo iz trancea u techno i house? Kako je tvoj zvuk evoluirao?
Scena je na početku bila nevjerojatno gladna nove glazbe, novih izdanja, novih beatova. To je bilo u potpunosti drugačije vrijeme, kako nije postojao Soundcloud ili Youtube na kojima si mogao lako čuti sate i sate elektroničke glazbe. Kako bi čuo neke nove stvari morao si poći u klub i pričekati da ih DJ pusti. Scena nije bila industrijalizirana kako je danas. Više se vrtila oko same glazbe, ne oko onoga tko je pušta. I ovo je jedna od najvećih promjena koje sam zapazio u publici tijekom godina. Danas je publika više fokusirana na tipa iza pulta, bez obzira na to što svira. Ako je na stageu veliko ime, oni plešu…
Većinu vremena se osjećam jednostavno kao da me je udario grom i tada imam ideje u glavi, koje trebam primijeniti u studiju
Koji su bili razlozi iza osnivanja Great Stuff Recordingsa? Na koja izdanja si se fokusirao i kako si birao što će biti izdano. Kako teče proces vlastite produkcije, koji ti je modus operandi? Radiš li bolje ujutro ili tijekom noći? Koliko si najduže proveo u studjiu bez pauze?
Nakon uspjeha trake Loneliness bilo je očito da bih trebao osnovati vlastiti label, kako bi imao mogućnost direktno objavljivati vlastitu glazbu kao i glazbu drugih umjetnika.
Moja motivacija za produciranje može doći u bilo kojem trenu dana. Nemam neki poseban način na koji se motiviram. Većinu vremena se osjećam jednostavno kao da me je udario grom i tada imam ideje u glavi, koje trebam primijeniti u studiju.
Najduže što sam proveo u studiju bilo je dva dana i dvije noći za redom. Kada kreativnost teče ne treba je zaustavljati
Koje ti je najdraže sjećanja s svirke, jedno od onih kada ne možeš vjerovati da je to zaista tvoj život?
Loveparade. Svirao sam na skupu zatvaranja kod Stupova pobjede pred milijun ljudi i bilo je fenomenalno. Publika je imala toliko energije i atmosfera je bila nevjerojatna, osjećaj koji nikada neću zaboraviti.
Wild Card pitanje: Koja je bila najveća pouka koju te je uspjeh do sada naučio i da se možeš vratiti u vremenu i dati neki savjet mlađem Thomasu koji savjet bi mu dao?
Ostati prizemljen i prvenstveno ostati povezan s obitelji i prijateljima. Ovo su ljudi koji će te voljeti i biti s tobom bez obzira na to jesi li uspješan ili ne.
I rekao bih mlađem Thomasu da nauči nešto razumno.
___
U petak, 16. srpnja svijet je obavila tužna vijest o smrti Tomcrafta.
U srcu Torina, 115 tisuća ljubitelja elektroničke glazbe iz 157 drža svijeta, plesalo je 36 sati uz 125 izvođača poput Carl Coxa, Skrillexa, Jeff Millsa, Maceo Plexa, Bonoba, Moodymana, Black Coffeea, Honey Dijon, Seth Troxlera i drugih.
U četvrtak 14. studenog, Kruder & Dorfmeister stižu u Boogaloo. Proslavljenom austrijskom dvojcu za pultom će podršku pružiti DJ Frx.
Peter Kruder i Richard Dorfmeister su s karakterističnim zvukom osvojili svijet, a odlikuje ga izuzetno opuštajući basovi, sporiji ritmovi i epski zvučni pejzaži, u koje povremeno uključuju brze breakove i duboko, karakteristično bečko ozračje.
Od 1993. godine, kada su započeli svoju karijeru, K&D su postali sinonim za jedinstvenu glazbenu umjetnost. Njihov zvuk prožet je rijetkim funk melodijama, električnim jazz aranžmanima, dubokim soul feelingom, hip-hopom, dubom, reggaeom, ambientom, brazilskim ritmovima, šansonama, unikatnim beatovima i drum’n’bassom, što čini njihovu glazbu nevjerojatno bogatom i raznovrsnom fuzijom s karakterističnim potpisom.
Proboj na scenu ostvarili su s EP-om “G-Stoned” koji je uključivao hipnotičku pjesmu “High Noon“. Ovaj uspjeh bio je ogroman, posebno u Velikoj Britaniji, gdje su odmah osvojili publiku, nakon čega i svijet. Surađivali su s umjetnicima kao što su Bomb the Bass, Bone Thugs-N-Harmony, Alex Reece, Depeche Mode i drugi, što ih je učinilo globalnim fenomenom.
Podršku im pruža zagrebački DJ FRX, pionir hrvatske scene 90-ih. Poznat po svojoj vještini miksanja različitih stilova, FRX obećava set koji će nadopuniti K&D iskustvo koje je istovremeno i proslava tri desetljeća glazbe koja je definirala žanr.
Iz Boogalooa najavljuju “Očekujte elektronsku fuziju industrijske strogosti, privlačnih melodija i jednostavne tradicije – sve što čini suštinu njihove glazbe. Jedno je sigurno: Peter Kruder & Richard Dorfmeister će vas natjerati da plešete cijelu noć!”
Kako bismo pružili najbolje iskustvo, mi i naši partneri koristimo tehnologije poput kolačića za pohranu i/ili pristup informacijama o uređaju. Pristanak na ove tehnologije omogućit će nama i našim partnerima obradu osobnih podataka kao što su ponašanje pri pregledavanju ili jedinstveni ID-ovi na ovoj stranici i prikazujemo (ne)personalizirane oglase. Nepristanak ili povlačenje privole može negativno utjecati na određene značajke i funkcije.
Kliknite ispod da pristanete na gore navedeno ili napravite detaljne izbore. Vaši će se izbori primijeniti samo na ovu stranicu. Možete promijeniti svoje postavke u bilo kojem trenutku, uključujući povlačenje privole, korištenjem prekidača na Politici kolačića ili klikom na gumb za upravljanje privolom na dnu ekrana.
Functional
Uvijek aktivni
The technical storage or access is strictly necessary for the legitimate purpose of enabling the use of a specific service explicitly requested by the subscriber or user, or for the sole purpose of carrying out the transmission of a communication over an electronic communications network.
Preferences
The technical storage or access is necessary for the legitimate purpose of storing preferences that are not requested by the subscriber or user.
Statistics
The technical storage or access that is used exclusively for statistical purposes.The technical storage or access that is used exclusively for anonymous statistical purposes. Without a subpoena, voluntary compliance on the part of your Internet Service Provider, or additional records from a third party, information stored or retrieved for this purpose alone cannot usually be used to identify you.
Marketing
The technical storage or access is required to create user profiles to send advertising, or to track the user on a website or across several websites for similar marketing purposes.
