Slijetanje na Ibizu je zaista poseban trenutak. Ona energija u zračnoj luci gdje se turisti oduševljeno najprije fotografiraju sa ogromnim natpisom na krovu. Većina njih nije ni spremna za ono što ih čeka u tih nekoliko dana boravka jer taj ritam „ne postoji nigdje na svijetu“.

Ali najveća čar otoka je kad počneš upoznavati lokalno stanovništvo i stopiš se s njihovim stilom života. Većina se ovdje bavi turizmom danas zahvaljući glazbi, pa ne čudi što i stari i mladi znaju sve o DJima i klubovima.

Imam jednu anegdotu od prije par godina, naime imao sam jutarnji let i vozio me taxi prema zračnoj luci. Taxist u debelo 60-ima sa vidno istrošenim radničkim rukama priča mi svoju priču kako živi na selu i uzgaja mnogo hortikulture za tržnice, a da u slobodno vrijeme vozi da zaradi koji euro više. I taman prolazimo autocestom oko 8 u jutro tik uz Amnesiu iz koje izlazi horda partijanera i kaže on „Ajme, sigurno je bilo spektakularno sinoć, vrtio je Joseph Capriati“. 🙂

Hipijevski stil života na Ibizi nije samo prolazni trend, već je postao sastavni dio identiteta otoka i njegove kulture

Ibiza je tijekom godina postala poznata po svom otvorenom duhu, toleranciji i prihvaćanju različitosti, a to je uvelike oblikovalo i hipijevski stil života na otoku koji je i dan danas prisutan u mnogim aspektima. Većina njih promoviraju ekološku svijest, zato ne čude mnogi duhovni centri, organske tržnice i sl. Hipijevski stil života na Ibizi nije samo prolazni trend, već je postao sastavni dio identiteta otoka i njegove kulture. Taj autentičan ibiški način života možete osjetiti u svim njenim ruralnim selima, a posebno u Santa Gertrudis i San Carlosu . Tu se održavaju i tradicionalni festivali, folklorne manifestacije i običaji.

Često ovdje možete čuti kako otok nazivaju “zlatni kavez” zbog toga što zaista imate na raspolaganju sve što vam duša poželi, od zabave, shoppinga, restorana, predivnih plaža ali ponekad ostanete uskraćeni za malo mira – jer, Ibiza je ipak samo otočić koji s kraja na kraj prijeđete automobilom za manje od sat vremena, a na njemu boravi 150 tisuća ljudi.

Zamislite tek po ljeti kad počnu stizati miljuni turista. Postoji opcija za jednodnevni bijeg na obližnji otočić Formentera na koji katamaran iz Ibize vozi 45 minuta. Formentera je prekrasne netaknute prirode i plaža s bijelim pijeskom i tirkiznim vodama gdje se ipak možete opuštati u jednoj puno mirnijoj atmosferi.

Završit ću ovaj serijal o Ibizi sa pomalo tužnom činjenicom, a to je da se joj se nazire kraj kao takvoj kakvu ju znamo. Iako se to moglo naslutiti još prije 10-ak godina kad su se počeli otvarati sve komercijalniji i neobjašnjivo suludo skupi klubovi s Ushuaiom na čelu. Samim time na otok dolazi sve veći postotak „zlatne mladeži“ u ranim 20-im godinama i mijenja se supkultura. Alternativniji klubovi poput bivših Hearta i Sankeysa su u par godina već po treći put mijenjali ime jer s underground muzikom ne uspiju opstati.

Vrijeme je da posjetite Ibizu dok se još uvijek osjeti čarolija i duh iz onih prošlih zlatnih vremena

Dodatni udarac je bio brisanje legendarnog Space-a 2016. sa lica zemlje, a meni čak najtužnija slika je zahrđala željezna kugla koja viri sa brežuljka kod San Rafaela – govorim naravno o Privilege, nekadašnji Guinessov rekorder kao najveći klub na svijetu koji već 5 godina zjapi napušten. Imao sam čast prisustvovati 2019. među 10,000 rasplesanih duša na nastupu Carl Coxa, a da pojma nismo imali da će to biti posljednji ples.

Iz pouzdanih izvora se doznaje da su neke velike grupacije otkupile Privilege i da se sprema hangar u kojem će bukirati zvijezde poput Rihanne, Beyonce, Lady Gage, Dua Lipe i sl. Što jasno govori kako na otoku već pušu neki drugi vjetrovi i kako se mijenja identitet.

Tako dragi čitatelji, ako još niste bili na Ibizi, a i ako jeste – vrijeme je da ju posjetite dok se još uvijek osjeti čarolija i duh iz onih prošlih zlatnih vremena.