Različiti programi i aplikacije omogućuju gotovo svima da miksaju glazbu, ali to donosi i određene izazove za plesne podije.
Foto Enora Paola
U ovoj novoj eri, plesni podiji postaju raznoliki, ali i pretrpani
Sve je veći broj DJa koji popularnost i nastupe stječu preko broja fanova na društvenim mrežama, a sve manje koji to rade sa istinskom strašću. S jedne strane, više DJ-eva znači veći izbor glazbe i stilova, dok s druge strane može doći do gubitka autentičnosti.
Dobar DJ poznaje povijest glazbe i provodi puno vremena kopajući po pjesmama kako bi pronašao skrivene dragulje. Tim bolje ako DJ-i mogu producirati vlastitu glazbu ili remiksirati postojeće pjesme. Profesionalni DJ-evi koji su nekad bili ključni za stvaranje atmosfere sada se suočavaju s izazovom diferencijacije, dok amateri pokušavaju pronaći svoje mjesto.
Osim toga, scena se suočava s problemima u vezi s kvalitetom nastupa. Mnogi noviji DJ-evi možda nemaju dovoljno iskustva u čitanju publike, što može rezultirati slabijim iskustvom za posjetitelje. No, unatoč tome, prisutnost novih talentiranih DJ-eva donosi i svježinu i inovacije.
Na kraju, klupska kultura se neprestano mijenja
Dok tehnologija omogućuje pristup DJ-vještinama svima, važno je održati ravnotežu između kvalitete i dostupnosti. Plesni podiji su prostor za zajednicu, a kvaliteta nastupa i atmosfera ostaju ključni za uspjeh noćnog života, piše Vice.
“Taking Back the Groove” prikazuje priču o disco umjetniku rođenom u Bronxu i njegovu borbu za ponovno preuzimanje kontrole nad svojim glazbenim katalogom od velike diskografske kuće. Ovaj kratki dokumentarni film govori o disco legendi Richieju Weeksu, čija je pjesma “Rock Your World” s bendom Weeks & Co. zauzela prvo mjesto na plesnim ljestvicama 1980-ih.
“Kao i mnogim drugim crnim umjetnicima kroz povijest američke diskografije njegov talent je iskorištavan za obogaćivanje korporativnih diskografskih kuća” objašnjeno je u kratkom opisu dokumentarnog filma te se ističe kako Weeks i Jerome Derradji, vlasnik diskografske kuće Still Music u dokumentarcu pričaju priču o tome kako su povratili prava na Weeksovu glazbu te o stalnoj borbi za vraćanje njegova naslijeđa i dijeljenje njegove glazbe
Dokumentarni film su producirali Raekwon iz Wu-Tang Clana i komičar Russell Peters. “Odrastajući u New Yorku, bio sam okružen nekima od najboljih disco pjesama—obožavao sam ih,” podijelio je Raekwon te dodao: “Inspirirali su me. Richie i mnogi umjetnici poput njega pomogli su oblikovati kulturu. Ono što se dogodilo Richieju primjer je nečega što se često događa u glazbenoj industriji. Jako mi je drago što sam dio ove priče i što mogu doprinijeti da ona bude ispričana svijetu.“
U razgovoru s predsjednikom Koturaljki, dobro poznatim osječkim DJ-om i producentom Minimalistom, osvrnuli smo se na njihovu dosad najaktivniju godinu.
“2024. godina za Koturaljke je za sada najaktivnija godina. Organizirali smo 10-ak događaja, a čeka nas još 3 do kraja godine. Puštali smo kao kolektiv ili kao pojedinci na preko 30-ak događaja. Posjetili smo Sloveniju, Srbiju, Austriju i naravno pola “lijepe naše” od festivala do klubskih događaja te privatnih događaja.” započinje nam u razgovoru Minimalist.
foto: Domagoj Oklopčić
Kao glavna figura Koturaljki, kaže nam da je prezadovooljan sa svime što su dosad napravili. Prije godinu dana, pridružio im se Ronin za kojeg kaže da kida produkciju, nastupe uživo te se pokazao kao primjer mlade nade. “Osim što nas sad ima 3 DJ-a, također volio bih zahvaliti našim momcima iz sjene koji su također dio Koturaljki. Marko, naš tech guy koji je bio razdvojen na lokaciji Frankfurt – Osijek zbog školovanja, koji je donijeo mnoštvo novih merch stvari te općenito lighta koji sam pravi i programira kojega ćete vidjeti na budućim eventima te Antun, naš foto/video guy koji dolazi na 99% naših evenata iz Orahovice. Iznimno sam ponosan na našu ekipu koja ulaže sve napore kako bi ovo sve funkcioniralo.“
foto: Domagoj Oklopčić
Trenutak kojeg će najviše pamtiti iz 2024. će definitivno biti onaj iz ožujka, kada je u Osijeku trebao gostovati cijenjeni britanski DJ i producent DLR na Koturaljke partyju, samo da bi dan prije događaja otkazao svoj nastup. “Tada smo shvatili koliko zapravo ne dozvoljavamo da se naši eventi ne održe unatoč problematici koja nas uhvati. Zamjenu smo našli u suradnji sa Bass Fighters kolektivom iz Slovenije te smo bukirali Smootha (bivši Telekinesis, sada Metanoia,) a event je prošao odlično!“
U svom radu i djelovanju, Koturaljke svoje događaje baziraju na promociji mlađih DJ-eva i producenata, a kako nam Minimalist otkriva partyji s manje “poznatim” imenima zapravo prođu puno bolje nego s headlinerima. “Ove godine smo odlučili ići novim planom, a to je 3-4 puta dovesti headline ime, a ostatak godine raditi na promociji mlađih gostiju.“
Među brojnim partyjima koje su organizirali, Minimalist nam ističe i uspjeh drugog po redu Trap ‘n’ Bass festivala, kojeg su odradili u suradnji s osječkim trap kolektivom Trapscape u travnju. Tijekom dva dana, prodali su više od 800 ulaznica, a na festival su došli brojni poznati trap izvođači sa scene.
foto: Domagoj Oklopčić
Koturaljke se spremaju za otvaranje nove sezone u osječkom Exitu, a njega će odraditi sutra uz Tenda i Flowtecha. Listopad im je još u pregovorima, no otkrivaju nam da za svoj rođendan 16. studenog spremaju 360 event s jednim jako poznatim imenom iz regije koji je već preko 20 godina na svjetskoj sceni. Dok za sami kraj godine, u prosincu dovode Rahmaneea.
Osim događaja koje planiraju za do kraja godine, Minimalist nam otkriva kako spremaju prvi album za projekt Blaka Pokos koji bi trebao izaći također u prosincu. Jako su zadovoljni kako su ljudi reagirali na Blaku Pokos, jer je to zvuk koji baziran na UK stilu drum ‘n’ bassa i dubstepa.
Što se tiče sljedeće godine, Minimalist kaže da je još nisu krenuli planirati, ali vjeruju da će biti jača nego ova. S obzirom na to da Koturaljke slave svoj značajni jubilej (5. rođendan), neizbježno je bilo pitati Minimalista gdje vidi svoju družinu za sljedećih pet godina, na što nam on kaže:
“Kroz sljedećih pet godina vidim Koturaljke sa svojim klubom, opremljen s najkvalitetnijim sound/light stvarima te najvećim programom u Slavoniji, ali i šire! Ne planiramo stati s radom, iako je prošlo skoro 5 godina od prvog događaja koji nikada nisam mislio da će ovako završiti s obzirom da su Koturaljke krenule kao moj all-night projekt. Potruditi ćemo se napraviti jak brend, na kojemu će svi mlađi dobiti svoju priliku za rad.“
Layo & Bushwacka! bili su popularan tech house duo prije prijelaza u novi milenij, ali nakon što su 2002. godine izdali “Love Story“, doživjeli su ogroman uspjeh.
Upoznali su se u legendarnom noćnom klubu The End u središtu Londona, gdje je Bushwacka! (Matthew Benjamin) bio rezident DJ, dok je Layo Paskin bio suvlasnik kluba (zajedno s Mr. C-om). Od svoje mladosti, obojica su bili uključeni u londonske acid house partyje i same scene, a u trenutku kada su pokrenuli zajednički projekt već su bili etablirani umjetnici.
Londonski duo izdao je svoj prvi album ‘Low Life‘ za End Recordings 1998. godine, a njihova mračna, bluesom prožeta tribal house pjesma ‘Deep South‘ bila je značajan klupski hit krajem 90-ih, prije nego što je nastala ‘Love Story‘.
Matthew B se jednom prilikom prisjetio kako je Layo najčešće birao sampleove za njihove pjesme. Uzimao ih je iz raznih izvora poput svoje kuće i dućana s pločama. Layo je bio veliki fan benda Devo, čija je bas dionica iz pjesme ‘Mongoloid‘ postala ključan dio njihove pjesme ‘Love Story‘. Dok je Layo nakratko izašao, Matthew je prilagodio sampleove i sve ih uskladio u isti tempo. Zatim su dodali još jedan zanimljiv element – piano akord koji je zvučao malo nelagodno, ali je naposljetku sve to zajedno postalo prepoznatljiv hook pjesme.
Kasnije su ubacili i sample Nine Simone, ali dugo nitko nije mogao shvatiti što ona pjeva u njemu. (Pjevala je “Rags and old iron, rags and old iron, all she was buying was rags and old iron“) Taj specifičan zvuk, s mračnim piano akordima i duševnim glasom Nine Simone, dao je pjesmi jedan poseban ton, čineći je različitom od tadašnje komercijalne house glazbe.
Layo isprva nije htio objaviti pjesmu, pa su prvo objavili 500 vinilnih kopija, samo da bi kasnije morali više puta ponovno izdavali. Pjesma je dobila ime zbog Argentine, ljudi su je tamo zvali “Love Song“, pa su je Layo & Bushwacka! naposljetku nazvali “Love Story” po jednom poznatom afterparty mjestu u Sao Paulu u kojem su provodili dosta vremena na turneji Južnom Amerikom.
Prava čarolija njihove trake leži u tome što je prelazila preko nekoliko različitih žanrova, što potvrđuje Bushwacka! s anegdotom s festivala iz 2002. godine. “Sjećam se kako sam hodao po Homelands festivalu i Skolbeatsu u Brazilu. Na jednom od ta dva festivala Pete Tong je puštao pjesmu u jednom šatoru, u drugom šatoru Laurent Garnier ju je puštao, u trećem Jeff Mills, a u četvrtom Judge Jules. Sjećam se da sam pomislio – tko je ikada napravio pjesmu koju puštaju i Judge Jules i Jeff Mills u isto vrijeme? To je bila čarolija scene tada.“
Traka je 2002. godine završila na brojnim top ljestvicama i postala veliki underground hit, ali onda je nova L&B-ova izdavačka kuća htjela da se doda vokal. Probali smo mnoge kombinacije dok na prvom Creamfieldsu u Argentini nismo miksali na ti gramofona. Na jednom je svirala “Love Story“, na drugom acapella verzija “Finally” of Kings of Tomorrow, a na trećem su držali techno loop. Kada su se spojile te tri stvari, Bushwacka se prisjeća da nikad nije vidio publiku da je tako poludila u životu. Nešto kasnije, duo je otišao u studio, ponovno su snimili tu kombinaciju i kada su pjesmu izdali, odmah je ušla u top 10 na ljestvicama.
Iako je pjesma bila veliki međunarodni hit, ploča nije donijela novac za L&B-u. No ono što je postigla bilo je lansiranje njihove međunarodne DJ karijere za sljedeće desetljeće. “Bilo je to nevjerojatno uzbudljivo.” prisjeća se Matthew te dodaje: “Živjeli smo “rock & roll”, nisam zapravo shvaćao što to znači, ali mnogi ljudi su nas bukirali jer smo napravili tu pjesmu. Dolazili bismo u klubove i cijelu noć bi nas pitali da puštamo “Love Story'” Pa bismo je pustili, a onda bi nas pitali da je pustimo opet. Bilo je nevjerojatno, pjesma je imala veliku ulogu u našem uspjehu na turnejama.”
Da je ovaj spoj (Love Story vs. Finally) vječni klasik, potvrđuje i činjenica da je u proteklih 12 mjeseci objavljeno čak dvije nove verzije i obrade, inspirirane originalom – jednu je složio Paul Woolford, a drugu Swedish House Mafia zajedno s Aliciom Keys.
Za mnoge ljubitelje elektroničke glazbe, to nije samo zvuk iz računala, to je terapija. Nova studija naglašava koliko elektronička glazba može biti transformativna za mentalno zdravlje, objašnjavajući zašto se mnogi okreću baš ovom žanru u trenucima emocionalne potrebe.
Istraživanje je provela ekipa iza Tebra platforme “The Intake“. Kroz novu studiju analizirano je više od 68 tisuća pjesama na Spotifyju te je ispitano više od tisuću ljudi kako bi se istražilo na koji način glazba pomaže mentalnom blagostanju.
Foto Enora Paola
Rezultati su otkrili duboku povezanost između elektroničke glazbe i mentalnog zdravlja, jer je više od 1 od 10 ispitanika izjavilo da je to njihov “omiljeni žanr kada se osjećaju tužno ili depresivno.”
Ovo nije iznenađenje za dugogodišnje entuzijaste, koji često opisuju žanr kao ventil za nakupljenu tjeskobu. Bilo da je riječ o euforičnoj atmosferi ravea ili o mirnoći slušanja chill elektronike, elektronička glazba nudi jedinstvenu kombinaciju bijega od stvarnosti i zajedništva koju mnogi drugi žanrovi nemaju. Oko 43% obožavatelja elektroničke glazbe izvijestilo je da su u dobrom mentalnom zdravlju, a gotovo 8 od 10 ispitanih osoba općenito je izjavilo da su koristili elektroničku glazbu kako bi se izvukli iz teških trenutaka, dodatno naglašavajući njezinu transformativnu moć.
foto: Enora Paola
Zdravstveni stručnjaci također podupiru ove tvrdnje. Čak 1 od 3 zdravstvena stručnjaka smatra da je elektronička glazba najbolji žanr za poboljšanje mentalnog zdravlja, navodi studija. Prirodna ritmičnost glazbe ključna je za podizanje raspoloženja, smanjenje stresa, pa čak i stvaranje osjećaja jedinstva i radosti—bilo da plešete sami ili u gomili od tisuće ljudi.
Una Andrea je srpska DJ-ica koja već nekoliko godina osvaja regiju. Za pultom se prvi put našla prije točno deset godina. Karijeru je gradila po Beogradu, gdje je prvo osvojila male klubove, zatim su uslijedili pozivi na vodeće festivale poput EXIT-a koji su joj osigurali nastupe diljem regije i u Europi.
Karijera ju je odvela diljem regije i Mediterana, a povodom novog povratka u Zagreb smo s Unom Andreom porazgovarali o njenim počecima, glazbi, nastupima za Future Scope i još ponešto.
Pozdrav, Andrea. Kako si? Kako ti je prošlo ljeto? Jel’ bilo ispunjeno gažama ili je bilo prilike i za malo odmora?
Hvala na pitanju, super sam. Ljeto je prošlo u putovanjima najviše, radila sam stvarno mnogo ali sam uspela da sačuvam energiju i za jesen i za druženje s vama u subotu 🙂
Od 2014. godine si za DJ pultom, no kako se dogodila tvoja ljubav prema elektroničkoj glazbi i što te je privuklo da savladaš vještinu miksanja i postaneš DJ-ica?
Od malena sam voljela muziku i uvijek sam bila ona u društvu koja sve pjesme zna prva. DJ-ing i elektroničku glazbu sam zavoljela na prvu, nakon faksa kada sam upisala tečaj za gramofone, a zatim i produkciju. Muzika mi je oduvijek bila lijek i motivacija sve, DJ-ing pruža osjećaj moći i slobode, a to je ono čemu najviše u životu težim.
Tijekom 10 godina za pultom, koliko se tvoj glazbeni ukus mijenjao i evoluirao? Kako bi opisala svoj zvuk kada si tek krenula se baviti poslom DJ-ice, a kako sada?
Moj glazbeni ukus se nije mnogo mijenjao, i dalje najviše volim sporiji BPM, mračnije bas linije i dublji zvuk. Ipak, dosta sam prilagodljiva i volim jako mnogo stilova generalno u muzici, tako da mi nije problem da puštam i veseliju muziku.
Kako po tebi izgleda savršen party?
Savršen party je negdje na plaži ili u nekom alternativnijem klupskom prostoru.
Imaš li najdraži termin za odraditi set? Primjerice – uz zalazak sunca, ili pak izlazak sunca za sami finiš večeri?
Najviše volim da radim zatvaranje – ako nije mnogo kasno.
Evo, 10 godina si na sceni, što budućnost nosi za Unu Andreu? Imaš li neke planove, želje i nove ciljeve za možda sljedećih još toliko godina?
U planu mi je da do kraja godine izbacim nekoliko traka. Jedna se vuče još od prošle godine, a ostale završavam uskoro.
Već si nekoliko puta svirala u Zagrebu na poziv Future Scopea, kako su ti prošli nastupi do sad kod njih? Imaš li neki koji ti je bio posebno ostao u sjećanju?
Radila sam dva puta, a ako računamo i after onda tri. Najbolje sam se provela prošli put kada sam radila večer s Benom Clockom.
Ovog vikenda dolaziš u Boogaloo na otvaranje nove Future Scope sezone, što možemo očekivati od tvog seta?
Dolazim u subotu i jako se radujem! Ne znam što možete da očekujete, jer i ja sebe stalno iznenađujem 🙂
Unu Andreu ove subote možete uhvatiti na malom flooru Boogalooa, gdje će pult djeliti s Elenom Mikac i Mihaijem Popovicijem u sklopu otvaranja nove Future Scope sezone. Ulaznice su dostupne kroz sustav Entrio.
