Ilija Rudman je posljednja dva desetljeća jedna od vodećih snaga underground disco i house scene, svoju ljubav prema glazbi objedinjuje čistim analognim zvukom bez kompromisa.

Iza sebe ima brojna izdanja na renomiranim etiketama, a sa Antoniom Zuzom vodi Imogen Recordings. Kako Ilija Rudman gleda na evoluciju glazbe, koliko je gradio svoj analogni studio te što u njemu sprema, samo su neka od pitanja koja smo prošli s njim.

Trenutno ulazimo u doba kada se žanrovske granice sve više preskaču i brišu, dolazi do svojevrsne evolucije. Kako se ti snalaziš u svom tom procesu? Koliko bi rekao da si promijenio glazbeni izričaj kroz godine?

Glazba evoluira kao i sve oko nas. Danas imamo pristup možda i više nego ikad, alatima koji potiču kreativu, a ujedno je mogu i sputavati, zbog velike i jednostavne dostupnosti. Imamo jako puno generičke glazbe, upravo iz tog razloga, što ogromna količina ljudi se bavi istom, na vrlo površan način.

Moja autorska glazba se je također mijenjala kroz godine, ponajviše zbog neke zrelosti koja se dešava kroz život. No međutim, uvijek je ostao neki jednak signature, jer od samih početaka, krajem 90-ih do danas, imao sam autentični pristup, vrlo izraženu individualnost, gdje nikad nisam slijedio nikakav trend, niti se pokušao uklopiti.

Ove godine si objavio svoj novi album “Pulsar Diaries”. Sami album je zanimljiv jer unutar sebe ima nekoliko različitih soundtrackova i priča. Odakle si crpio inspiraciju i koliko si uopće dugo radio na njemu?

Pulsar Diaries je moj 7. studijski album, kojeg sam snimao u intervalima oko godinu dana. Na tom sam albumu mjenjao percepciju glazbe, na način na koji sam radio do sad. Neka bezvremenost u svakom slučaju nosi soundtrack cijele priče ovog albuma, crossover svih nekih stilova, dozirana na način da spaja vise svjetova. Album ima izraženu sliku putovanja kroz neki imaginarni prostor, svemir kako ga ja zamišljam.

Tvoja glazba nastaje u tvom analognom studiju za kojeg si u jednoj objavi rekao da je na neki način to tvoja crkva. Koliko dugo si ga stvarao i gradio?

Analogni studio je moj jedini izbor, jer u takvom okruženju moje ideje, lako dolaze do realizacije, na način koji me interesira. Vrlo često me prati osjećaj da se glazba sama piše, a to je najljepši osjećaj. Smisao glazbenika ili producenta i je da glazba samo teče iz njega, bez nekog posebnog truda, a to mi omogućuje takav studio. Gradnja takvog studija je druga priča, ona je vrlo zahtjevna i trazi ogromna odricanja, trud i disciplinu. Ta priča je trajala oko 20-tak godina.

S obzirom na tvoje DJ dužnosti, koliko vremena stigneš provesti u njemu? Kako izgleda tvoj kreativni proces? Na čemu trenutno radiš?

S obzirom na to da je to jedino čime se bavim, mogu koristiti studio uglavnom onoliko koliko mi je potrebno da se izrealizira bilo koja ideja. Za studio i glazbu, moram uvijek imati vremena, jer me to čini i zdravim na vise načina.

Kreativni proces uvijek traje po par dana u komadu, jer uvijek moram završiti, nešto što počnem. Nemam iza sebe nedovršenih radova, smatram to gubitkom vremena. Trenutno sam završio novi Album – The Great Beyond, koji ce izaći 2024, a sadrži 6 glazbenih brojeva.

Je li teže složiti obradu trake za nekog drugog umjetnika, ili pak napraviti vlastitu novu originalnu traku?

I jedno i drugo je zanimljiv proces. Pristup mi je jednak, i uopće ne radim razliku. Jednako me inspirira, jer i kad radim remix, uvijek uzmem najmanji dio (npr. vokal) te pristupam remixu, kao da radim svoj original, sa recimo tim detaljem, od izvornog autora. Često radim skoro potpuno novu stvar.
 

Posljednje vrijeme te možemo često uhvatiti u na svirkama u Petom Kupeu zajedno s Antoniom Zuzom. Je li Peti Kupe postalo vaše novo “utočište” u glavnom gradu?

Peti Kupe je klub u kojem zajedno s Antoniom, jednom mjesečno radimo partije u koje vjerujemo. To su nešto intimniji partiji, gdje nam je jedina vodilja, prezentirati glazbu koju poštujemo, često pozivavši i same goste koji se uklapaju u nas koncept. To nam omogućuje Imogen Label Night, a i neki drugi projekti, kao trenutno svježi Discoton.

Sa Zuzom si pokrenuo Imogen Recordings, koja je priča i zamisao vaše etikete?

Jednostavno, pronalaženje te izdavaštvo glazbe koja nam se sviđa te suradnja sa artistima, koje često i zovemo na naše večeri. Uglavnom su to ljudi, s kojima i ostajemo dugogodišnji prijatelji.
 

Imogen Recordings često održava i svoju klupsku večer sa zanimljivim gostima. Koga bi voljeli dovesti u budućnosti?

Imamo nekoliko želja, ne bi ih puno nabrajao, ali evo jedno ime koje bi voljeli dovesti u Zagreb je Move D.

Sviraš na gramofonima. Koliko ploča moraš ponijeti na svirku za odraditi jedan set? Koliko je važna priprema uoči samog seta?

Da, to ovisi od događaja do događaja, od partija do partija. Volim uvijek ponijeti i po dvije-tri torbe, jer volim osjećaj kad mogu bez neke posebne pripreme, biti spreman za bilo kakvo glazbeno putovanje za vrijeme svog seta. Volim slobodu, a za to su mi potrebne veće količine vinila u boothu.

Strastven si kolekcionar vinyla, koliko se uopće ploča nalazi na tvojim policama? Koja je posljednja koju si kupio?

Jesam, imam oko 6000+ vinila na policama. Zadnja koju sam kupio je Kyle Hall & Steven Julien – CROWN na Apron Recordsu.

Ostalo je još nekoliko mjeseci do kraja godine, što možemo očekivati od tebe u skorijem periodu?

Nekoliko re:press izdanja će ugledati svjetlo dana, materijali iz perioda 2005.-2010., nekoliko zanimljivih partija te gore spomenuti novi album, ali to već ulazi u sljedeću godinu.