Razgovarali smo s Richmom, suosnivačem ChilliBara, DJ-em koji je više od 20 godina za pultom te od nedavno i producentom. Što nam je iskusni veteran sve otkrio, pročitajte u nastavku.

Jedan si od pionira hrvatske psy scene. Koliko se ona razlikuje od njenih samih početaka i danas?

Suštinski nije se toga puno promijenilo. Energija koja se stvorila u samim počecima underground psytrance scene živi i danas, još uvijek je na psytrance partijima je ta neka vesela atmosfera puna poštovanja ljudi jednih prema drugima, kao i prema glazbi i općenito na svijet oko nas. Definitivno me veseli što danas skoro svaki grad u Hrvatskoj ima neku ekipu koja organizira evente ili prati našu scenu. U početku je bila ekipa iz Pule koja je organizirana partije, a kasnije i par ekipa iz Zagreba od kojih bi izdvojio Tribalizer kojem sam i sam pridonosio, kako u organizaciji tako i u samoj izvedbi, gdje sam dobio priliku stati iza mix pulta.
 

Također, jedan si od tvoraca, kultnog ChilliBara koji je uvelike doprinjeo sceni kroz godine.  Nedavno ste proslavili i 20 godina postojanja kako je prošlo?

Lijepo je okrenuti se iza sebe i baciti pogled na sve ono što smo napravili, gdje smo sve radili evente, koga smo sve ugostili. Rođendan je bio naravno u Spunku, mjestu odakle smo i krenuli prije dvadeset godina. Baš se lijepo poklopilo da smo se opet nakon dugog niza godina vratili tamo. Bio je cjelodnevni rođendanski tulum gdje smo ugasili rođendanske svjećice, uz ekipu žonglera sa vatrom, a glazbu su birali svi oni koji danas čine ChilliBar. Bilo je veselo, opušteno i emotivno, a program je trajao do ranih jutarnjih sati.

No da se prisjetimo, kako se uopće ChilliBar dogodio?

Sve je krenulo iz kluba Attack, koji je tada bio u podrumu bivše tvornice Jedinstvo (Močvara), gdje smo u sklopu Tribalizer i Gotcha partya organizirali Chill floor na kojem sam vrtio neke od svojih prvih setova sada već davne 2002. U nekoj prići sa mojim prijateljom Raletom došli smo na ideju da probamo neku takvu atmosferu i glazbu pokazati i ljudima izvan našeg, tada prilično uskog, kruga koji dolaze na partije. Otišao sam kod svog poznanika u Spunk i ponudio mu da radimo evente bazirane na dub, downbeat i psychill zvukovima, što je Pruga (voditelj i vlasnik) rado prihvatio. Godina je 2003, ime je nastalo od riječi čilibar (tur. jantar) koje nam je tada baš super zvučalo. Ostalo je povijest.

Što budućnost donosi za ChilliBar?

Uvijek smo uživali u sadašnjosti, a budućnost nam se uglavnom događala spontano, recimo zadnjih godinu dana obnovili smo suradnju sa Spunkom tako da imamo stalni mjesečni program, proširili smo DJ kolektiv pa ću iskoristiti ovu prigodu i nabrojati sve izvođače koji predstavljaju ChilliBar, a to su Looney Grandpas, Kudjo, Yantar, Uyulala, D3kla, G_Psy Brothers, Ratko, Pila, Indra i moja malenkost. Odlično funkcioniramo kao kolektiv, svako je donio neku novu energiju u ovaj naš projekt, tako da se za budućnost projekta ne brinem i nadam se da ćemo svi skupa dočekati i trideseti rođendan.

Tijekom godina “staža” za pultom, imao si prilike svirati na brojnim važnim festivalima diljem Europe. Gdje ti je bilo najzanimljivije svirati? Gdje se rado vraćaš? Nedavno si bio i prvi put na Malti…

Pa prije bih rekao diljem Hrvatske i ove naše regije, uz poneki izlet u inozemstvo, lani sam svirao u Austriji ove godine na Malti, postoje neki planovi i dogovori za neke malo "egzotičnije" destinacije, ali otom potom. Ove godine sam nastupio i na Mo:Dem festivalu u Slunju. Moram priznati da je to najveći i najbolji psytrance festival na kojem sam imao priliku svirati, i rado bih se opet vratio tamo.

Kako bi opisao svoj zvuk i stil? S obzirom da imaš šarolik “arsenal” koji seže od psy-chilla, preko progresivnijeg sve do modernijeg psytrancea…

Volim tvrde i masne bass linije, iskrivljene ritmove i drugačiju glazbu, tj nastojim u svojim setovima biti uvijek novi i drugačiji u odnosu na zadnji nastup, a ujedno i drugačiji od svega što se nudi na sceni, a koliko u tome uspijevam neka govore drugi. U svakom slučaju puštam ono što volim, puno rudarim i kopam po raznim etiketama, a moj šaroliki "arsenal" žanrova mi omogučuje i različit pristup samom miksanju glazbe u kojoj stvarno uživam punim plučima.

Od nedavno si pojačao snage meksičkog New Skulls Records. Kako su vam se putevi susreli i spojili?

Prije godinu dana sam bookiran za nastup na partyu u organizaciji Forestation kolektiva, koji je po gostovanjima i konceptu trenutno među vodećim promotorima psytrancea u Hrvatskoj, elem da se vratim na pitanje, na tom partiju  headliner je bio Cocodrilo, producent koji je nastupio sa 4 različita lajva tu večer, a ujedno je i vlasnik labela New Skulls Records, a kojeg sam imao prigodu upoznati na jednom od prvih Mo:Dem festivala tako da smo imali tema za razgovor nakon desetak godina neviđanja i u kojem mi je spomenuo i  mogučnost suradnje na nekom višem nivou, a nakon moje svirke mi je ponudio da postanem dijelom velike New Skulls obitelji, koja broji više od dvadeset producenata, i pedesetak DJa sa svih strana svijeta, što sam vrlo rado i prihvatio. Ove godine Forestation kolektiv je organizirao i prvi New Skulls label party izvan Meksika, na kojem su nastupili izvodjači iz Meksika, Kostarike, Njemačke i Hrvatske tako da je to sad jedna super priča o interkontinentalnom povezivanju scena i  čast mi je biti dijelom New Skulls obitelji i cijele ove lijepe priče.

Nakon tolikog dugog niza godina na sceni, za pultom – što najviše voliš kod elektroničke glazbe, ali onda i same psy kulture i scene da te i dalje “drži” tu?

Svakako uživam u toj nazovimo "hiper" produkciji gdje doslovno na dnevnoj bazi izlaze zanimljiva izdanja, i za razliku od prije 15-ak godina puno lakše je doći do svojeg primjerka. Zadnjih godinu dana upustio sam se i u samu produkciju i to je za mene jedna velika stepenica koju se nadam kroz neko vrijeme doseći i baš mi daje poticaj za daljnji rad na samom sebi, a ujedno i na našoj sceni.

Za nekog koga interesira psy zvuk i kultura, što bi mu prvo preporučio da posluša prije nego što uđe u cijeli taj svijet?

Definitivno “Shpongle”, projekt koji postoji od 1996. baziran na malo laganijim psihodeličnim ritmovima, a nakon čijeg slušanja postane kristalno jasno o čemu se tu radi. Kada apsolvirate “Shpongle”, preporučam “Merkaba”, to je već ritam za ples koji nikoga ne ostavlja ravnodušnim i meni jedan od dražih producenata.

Uskoro sviraš na našem slavljeničkom Endorphin festivalu. Što kažeš na koncept u kojem spajamo razne elektroničke pravce na tri floora u jednoj večeri?

Prije svega velika mi je čast, čast i zadovoljstvo uveličati rođendan Klubskescene, zasvirati prvi put u Boogaloo klubu. Koncept kao takav mi se jako sviđa, vrtio sam več na nekim eventima sa više različitih žanrova i florova i moram priznati da je bilo zanimljivo iskustvo pogotovo kad skužiš da na tvoj izbor glazbe plešu i ljudi koji nisu "trenseri".

Kakav set možemo očekivati sa tvoje strane?

U svakom slučaju puno dobre svježe glazbe, kao i one koja će tek biti objavljena, ali neka to ipak ostane u domeni iznenađenja pa Vas ovim putem sve pozivam da se pridružite ovom festivalu i otkrijete kako to zvuči kada Richma "roka"…hahaha…vidimo se!

Richma će se na našem slavljeničkom Endorphin festivalu, 1. prosincau zagrebačkom Boogaloo, naći za pultom na Dopamin flooru gdje ga čekaju kolege poput Canis Lupusa, Lunar Dawna i mnogih drugih. Ulaznice su dostupne kroz sustav Entrio, a u prodaji su i grupne ulaznice (kupi 4, plati 3).