Sa 16 godina je već vrtio na svom prvom partyju, a do današnjeg dana je svirao na brojnim važne elektroničkim događajima u Istri. U razgovoru s Krekmanom prisjetili smo se kako je istarska scena nekoć izgledala, kako je prešao s hard techna na house zvukove te je iz arhive izvukao flyere s nekih od njemu najdražih partyja…

Sa 16 godina si ušao u DJ vode. Kako su izgledali tvoji prvi koraci? Koji su glazbeni pravci, izvođači utjecali na tebe?

Sa 16 godina sam prvi puta puštao za publiku u jednoj napuštenoj kući (pravi underground). No jo kao trinaestogodišnjak (1998.) sampočeo skupljati ploče i učiti mixati na gramofonima u Fort Bourguignonu u Puli gdje sam dobrovoljno radio (kosio, čistio, održavao) kada nije bilo škole u ljetnom periodu. Što se tiče glazbenih pravaca, u startu sam volio snažnu, brzu i nabrijanu techno muziku. Najveći utjecaj od izvođača je bio DJ Bad Boy Bill u samom početku i DJ Rush u 2000-ima.

Kada pogledaš svoju karijeru kroz godine, koliko je tvoj zvuk evoluirao i napredovao od onoga što su vrtio na početku?

U startu je to bio nabrijani hard techno na 145-150 BPM-a s puno vokala i housey disco vibeom. Sada sam na deep/tech-houseu, ali i dalje volim da se osjeća masivan bas i groove. Što idem stariji, to sam sporiji :D. Moj kolega (Dušan Trišović) DJ Lemon inc.. mi je još prije 15-ak godina rekao: “Doći ćeš ti na house” i imao je pravo. 🙂

Od tvojih početaka na sceni pa do danas prošlo je gotovo dva desetljeća, a ti si postao neizostavan akter istarske scene. Možeš li napraviti neki kratki presjek istarske scene u tom periodu. Koliko se ona danas razlikuje od sredine 2000-ih…

Da, stvarno ne mogu vjerovati da je toliko godina prošlo. Krajem 2000-tih je došao taj minimal zvuk koji je dosta svjetskih artista okrenuo prema sporijem zvuku pa tako i mene samoga. Usporio sam sa 150 BPM-a na 130 BPM-a i počeo se prilagođavati laganijem zvuku. U tom periodu sam počeo puštati uFun Academyju u Rijeci na house flooru (šarena). U početku electro house minimal pa sve do sada deep tech house. Jednom prilikom sam u Fun Academyju (poslije La Noche) 2009. puštao u istoj noći na hard techno flooru i na house flooru.

U Istri je 2000-ih bilo par većih partya organizacija kojih više nema. Jedino smo mi kao Balance ostali. Iskreno, bilo je puno bolje jer nije sve bilo toliko dostupno i na klik kao danas. Smatram da je internet. dostupnost videa i glazbe na jedan klik tu underground “future” muziku pretvorio u komercijalu. Nekada je sve bilo tako reći novo i zanimljivo. Svaki event je imao svoju priču, dekoracije, izložbe, modne revije. Ljudi i publika su se posebno uređivali, oblačili za svaki event. Čak sam i ja šivao robu po mjeri hehehe. Lude rave on 2000-te. Totalno nešto drugačije od svega i zato je bilo zanimljivo. Za izlazak se stvarno pripremalo. Kako ženska tako i muška populacija. Danas je to samo jedan običan izlazak kao i na bilo koji koncert ili u klub.

Najdraži set kojeg si odradio? Najdraža lokacija u Istri gdje si svirao?

Najboljih set koji sam odradio? Hmmm, ima ih dosta, ali mogu izdvojiti nekoliko: set prije DJ Rusha u Fort Bourguignonu 2005. kad je prvi puta svirao u Puli. Prvi put da je preko 1500 ljudi imalo priliku čuti taj njegov hard techno zvuk.

Zatim set prije Marca Carole u LightHouse Music Clubu 2013. te  u Vodnjanu.

Set koji mi je najviše ostao u sjećanjuje definitivno bio Rabac Summer festival 2005. Ujutro sam zatvarao techno floor dok su iza mene bili Adam Beyer, Cristian Varela koji mi je uletio sa scratchem na vinilu i Marko Remus. Počela je lagana kiša, a na dance flooru je bilo ludilo :).

Najdraža lokacija gdje sam se skoro “rodio” (hahaha) i odradio bezbroj gaža je Fort Bourguignon. Taj place je definitivno pravi techno underground hram.

Imaš li neku traku uvijek u rukavu koja može rasplesati publiku?

Imam dosta. Naravno, to su trake koje svatko zna u puno remix varijanti. Donna Summer “I Feel Love” i stvari od Michaela Jacksona, tu ne možeš fulati.

Uz svoje DJ dužnost, važan si faktor Balance organizacije. Kroz godine ste doveli brojna atraktivna imena u Hrvatsku, no kojeg vam je DJ-a bilo najteže dovesti?

U početku sam u Balanceu bio samo DJ, a u organizaciju sam se priključio 2010. prije čega je odrađeno stvarno puno velikih artista kao što su: Carl Cox, Danny Tenaglia, John Digweed, Adam Beyer i drugi. Meni osobno, najveće iskustvo i najveće ime koje je bilo najteže dovesti jest Richie Hawtin u Monviu u Rovinju.

Imaš li možda neko najdraže gostovanje koje ste odradili ili pak anegdotu?

DJ Rush mi je od samog početka bio uzor s kojim sam svirao do sada četiri  puta pa tako mi je najdraže to njegovo prvo gostovanje. Anegdote? A jooooj, hahaha. PETDuo (Ana i David) svirali su u Rijeci u nekadašnjem klubu Alter Ego 2007. Kada smo ih vozili na aerodrom u Trst, kasnili smo (naravno) te je bilo poprilično zanimljivo na granici.

Automobil riječkih registracija, ja vozač i kolega iz Pule idemo preko graničnog prijelaza Rupa s PETDuo DJ-evima koji su bili Brazilci s njemačkim putovnicama i avionskim kartama za let u Španjolsku. U potpunosti istetovirani i ispirsani. Stižemo na granicu s naočalama i uopće nismo bili sumnjivi, hahaha. Pretresli su nas do kože. Od kucanja po vratima auta, do vađenja svake ploče iz torbe, a bilo ih je. Dok smo čekali pretres auta, mi smo na granici igrali badminton s reketima koje sam imao u autu. Došao policajac i pitao nas šta radimo. Mi: “pa ništa, igramo se.” Sve je prošlo super i jedva smo stigli na let tj. njih je čekao avion da se ukrcaju. Ludilo.

Koga bi htio vidjeti, dovesti u budućnosti da svira u Istri?

Koga bi htio dovesti? Hmmm, nema koga nismo doveli, hehe. Zaista ne znam. Skoro sve želje smo si ispunili, ali uvijek ima nekih novih zanimljivih artista. Radim na nekom novom projektu za 2024. godinu te ako ga realiziram, bit će zanimljiv clubbing.

Neke riječi za kraj…

Dodao bih da sam 2021. otvorio Beach bar Lost Bay u Štinjanu baš za svoje gušt te imamo elektroničku glazbu i DJ-eve četvrtkom, petkom i subotom dok je nedjeljom živa muzika. Bar radi na dnevnoj bazi te ugošćujemo mlade neafirmirane DJ-eve i glazbenike. Trudim se dati priliku mladim nadama. Svatko tko ima želju puštati kod nas, a da pušta laganiju muziku, može dobiti gažu. Potrebno je samo javiti se sa svojim promo materijalom na društvenim mrežama.

Krekmana uskoro možemo uhvatiti na nadolazećem Final Destination festivalu smještenom na Lokvarskom jezeru 17. i 18. lipnja. Ulaznice su dostupne kroz sustav Core Event.