Zagrebački Aquarius klub će ugostiti više od 80 DJ-eva svih generacija koji su svoj obol dali bass sceni, a među njima je i splitski DJ, VJ i nekoć promotor Ante Šimić poznatiji kao Dubok. U razgovoru s Dubokom vraćamo se u povijest i na same početke razvoja drum ‘n’ bass scene u Splitu, razlikama između grada pod Marjanom i Zagreba te još ponekim pikanterijama.

Odrasli ste u Splitu, gradu u kojem techno, tech-house i house godinama dominiraju. Kako ste pored tih žanrova otkrili bass scenu i ostale srodne žanrove?

Siguran sam da smo svi u LoopJunkiesima došli preko svojih nekih ludih puteva do drum 'n' bassa, no za mene su to bile video igre, koje su i danas velik dio mog privatnog i profesionalnog života kao i glazba. Taj period kraja 90-ih i početak novog milenija pojavom modernije generacije konzola poput PlayStationa 1, Xboxa i Nintendo 64, kvalitetnije reprodukciju zvuka na sveprisutnom CD-u… Developeri igara su počeli tada po prvi put licencirati glazbu za soundtrackove i tada u visokom usponu svedrum 'n' bass varijacije su dobile priliku da isfuraju svoje izvođače kroz jedan potpuno novi i neistražen medij za osvajanje svijeta. Tako su mene uzeli ti soundtrackovi ko klinca igrajući Unreal Tournament, Soul of Samurai i Wipeout 3 koji je tada u trackovima imao stvari od The Chemical Brothersa, Leftfielda i Orbitala…Ostatak je povijest :).

Sudjelovali ste u razvoju alternativne elektroničke scene u Splitu. Koliko je bilo teško izborit se za “mjesto pod suncem” pored već spomenutih žanrova koji su dominirali?

Ne bih rekao da je bilo baš teško izboriti se za mjesto. Počeci su zapravo bili poprilično lagani, sranje je došlo kasnije. Naime kad smo krenuli sa drum 'n 'bass zvukom u Splitu svi aktivni promotori i DJ-evi koji su dominirali elektroničkom scenom u gradunisu nas uopće doživljavali ozbiljno – niti kao DJ-eve, ni promotore, a bome ni kao konkurente koji bi mogli eventualno uzeti dio publike ili glazbeno proširiti već usidrenu scenu, zvuk i briju u gradu. Čak i vjerna „tech“ publika nije bila pretjerano zainteresirana za čuti ono što imamo za reći. No to nam nije ni bio cilj, niti biti dio te scene pa tako ni biti prihvaćeni od iste, samo smo htjeli puštati drum 'n' bass.

No u onom trenu kada smo nakon prve dvije godine djelovanja uspijeli izgradit nekakvu novu publiku i kada nas je počela medijski podržavati Klubskascena prvim člancima, reportažama, najavama i intervjuima – tada su krenuli oni „teži“ dani. Počeli su sestvarati maliciozni feedbackovi i komentari po forumima, raznorazna izrugivanja i omalovažavanja zbog toga jer smo koristili laptope, kontrolere, digitalne softwaree umjesto gramofona, obostrana i danas već smiješna online prozivanja i prepucavanja, međutim to je sve od te „težine“ koja nas je zadesila… Realno, optimalan broj ljudi na partijima za dobar tulum smo već osigurali u prve dvije godine rada i upornosti.

Publiku smo stvorili odgajajući nove/mlađe partijanere, a ne pre odgajajući onu koje nismo ni bili dio od starta, tako da nije bilo teško isfurati ideju koju smo imali i zakačit druge na istu, bilo je samo teško slušati i čitati maliciozne komentare, kako o sebi tako i o onome što radiš. Međutim i to smo u konačnici preboljeli, ego zacijelili i počeli shvaćati kao pozitivnu stvar – nekome smo bili trn u oku samo zato jer postojimo i više nismo bili percipirani neozbiljno, znači radimo nešto vrijedno nečije pažnje makar dolazila u negativnom obliku.

Gledajući sada na stvari –konkurencija na sceni je dobra stvar, akonkurencija često znači grubu igru ponekad i to je okej… Mi u Splitu smo bar kroz dišpet naučili da nema odustajnja, a ako te netko pokušava „spustiti na zemlju“ onda ćeš se jebeno potrudit da mu pokažeš suprotno, samo se trebaš naučiti nositi sa svim sranjima koja dolaze u paketu i ne dozvoliti da ti neko poljulja ideju i cilj koji si zacrta, ostalo će doći samo od sebe.

Kako je publika reagirala na vaše prve partyje koje ste organizirali s LoopJunkies crewom u Kocki?

Auffff…. prvi party koji smo organizirali je bio festival zbunjenih ljudi hahahaha…Nisu znali šta raditi s pokretima na tu brzinu, na te čudne breakove, brze prijelaze, bilo je kaotično… Većina ljudi koja je došla na prvi party nisu ni znali da je riječ o drum 'n' bass partiju, a kad su otišli uglavnom se nisu ni vratili. No jako brzo mlađi ljudi koji su tek počeli izlazit van su jako brzo popušili taj zvuk, a Kocka u kojoj smo od starta radili sve partije je bila prepuna alternativaca koji su lakše prešli i prihvatili elektroničku glazbu upravo zbog zvuka koji im je bio više srodniji strukturom i energijom od drugih, nazovimo ih – ravnijih zvukova na party sceni.

Selidbom u Zagreb, okusili ste scenu u glavnom gradu. Kakve su razlike između scene u Zagrebu i Splitu koje ste primjetili kroz godine?

Glazbeno? Definitivno nikakve razlike, odlaskom iz svoje sredinu u drugu skužiš koliko vas svih povezuje isti đir bez obzira iz koje dvije vukojebine se pojedinci sreli. Ona prava i najbitnija razlika koju sam bar ja primijetio je u brojnosti publike i mogućnosti da si ko promotor priuštiš možda neko zajebanije i veće ime, znajući da bi ga mogao naplatiti i isplatiti. Razlike su i one očite – veći grad – veća količina klubova, manjih elektronički orijentiranih lokala, organizacija i pokreta, što je omogućilo veću raznovrsnost i širu paletu ljudi koja se bavi ili će se početi baviti tim. Mislim da je ta kritična masa ljudi u Zagrebu ključni element u razlici između svih ostalih gradova u Hrvatskoj, no i to nužno ne čini pravilo za uspjeh, ali to je ono što trenutno mogao izvući ko razliku koju sam primjetio.

Kakva je scena danas, u Splitu, ali i u Hrvatskoj? Koliko se razvila od njenih početaka? Dolazi li novi val DJ-eva, partijanera koji se pronalaze u bass sceni?

Scena je velika i puno je šira nego što je bila tada. Danas ljudi na bass sceni eksperimentiraju i koketiraju s drugim bass zvukovima i glazbenim utjecajima u svojim setovima i na partijima, produciraju vlastitu glazbu neopterećeni žanrovskim konstrukcijama ili mišljenjima drugih na internetu, djeluju kroz radio-emisije, podcaste, platforme…. Lijepo je vidjeti da ono što je većini ljudi tada bila nepoznanica ili novitet danas biva standardnom postavom među paletom različitosti zvukova koji se serviraju na tjednoj bazi diljem zemlje i ne vidim da bi se to moglo zaustavit ili smanjit u budućnosti. Bass scena više nije nešto alternativno niti strano, već je jedna od stvari koju ljudi odabiru naspram druge stvari prilikom izlaska iz vikenda u vikend. Sve je po tom pitanju, jednostavno rečeno, postalo normalno i to je ono što smo svi htjeli da bude kad smo krenuli s tim zvukom i sad smo – sretni :).

Što možemo očekivati u budućnosti? DMT je izjavio da bass scena doživljava novi procvat…

Nakon 20 godina ja sam već doživio budućnost i izgleda odlično. Hahahaha…Međutim ne bi baš koristio tu konstrukciju rečenice da bass scena „doživljava novi procvat“ jer mi nekako zvuči kao da je ono prije uvelo ili nestalo. Fluktuacija u koncentraciji DJ-eva, publike i partya, oko bilo kojeg zvuka u elektroničkoj glazbi je sasvim normalna i prirodna stvar i okej je da se situacija stiša da otvori vrata nekim drugim žanrovima na sceni dok cijela ta priča ne učini puni krug, promjeni puno mišljenja i otvori još više umova i onda opet ispočetka. Tako da nekakav novi val energije i želje među publikom i promotorima bi bio moj odabir riječi, ali poprilično sam siguran da obojica, iako sa različitim izjavama mislimo poprilično isto 🙂

Tijekom godina djelovali ste u LoopJunkies kolektivu, kao kroz POTOP projektu…Gdje ste danas po pitanju glazbe i projekata?

Glazba nije nešto što te prođe, ona će uvijek biti dio mene i uvijek ću širit njene vidike kroz vlastito učenje, napredovanje i aktivno slušanje, međutim projekti su već druga priča. Umoran sam od organizacije i jednostavno nemam više taj inicijalni zanos za hvatanje u koštac sa tim, uostalom, moje iskustvo nema veze toliko s onim koliko sam zapravo star hahahahah!

Činjenica je da bavljenje organizacijom, glazbom i guranjem nekakvih granica je posao za mlađe generacije, a postojanjem i isticanjem na sceni kao starješina mi je uvijek bila odbojna misao pa su takvi projekti ostavljeni u onom vremenu kojem je meni generacijski pripadalo i još uvijek ima dobar aftertaste zbog toga. Jedino što smo poželjeli nakon 20 godina kao tim je vratiti naše prvi serijal drum 'n' bass partija KARANTENA nazad u Kocku u Splitu gdje i pripada, samo na kratko da proslavimo 2 desetljeća na sceni, dovoljno kratko dok ne zainteresiramo neke mlađe klince za koje znamo da vrte i briju taj zvuk sada u Splitu te njima ostaviti nešto naše da uzmu kao svoje ili da se inspiriraju napraviti nešto svoje.

Uskoro nastupaš na DnB Unitedu gdje dolaze DJ-evi iz svih krajeva Hrvatske. Kolika je važnost takvog događaja za cijelu scenu?

Poprilično je bitnoda postoji nekakvo okupljanje ljudi koji djeluju kao tim ili pojedinci na sceni – kako organizirajući tako i stvarajući. Takvi eventi otvaraju neka nova vrata, poznanstva, suradnje i rađaju neke nove projekte koji su potrebni da bi se očuvala i prenosila. Ideja koju je svatko sebi zacrtao. Uostalom, jebeno je zabavno vidjeti sve te ljude iz svih dijelova zemlje koje vidiš jedva par puta godišnje pogotovo što si stariji. Ono najbitnije kod ovakvog događaja je to što će omogućiti mladima na sceni da se pronađu, istaknu, nauče i izgrade u svemu tome lakše nego što je bilo svima nama prije 20+ godina….

Neke riječi za kraj, pozdravi, zahvale…

Mislim da san iskrca dovoljno riječi u ovom intervjuu :). Pozdravljam doduše cijeli 8. A i razrednicu i hvala vama što ste se od 80+ DJ-eva sitili pitat mene „Disi bija, koja je klica?“

FB EVENT: D’n’B United – najveće drum’n’bass okupljanje u Hrvatskoj