Dan 1

Glazbena industrija ili radije bi rekao poduzetništvo malih izdavača i muzičari koji zajedno s njima nastoje donijeti glazbu u živote ljudi, udružuju se jednom godišnje na MENT-u u Ljubljani.

Četiri dana povezivanja, promišljanja, reprezentativnih nastupa za publiku otvorenog uma i progresivnog muzičkog ukusa osvježilo mi je pitanje na koje tražim odgovor čitav svoj glazbeni život:

kako nekomercijalnu glazbu učiniti održivom?

To i slična muziko-etička rješenja pokušavaju se naći na panelima, kritičkim slušaonicama i razgovorima s menadžerima, izdavačima, urednicima.

Od trenutka ulaska u predvorje središnjeg festivalskog prostora u Kino Šiški osjetilo se desetgodišnje organizacijsko iskustvo Menta pod vodstvom Andraža Kajzera i toplina prostora legendarnog koncertnog mjesta.

Dvije dvorane ispunit će se publikom do zadnjeg mjesta prvog dana festivala. Prvi nastup Yalla-Miku inekako po običaju prvi bandovi mi budu najuzbudljiviji i najenergičniji, pa tako ni ovi nisu „omanuli“.

Band koji bazično njeguje sjeverno-afričku glazbu Maroka, ujedno se i poigrava s njom ulazeći u iznenadne promjene žanra i inovativne gruvove koji se nastavljaju hipnotičkim ponavljanjem jednog tona.

Na bini sa jakom energijom kolektiva osnovani su od Cyrila Yeteriana, gitariste, osnivača i reizdavača neobičnih izdanja na pločama u vlastitoj Ženevskoj prodavaonici ploča i kafeu u kojeg svraćaju muzičari i entuzijasti koji se nađu u gradu.

Slijedeći ugodan šok bio je Hip Hop Jazz band iz Poljske Kosmonauci koji koriste akademsku jazz načitanost za hrabro i ludo mješanje stilova i modernih gruvova.

Teško mi je bilo uzeti zrak od isčekivanja u koju će igru uroniti sljedeći takt. A kada je vibrafonist preuzeo solo dionicu to je bilo novo iskustvo korištenja tog instrumenta u avantgardno sekvenciranje nevjerovatnom preciznošću i brzinom.

Prvu večer završili su autentični slovenski lucidni space rock auto i bass breakbeat jazz fusion Lander & Adriaan, koristeći reverzibilni inženjering DJ produkcije poput Nerva Joja Mayera s još više brzih izmjena do kojih dolazi taman kada ulovim ritam za ples..

Ovo su stepenice koje povezuju dvorane Komuna i Katedrala. Dolje ujedno kava i veganska hrana, a gore prezentacije belgisjkih i čeških izvođača uz prigodnu ponudu piva iz istih podneblja.

Dan 2

Počinjemo sa dvije duhovite Estonke Duo Ruut koje otkrivaju svoju genetiku i etnos na preuređenom cimbalu koji na trenutke zvuči kao orkestar.

Na njih se povezuju Širom, trio sa mnoštvom instrumenata na bini koji se pretvaraju u filmski soundtrack za trenutni trenutak.

Otežavajuća okolnost ovakvog sviranja je zadani format pjesme koja onemogućuje prepuštanje glazbenika i otvaranje intuitivnom izražavanju bez unaprijed dogovorenog aranžmana.

Taj „formatirani“ pristup jasno je bio prisutan kod svih izvođača, a karakteristika je glazbene industrije koja koristi formatirane medije.

Idemo na javni bus do Metelkove koji je za vrijeme festivala bio besplatan za festivalske goste

Metelkova je alternativni centar (skvot) sličan Medici u Zagrebu sa četiri uređena i dobro ozvučena kluba u kojima smo drugog dana poslušali 08080 Jure Anžičeka iz kolektiva Clockwork Voltage društva modularnih sintesajzerista, Tuna Display, tOni i još neke za mene šokantno originalne DJ/ice i producente, novih žanrova kao HardstyleHyperpopNightcore.

Vojdi je Math Rock band iz Slovačke na koji smo naletili u Menzi pri Koritu, također klubu u Metelkovoj i koji nam je na pri tren zazvučao kao potpuno loš početnički band koji se gubi u pokušajima noisea.

Nakon nekoliko trenutaka ostali smo šokirani činjenicom da sve „greške“ sviraju skupa u nepogrešivim matematičkim formama parnih i neparnih ritmova i brejkova. Visoko koncentrirani dobri gitaristi vođeni genijalnim bubnjarom.

Dan 3

Treći dan, 14. veljače prisustvovali smo jednoj slušaonici (Listening session) na kojoj se komentirala netom poslušana snimka prisutnih bandova od strane nekoliko profesionalaca, panel diskusiji o stanju klubova u Varšavi, Pragu i Budimpešti i predavanju Plan B za muzičku industriju.

Voditelji klubova spuštenih glava otkrili su da se nakon plandemije nisu vratile navike izlaska…

Voditelji klubova spuštenih glava otkrili su da se nakon plandemije nisu vratile navike izlaska, da mladi imaju online druženja i prekratki fokus za dolazak na isto mjesto i slušanje formata koncerta, da nemaju novaca za ulaznicu i da ih zanima zabava više nego sadržaj.

Svjesni su da trebaju naći nove puteve, oslanjati se na lokalne izvođače i zajednicu te tako izbjeći sve jaču gentrifikaciju gradova.

Panel Plan B za muzičku industriju je završio preporukom za korištenje novih, manje opterećenih platformi kao AI Suno. Ostali smo zbunjeni tom preporukom u očekivanju nečeg revoulucionarnog.

Dupkom pun autobus jedva nas je dovukao na Ljubljanski stari grad u kojem su održani razni koncerti u nekoliko također predivno opremljenih dvorana koje nije bilo lako locirati s obzirom da su smještene unutar staro nove konstrukcije dvorca, stijena i betonskih platformi.

Krećemo s nastupom violinistice Catherine Graidorge na vrlo raznoliko procesiranoj i loopiranoj violini u neobično ocrtanoj kapeli sa lijepim ehom.

U dvorani kat niže počinje koncert jednih od tri domaća predstavnika Balkalar koji su svojim zvučnim zidom etno ostavštine u rukama i nogama vrhunskih glazbenika podigli ljude na ples i teško ispoštovali strogu satnicu showcase festivala.

Preostale predstavnika hrvatske scene Neon lies i Idem smo ostavili za neku priliku u domaćim uvjetima.

Žurimo na jedne od naših favorita Decolonize your mind society iz Mađarske i ostajemo hipnotizirani mikrotonalnim melodijama koje me asociraju na napuštanje strogih perfektnih tonaliteta (Equal temperament) koji se obično povezuju sa pojavom totalitarnih režima vraćanju prirodnom nizu frekvencija (Natural tuning).

Gitare su bez pragova, koristi se kontinuirani klarinet glissotar (bez definiranih rupica) i sint sa mikropodešavanjem svake tipke. Muzika je plesno zanosna.

Skačemo na drugu polovicu nastupa saksofonistice Laure Agnusdei u prekrasnom malom teatru sa podnim sjedenjem odnosno ležanjem.

I vraćamo se u dvoranu da posjetom počastimo najživlju promjenu u pristupu trio kombinacijama vokal, gitara bubanj. Kako sam iniciran na muziku koja izlazi iz klasične estetike sklada, trio Still House Plants je opravdao status mog prvog favorita.

Gitarista i bubnjar koji u zanosu podržavaju vokalisticu koja koristi samo mali dio svojih mogućnosti i ulazi u mantrične ponavljajuće dionice.

Dojam je kao da su negdje u nekoj drugoj dimenziji potpuno skladni a u ovoj se odmiču jedan od drugoga jer im to dozvoljava njihov otvoren um i vilinska prisutnost. Magija.

Ponovo ulazimo u nakrcani bus i putujemo prema Metelkovoj poslušati trećeg favorita Ebbb.

Za oproštaj uvaljeni u vip ložu otputovali smo sa 2K88 iz Poljske u transičnom eksperimental bass hip hopu.

Mislima su nam se širile razne misli i kontradiktorni stavovi o muzičkoj industriji i koliko je ona dobroga i lošega donijela civilizaciji od početka snimanja zvuka, koliko je udaljila ili približila ljude muzici, koliko je nametnula ili ponudila ukuse mladih slušatelja i kako živimo u prenapučenosti snimljenom muzikom u kojoj više nema nikoga tko može živjeti toliko dugo da presluša bar žanr koji ga zanima.

Dok AI preuzima kreativnost u digitalnoj sferi, nameće mi se zaključak da se nastupima uživo vraćamo svojoj zajednici i klubovima, lokalnim vrijednostima, napuštajući ideju globalnog uspjeha kao motiva za bavljenje glazbom.

Sve performere pronađite ovdje https://ment.si/artist/

View this post on Instagram

A post shared by Klubska Scena (@klubskascena)