Nakon što je zavrtio u Kalypsu i odradio svoj set na Sonusu, uhvatili smo Ajdina Begovića poznatijeg kao Baggi da nam otkrije jednu zanimljivu crticu iz njegove mladosti, razliku u glazbenim izričajima njegovih alijasa, što planira Insomniac Events u budućnosti te priču o njegovom kulinarskom projektu.
Glazbenu si karijeru gradio iz Nizozemske, a jedna zanimljivost je da si u svojim počecima prodavao ploče u istoj ulici kao i Tiesto…
Da! To je bilo u kasnim 90-ima u Rotterdamu. Prvo sam radio u prodavaonici Midtown Recordsa, što je bila jedna od najpoznatijih prodavaonica u Nizozemskoj, imali su još pet, šest prodavaonica. U istoj ulici bio je i Basic Beat gdje je radio Tiesto, pokraj puta je bila prodavaonica Rhythm Import Recordsa, koju sam ja kasnije preuzeo. Tu je Tiesto bio moja konkurencija, rival u prodavaonicama. Tada smo se natjecali tko će prodati više ploča.
Tko je bio uspješniji u prodaji?
Hmmm. Nekad ja, nekad on. (kroz smijeh)
Što se tada najviše prodavalo kod vas u dućanu?
Pazi, Basic Beat je bio usmjeren malo više na trance, techno i house, dok je Midtown bio više žanrovski (imali smo house, techno, trance, hardcore, hardstyle…). Rhythm Import je prodavao hip-hop i techno, a kasnije i house. Svakako, to je bilo jedno interesantno vrijeme!
Dugi niz godina si nastupao kao Baggi, a onda si predstavio i svoj novi alijas Adin. Koliko su ta dva projekta različita ili pak slična?
Kad bi me netko pitao “možeš li odraditi b2b Baggija i Adina?”, rekao bi da bi se nešto moglo izvući, ali nisu slični uopće. Adin je u više melodic techno/deep house stilu, dok je Baggi baš house, tech house. Tako da je veoma različito.
Što se tiče same produkcije, barem po izdanjima se može zaključiti da si dao malo više pažnje Adinu. Kakva je situacija u studiju, gdje te trenutno inspiracija više vuče – u melodične i duboke ritmove ili house?
Na obje strane haha. Samo previše sam zauzet s drugim stvarima da bi izdavao trake. Očekujem da ću sljedeće godine izdati jedno, pet pjesama s Borisom Rossom. To će biti Boris Ross & Baggi, što smo već imali prilike raditi, a dobili smo podršku od Loco Dicea i sličnih imena. Što se Adina tiče, upravo sam izdao album. Također, potpisao sam nove A&R za DREEF Records pa ću pokušati mjesečno izdavati pod Adinom, možda čak nešto i kao Baggi.
Uz svoje DJ i produkcijske dužnosti, aktivan si i u drugim sferama industrije. Godinama radiš s Insomniac Events….
Prvo sam počeo prijateljski pomagati Pasqualeu Rotteleu, koji je dobar kućni prijatelj. Poslije toga smo osnovali Insomniac Records za koji sam radio kao A&R, nakon čega sam prešao u biznis svijet. Trenutno sam u business developmentu, gdje se brinem o Europi i europskom tržištu.
Možeš li nam onda otkriti neke planove za Europu?
Evo odradili smo SAGA festival, već treću godinu. Ova godina je bila stvarno nevjerovatna, 40 tisuća karata po danu je išlo. Vraćamo se definitivno u Bukurešt, gdje otvaramo novu, ogromnu salu gdje se mjesečno stvari mogu događati. U Nizozemskoj radimo Secret Project. Planovi za budućnost su da se vratimo u Hrvatsku, da se ponovno odradi Portugal…Recimo, Secret Project nije vezan za lokaciju, već gledamo gdje nam je interesantno i gdje bi mogli nešto odraditi.
Ako je brojka koja kruži internetom točna, nastupio si preko 1200 puta. Umjesto pitanja gdje si sve svirao, bolje je da te priupitamo gdje još nisi, a da bi htio?
Woow. Da. Hmm. Nastupao sam u Brazilu, ali nikad nisam u Green Valleyju, to mi je bila želja. Uvijek sam želio istražiti Aziju. Nikad nisam bio u Tajlandu, na Baliju. Nekako sam se uvijek plašio ići tamo, pošto je dalek put i jer mnogo volim hranu pa sam se brinuo da ću tamo zapeti i nikad se ne vratiti haha.
Od lokacija gdje si svirao, dosta gaža si odradio po Sjevernoj Americi i lokacijama gdje DJ-evi s naših prostora nisu toliko zastupljeni. Koja te publika najviše dojmila?
Recimo u Meksiku je party koji se ne može opisati. Rave je nevjerojatan, stvarno nevjerojatan. Oni se oblače, pripremaju, zajednica im je pravi P.L.U.R. To ne mogu opisati. Meksiko je meni jedna od dražih mjesta za puštati muziku, zato jer stvarno osjećaš svu njihovu dobrinu, ljepotu i ljubav za muzikom.
Trenutno smo na Sonusu, imao si prilike odsvirati, ali vidim ostao si i nakon svog seta na Pagu, pretpostavljam malo da se odmoriš i zabaviš?
Paa, ipak malo krv vuče. Ja sam Bosanac rodom, ex-jugosloven prije. Tako da je lijepo biti ovdje sa svojim narodom i provesti se. Baš sam želio ove godine, provesti tu od prvog do zadnjeg dana, da se malo opustim. Jednostavno atmosfera je odlična. Što sam doživio ovdje u zadnje dvije godine, mislim da je nešto najbolje što se može doživjeti u Europi. Pravi je rave, pravi je party. Baš mi se sviđa.
Prije nego što se uhvatimo još jednog tvog zanimljivog projekta, s obzirom na tvoje A&R iskustvo, imaš nos za istraživanje artista. Tko ti je upao u uho posljednje vrijeme?
Baš posljednje vrijeme sam zainteresiran za Airricu. Dama iz Los Angelesa, a čitavu sezonu pušta na Ibizi. Stvarno ima svoj dobar sound i pravo dobro pušta muziku. Ona je definitivno jedna koju bih izdvojio kao "one to watch".
E sad, dolazimo do tvog zanimljivog projekta. Nije riječ o glazbi, već hrani. Na Instagramu te možemo pronaći i pod Baggi Eats, koja je priča o tome?
Hahah. Znači, od prvog dana obožavam jesti. Isto tako volim saznati kako se hrana koju jedem pravi, koji se začini koriste i na koji način. Tako da sam godina putovao po svijetu, gdje god da sam bio, gdje bi mi se svidjelo, pitao bih šefa baš ovako “mogu li doći sutradan, da radim i učim?”. Većinom bi i uspjelo. Tako kada sam 2013. potpisao veliki deal s menadžmentom u Americi, moj Instagram je u tom trenutku bio ispunjeniji s hranom nego s nastupima pa su mi iz šale rekli “ej što ne otvoriš Baggi Eats” pa je to tako krenulo.
Imam više od 10 tisuća pratitelja, ali stvarno volim hranu i volim da kuham. Baš tako sam učio i pokrenuo u Rotterdamu tzv. Cook Club, gdje nas 12 početnika kuhara, pet puta godišnje kuhamo u restoranu s Michelinovom zvjezdicom za nas i ugostitelje. Tu se dosta nauči, a recimo kad je došao COVID, promijenio sam cijelu kuhinju, kupio novu aparaturu. Nakon čega sam kuhao za cijelo susjedstvo – doručak, ručak, večeru, kako bi uspješno potvrdio ono što sam naučio.
Koje je zaštitno jele Chefa Baggija? Jel’ nešto naše ili pak svjetsko?
Da budem iskren, koliko god volim Balkan i poštujem ga, ovdje se hrana svodi na meso, meso, meso, meso i meso te ponekad zaluta tjestenina. Sve su to neki roštilji, plate. Evo recimo moram probat tu Leskovačku platu da vidim što je to specijalno. Ali iskreno, vamo ne znaju ispeći meso kako treba, sve je žilavo, nedavno sam naručio ribeye medium, a došao mi je prepečen.
Moram priznati, to je jedno nepopularno mišljenje haha….
Uopće nemate najbolji roštilj, izvinite molim vas hahaha. Ali da, znam napraviti sarmu, pitu razviti, no moj specijal je da pravim japansku, azijsku hranu.
Što onda budućnost donosi, kuhaču u ruke ili si i dalje za miksetom?
Slušaj, uvijek mi je bila želja da otvorim restoran. Možda ću ga jednog dana i otvoriti, ali kad ga imaš onda uvijek moraš biti u njemu prisutan 24/7, da bi postigao kvalitetu koju želiš. Tako da, još sam mlad, još puštam muziku, još radim za Insomniac. Imam previše obaveza, tako da će taj restoran doći u 70-im godinama, ako ikad završim s partijanjem, mada neću :).
