Čeka nas napokon nakon godina čekanja i čitanja i gledanja snimki, pravi, uživo, I LOVE TECHNO. U Flanders Expo kraj Genta u Belgiju odvest će nas naš dobri stari Opel sa punim prtljažnikom stvari i jako jako puno dobre volje za čagicu na Belgijski način… Čekaju nas neka od najboljih svjetskih imena na 5 florova čistog techna ove subote među 35-40 tisuća ljudi iz svih djelova Europe i svijeta… bah…. samo čekajte, ja sam već tri mjeseca uzbuđen I prođu me trnci kad se sjetim plana o prolasku skoro 4000 kilometara po Europi te posjeta I LOVE TECHNU.

Galeriju s putovanja pogledajte ovdje.

Krenuli

DA da, u četvrtak u devet navečer je nas Opel startao iz Mošćeničke Drage i krenuli smo put Genta, grada gdje se održava naš dugo očekivani festival I LOVE TECHNO sa lineupom kakav bi zainteresirao i najizbirljivije. Nakon nekih 18 sati voznje i prolaska Slovenijom i  Njemačkom prešli smo granicu i ušli u Nizozemsku, da znam, bila nam je u planu nakon Belgije ali smo produžili par  kilometara dalje da se odmorimo od puta . Popili smo kavu u Maastrichtskom Coffeshopu i nastavili prema Belgiji u grad Kortrijrk. gdje nam je hostel. Smjestili smo se I otišli malo do prvog puba da vidimo dali je istina da Belgijanci imaju jedno od najboljih piva. Nakon pivica, koje su stvarno bile dobre kako se pričalo, i spavanja krenuli smo u Gent i posjetili taj  ljepi tipično Belgijski grad  te nakon ručka oko 5 sati krenuli na Flanders Expo,da da napokon.  To je veliki kompleks hala u predgrađu Genta gdje se održava, evo ove godine 11-ti po redu I LOVE TECHNO.

U 7 sati smo vec bili na vratima i naša avantura puna dobre muzike doživjela je vrhunac. Izvođaci poput Dave Clarkea, Adama Beyera, Dr. Lektroluva, Ben Simsa i bla bla bla bla imena sa 35000 ljudi u ludoj publici koji su plesali na svaki beat izvođača u jednoj od 5 soba…. Organizacija je dovedena na najveću moguću razinu, vrata svake od soba koje su označene bojama (Red, Green, Blue, Orange, Yellow I crni Chill Out) opramljene su velikim displejima na kojima piše trenutni izvođač u svakoj od soba, vrata koja se zatvaraju pri otprilike 5000-itom partyaneru u sobi da bi se izbjegla gužva te čisti I blistavi WC-I samo potpomažu cijelom dojmu. Djeljenje naljepnica za promociju plesanja bez droge, veliki štand sa pićem, ogromni restoran brze hrane nasred centralne hale te puno puno svjetla različitih boja I oblika. Prenošenje uživo snimke sa zatvorene sobe, što se dogodilo prilikom puštanja Dr. Lektroluva da bi se I onima koji se nisu stigli ugurat u Blue room prije zatvaranja vrata omogućilo u Stream roomu da slušaju I vide svog Dj-a.  Jako lijepo, ma nezaboravno…. Svirka je bila naprosto fenomenalna, svi su bili oduševljeni, vriskali I skakali, a da ne govorim o tome kako su Dj-I koliko god da ih je bilo davali sve od sebe da se iskažu na ovom eventu I sve je to skupa stvorilo jednu nevjerovatnu atmosferu koja se jednostavno neda opisati, reći ću samo jedno, pogledajte par slika, a ja iduće godine idem opet…

11.11.2007

Evo dan nakon ovog nevjerovatnog party-a ustali smo se oko 3 popodne te posljednju večer u Kortrijk-u odlučili zasladiti s velikim količinama pive u hostelu I u obližnjem pubu… Mislite da idemo doma sutra hahahaha, ma kakvi, sutra nas nakon buđenja čeka put u Amsterdam gdje nam je rezerviran hostel za iduće 4 noći. Nakon pivica i pivica išli smo odmorit se za put, još mi je uvijek po glavi party na kojem sam bio, vrte mi se slike I nemogu vjerovat da sam prešao 1600 km da bih prisustvovao na ovome, a vrijedilo je svaku sekundu vožnje I svaki jebeni cent od benzina I ulaznice… Sve ostalo što bih Vam mogao ispričati o ovom festivalu zapravo, hm, pa ja stvarno neznam kako bih ga opisao i što bi trebao ispričati da objasnim svijetu kakav je osjećaj čuti na ulazu u hale koje primaju 35000 ljudi, svu tu rulju kako u istom glasu viču i jedva čekaju da dođe 7pm pa da party počne, nezaboravno…. odoh spavat.

Put je bio naporan, nakon ustajanja I doručka, otpremili smo naše teške torbe I ostalo u Astru I krenuli našim ravemobilom put Brisela,  glavni grad Belgije nas je očarao svojom ogromnošću (Dal’ postoji ova riječ?) te gradevinama crkvana I palačama pravde koje smo vidjeli. Naravno najviše nas se dojmio Atomium velika I naopičenija građevina koju sam u životu vidio. Ogromne 18 metara promjera kugle spojene cijevima koje ovom čudu daju oblik atoma stvarno su fascinantne, a pogotovo je ljepo kad shvatite da se u to čudo može I uć te se prošetat kroz te male kuglice, ma super…

Nakon sat dva gledanja slikanja I isčuđavanja, pustili smo Brisel I njego Atomium na miru I krenuli dalje prena Nizozemskoj, pa ko je vidio dvadesetdvogodišnjaka da prolaci blizu granice, a da ga ne povuče da stane na tlo te veličanstvene države, raja sex… khm ma neću više o tome .. idemo u Nizozemsku. Stayokej ! Koje ima za hostel, to može biti jedino na nekom ludom mjestu ili bolje rečeno u najluđem gradu na svijetu, u gradu u koji morate otići tako da nikako nesmijete pustiti mozak na pašu jer će Vam u tom slučaju mozak na prvom uglu posnifati nešto ili zapaliti nešto ili povući nešto ili pojesti nešto te se spaliti I neće se znati vratiti natrag vama nego će ostati vječno lutati po slikovitim mostovima I puteljcima uz kanalice I vjetrenjače ovoj pobodu totalno otkačenog grada.  Stigli smo u Amsterdam. Naravno, što napravite prvo kad stignete u Amsterdam, zapalite pljugu ili popijete Heineken, teško se odlučiti je’l da? Odmah da vam kažem da neću sad puno o tome što smo mi prvo napravili, ali Vam mogu reći da je to bila jedna od boljih piva koje sam u životu popio, a ako me poznate od nekud onda znate da sam ih nemalo popio do sada.
 

I što reći nego da smo u ovom gradu proživjeli nezaboravnih 5 dana, naravno ne puštajući mozak na pašu nego ga dobro čuvajući od razlih “loših” stvari u ovom prekrasnom  I raskalašenom Nizozemskom gradiću. Ma bilo nam je super. Krenuli mi na put te zaokružili naš posjet Nizozemskoj posjetom Amsterdam arene u predgrađu Amsterdama. Ta je ogromna I impresivna građevina bila pod budnim okom nađih fotoaparata nekih sat I pol vremena koliko nas je skupo plaćeni vodič vodio kroz sve prostorije I tribine ovog čuda. Pokretni krov, nova friška kao nacrtana travica, mjesta od 50000 eura I kontrolna soba iz James Bonda stvarno su ostavili odličan dojam na mene, a pogotovo na ovu dvojicu mojih suputnika Robeta I Robija koji čak za razliku od mene I vole nogomet.

Ali to nije sve, nije da se kreće doma ako ste to mislili. Malo smo kalkulirali I kad smo ljeti radili plan za put u Gent, stvarno je bilo teško reć “ne” Amsterdamu te smo kao što ste I čuli do sada popustili toj namjeri, ali kad pogledate na kartu I vidite da bi Vam samo nekoliko stotina kilometara duži put omogućio da tjedan dana nakon I LOVE TECHNA odete u Meku techno glazbe I posjetite jedan od najboljih klubova Europe, onda pogađate…. U autu se vikalo: “vozi u Berlin”.

I tako bi, bi svjetlo, odnosno bi tama u tom klubu imena Tresor u jednoj malo tamnoj industrijskoj ulici Berlina kojoj biste prije rekli da je dom kakvih ilegalnih useljenika nego urednih I čistih Njemaca, ali nemojmo sad o tome… Odmorili smo se pri dolasku te popili par dobrih Njemačkih piva, a drugog dana kad smo se probudili, probudili smo se jako uzbuđeni jer, eto bila je subota, opet subota, već tjedan dana od ILT-a a mi još na putu I spremamo se večeras u Tresor. Ma nema spavanja kad smo mi u pitanju, nakon posjeta centru grada I razgledavanju Njemačke baštine, Berlinskog zida (samo na slici) I nekoliko dobrih Nj pubova otišli smo se spremiti za veliki izlazak.

Gzgzgzgz, bas mi je tresao facu I imao sam osjećaj da če mi se vi organi pobrkati kad sam ušao u glavnu sobu tog velikog mračnog kluba smještenog ispod napuštene tvornice, ukopanog u zemlju da se nevidi I osvjetljenog sa samo par bljeskalica I jednim crvenim svjetlom.  Ako nevolite techno na ovom ćete mjestu odustati već prije nego pronađete garderobu I odlučite u nju staviti jaknu jer mjesto je opaku, preopako I samo oni koji to jako vole mogu se zadržati tu na neko duže vrijeme. Da se mene pita ja bih ostao I dulje,ali u 5 ujutro noge su mi jednostavno otkazale, nakon osam dana hodanja po svim tim Europskim gradovima. Sjeli smo na S-Bahn I krenuli u hostel. Sljedećeg dana, odnosno istog tog dana popodne kad sam se probudio jedino što sam čuo bilo je zujanje u ušima I pokreti Robeta koji su mi opisivali rukama da moramo krenuti, da da. Putovanje još nije gotovo, čeka nas Češka prijestolnica 

Sjeli u Auto I krenuli put Praga…. Iscrpljeni od 700 kilometara vožnje dan nakon posjeta Tresoru I svi slomljeni došli smo u glavni grad Češke te se okrijepili s nekoliko desetaka njihove jako jako dobre ali I dosta slabašne Staropramen pivice. Otišli na večeru pa na odmor u hostel uz karte I još malo pivice.. Posjeta Praga bila je kako bi se reklo, opuštena, jako opuštena. Trebalo nam je otprilike 2 dana da se uspijemo dovuć do Stare namesti odnosno do glevnog trga jer bi svaki put u nekoj njihovoj tipično ogromnoj I ljepo uređenoj staroj pivnici zaboravili na vrijeme I prepustili se Pilsner-u hik…. Prag je zbilja jedan prekrasan grad sa mnogo starih mogu reći gotičkih tamnih crkava sa visokim špičastim tornjevima koji obasjani žutim svjetlom u predvečerje stvaraju stvarno jedan poseban ugođaj kojemu dobrinosi I temperatura od koje Vam se ledi sve od uha do noge I dalje… Užvali smo prolazeći Karlov most, prolazeći pokraj Čehinja te pokraj poznatog cntralnog tornja sa satom iz kojega savako određeno razdoblje iskoče lutkice koje u ritmu zvona obavještavaju Čehe I Čehinje I turiste s fotoaparatima da je puni sat. Stvarno lijepe čehinje.

Nakon pet dana provedenih I Pragu napokon (nažalost) je došlo I vrijeme da se nas trojica uvučemo u naš ravemobil I krenemo prema doma. Čeka nas 950 kilometara ceste kroz Češku, Austriju I Sloveniju do našeg voljenog Jadranskog mora. Uvijek su mi govorili da je najveći gušt putovanja, kad se napokon spustite preko zadnjeg prijevoja I ispred sebe ugledate Jadransko more, te u vašem srcu zaigra I postanete opet sretni. Ja Vam kažem, to uopće nije tako, najsretniji trenutak bio bi da nam je prije tog zadnjeg prijevoja došao SMS sa izvješćem Erste banke u kojem bi pisalo da nam je tajanstveni dobrotvor darovao još 1200 eura te da se možemo još koji dan vratiti gore, natrag pa makar samo do Praga jer ovo je naše putovanje bar za nas male studente odnosno vrijedne radnike na početku karijera bilo putovanje života, naljepši bijeg od doma te najbolje iskorištena ušteđevina do sad, bar se nama sad tako čini, ali vjerujem da se taj moj feeling neće promjeniti jer već pri prvoj sljedećoj prilici ja I moja dva dobra druga krećemo natrag na cestu jer šta je je, ako se netko dobro zabavio u ovom jedanaestom mjesecu onda smo to nas tri.
Do idućeg tripa pa pa

p.s. ako imate kakvih komentara na prebrzu vožnju, naše ponašanje ili nas jednostavno želite popljuvati ili pohvaliti imate ljepo [email protected] pa šaljite Vaša pisamca