Skip to main content

Intervju: James Priestley – Secretsundaze (UK)

Skrufff (Jonty Skrufff): Kad si počinjao s glazbom zašto si se nazvao Barlz?
James Priestley: «I dalje sam prijatelj s dosta svojih školskih kolega iz Cambridgea, dva su mi cimera od tamo, a s Gilesom (Giles Smith, njegov partner u Secretsundazeu) sam išao u školu i od 15 godine, kad smo počeli zajedno izlaziti i ići na partyje, postali smo dobri prijatelji. Nadimak u školi mi je bio Barlamb, a Barlz je skraćenica od toga. Zvali su me Bar-lamb jer sam imao jako kovrčavu kosu, posebno kad sam bio mlađi i kad je bila prilično duga. Od kovrčave kose usporedba s janjetom (lamb), a «bar» od zvuka ovce i toga što sam malo mumljao. Prije nekoliko me godina netko prozvao Barlz i to je ostalo. Osobna stvar.”

Skrufff: Kakvu ste školu ti i Giles pohađali u Cambridgeu?
James Priestley: «Išli smo u školu koja se zvala Perse Shool For Boys, u Cambridgeu. Bila je to jedna od najboljih javnih škola u Engleskoj i uvijek među prvih 10. Giles i ja, naravno, tamo nismo bili među prosječnim klincima, nismo se baš najbolje uklapali u školski režim. Škola je bila prilično stroga, plaćala se školarina ali nije bila poput privatne škole, dosta je učenika dobivalo stipendije pa je u tom smislu bila miješana. Na svakoj je godini bilo nekoliko dobrih ljudi ali uglavnom malo onih s kojima bih se i danas družio. Mi smo uglavnom bili spremni na probleme, pušili smo travu za vrijeme odmora, takve stvari.»

Skrufff: Kad ste počeli ići na partyje?
James Priestley: “Počeli smo izlaziti i ići na partije kad sam imao 15 godina. Giles je nešto stariji od mene pa je on imao 16 ili 17. Ja sad imam 28 znači da je to bilo 1992. kad je rave scena u Istočnoj Angliji bila dosta zdrava, s partijima na otvorenom, u Cambridgeu i oko njega. Osim toga, putovali smo na partyje u Milton Keynes, u mjesta kao Milwaukees i Sanctuary. Tada se počela razvijati i house scena u Cambridgeu pa bismo išli i na mjesta kao što je Junction, vidjeti DJje poput Dannya Ramplinga.»

Skrufff: Kakav je postanak Secretsundazea, kako je sve to počelo?
James Priestley: «Imali smo viziju onoga što bismo željeli raditi, a htjeli smo nešto drugačije i osobito, vrlo kvalitetno, u svakom pogledu. To se ticalo i produkcije i svega ostalog. Kad smo mi počinjali prije četiri godine, partyji nedjeljom popodne nisu još bili popularni pa smo se, da bismo ohrabrili ljude da dođu, morali potruditi da im ponudimo lijepo okružje i da im pokažemo da se nećemo samo pojaviti i uključiti zvučnike i sistem. Radili smo vlastiti roštilj i sami pripremali domaće meso.
Svi smo to radili – jedna runda za roštiljem zatim odeš, opereš ruke i počneš miksati. U prvoj smo godini prodali oko 40 hamburgera po sessionu. Rano bismo došli u Brick Lane i naručili hrpe peciva iz pekarnice. Nekad bismo prodavali i kobasice, ali domaći su nam burgeri bili specijalnost. Također, uvijek smo se pobrinuli da imamo visokokvaliteno ozvučenje. Naša vizija je bila ponuditi party nedjeljom poslijepodne, koji je drukčiji, ali mislim da nitko od nas nije mislio da će izrasti u ovo što je danas, da će biti tako uspješan.»

Skrufff: Kakva je glazba bila tad, kad ste počinjali?
James Priestley: «Kad smo počinjali ja sam i dalje nastojao prestati s nastupima, puštao sam drum'n'bass u Nottinghamu i slijedio emotivniji, dublji stil, a istovremeno sam odrađivao i gaže u barovima gdje sam puštao freestyle pa sam nastavio i s time. Pod freestyleom mislim na disco, soul, funk… Kad je Secretsundaze počinjao uglavnom sam se bavio takvom glazbom, a miksao sam većinom poslijepodne, uglavnom samo za zagrijavanje, ubacio bih tu i tamo nešto housea ali ne puno. Giles, drugi stalni DJ, je u to vrijeme bio zagrijan za emotivnu glazbu pa je to puštao. Imali smo tad još jednog stalnog DJ-a, Willa, koji više ne radi s nama. Morali smo ga otpustiti u drugoj godini jer nije davao sve od sebe.»  

Skrufff: Pretpostavljam da bi sad Secretsundaze mogli vrlo lagodno voditi tijekom cijele godine ali zašto to ne želite?
James Priestley: «Naravno da bismo mogli, u pravu si, ali kod naših partija uvijek je veliku ulogu igrao taj faktor otvorenog prostora, inspirirali smo se Ibizom, tom slikom dnevnog partija na suncu s prijateljski raspoloženim ljudima i lijepom glazbom. Počeli smo u svibnju i uvijek završimo sredinom rujna iako smo u prvoj godini probali nastaviti i kroz zimu. Neki su nam promotori u koje smo se ugledali rekli «ako uspješan klub možete tako voditi preko ljeta, onda ćete se preko zime smijati, tako to ide s klubovima», pa smo pomislili «OK, nastavit ćemo dalje». Ali to uopće nije funkcioniralo; pričekali smo nekoliko tjedana i onda smo prestali. Otad se čvrsto držimo ljeta, osim povremenih događaja kao što su izlet na snowboarding u travnju i proslava Nove godine. To je posebnost koja Secretsundazeu daje određenu dugovječnost jer ljudi znaju da počinje u svibnju, završava u rujnu i da je to to!
Lako bismo to mogli razvodniti, ali pod jedan – ne želimo to, a pod dva – ne bi imalo smisla. Otkako smo mi prestali počeli su drugi partiji vrlo slični našemu i nisu loši ali mislim da nemaju našu prepoznatljivost.»

Skrufff: Kad ste dobili puno više medijskog prostora, kako ste uspjeli zaustaviti priljev drukčije publike koja bi istisnula onu originalnu?
James Priestley: «To je dosta teško, ustvari, to nam je i najveći izazov, posebno ove godine. Ljudi su oni koji stvaraju party i doista se satima pitamo što učiniti da ih zadržimo. Cilj nam je da se prema svima odnosimo pošteno, ali da ipak održavamo kvalitetu publike koju privlačimo.»

Skrufff: Imate li kakve kriterije za ulaz?
James Priestley: «Umm, otprilike. Koristimo različita mjesta pa to ovisi o veličini prostora. Često party organiziramo na drugom mjestu pa slučajna publika za njega neće ni saznati. Ponekad obavijest e-mailom nećemo poslati svima već samo bližim prijateljima, ako je riječ o maloj zabavi. Neke kriterije moramo imati jer se pojavljuje toliko novih ljudi, a želimo se pobrinuti prije svega za stalne goste koji su i zaslužni za naš današnji uspjeh. Zadnje smo godine zaposlili jednu osobu, jednog prijatelja, na ulazu, da se brine za stalne goste i da neke ljude ne pušta. Najrazličitije vrste ljudi privučene su u Secretsundaze i to je naša sjajna prednost, ta mješavina ljudi. Ali ključ je u ravnoteži, mislim da je ekipa koja dolazi NAJvažnija stvar.»

Spektrum: Horny Pony: Barlz e Syntho remix izašao 27 veljače, za NONSTOP records. Osim toga James promovira i Go!zillu s Nudeom Terrya Harta i All Over My Face.

Za intervju se zahvaljujemo Sergeju Lugoviću i Davoru Ostojiću!

 

Trentemoller – Live in Concert

Prije nekoliko dana Pokerflat Recordings objavio mu je veoma specijalno izdanje Trentemoller – Live in Concert, koji sadrži ekskluzivne uratke s albuma The Last Resort te kompletnu pozadinsku atmosferu uzetu s magičnog koncerta Roskilde Festival iz Danske lani što definitivno treba čuti.

Tracklisting:
01. Take Me Into Your Skin (Live)
02. Snowflake (Live)
03. Into The Trees (Live)
04. Miss You (Live)

{snippet 1}

Paul Van Dyk sprema veliki party u New Yorku

 

Po prvi put će se za 4-satni set koji sprema Van Dyk pozvati posebna ekipa zvučnih tehničara i inženjera koji se potpisuju iza imena Integral Sound. Cijena za ovaj event biti će 45 američkih dolara u pretprodaji.

{snippet 1}

Vikend događanja u klubu Porat

Za DJ pult ovog kluba u petak, 4. srpnja stat će dvojac koji se krije pod pseudonimom Secretsundaze (Giles Smith i James Priestley), inače najbolje čuvana klupska tajna po Mixmagu. Dan kasnije (subota) na repertoaru je techno gostovanje Pascal F.E.O.S. iz Njemačke i naš Petar Dundov. Ako se za nekoga može reći da je ”globalni glazbenik”, onda je to on! Već 15 godina Pascal FEOS ima svoj osobit i individualni stil kojeg promovira po najpoznatijim klubovima od Tokija do Ibize. Producira svoj materijal kojeg vrte DJ-evi diljem svijeta, a kojeg izdaje pod vlastitom izdavačkom kućom (npr. LevelNon Zero). Giles Smith-ov mix napravljen je za drugo izdanje Glazbe bez granica a moći ćete ga downloadati ili preslušati od srijede 2. srpnja. Također od srijede čitajte i intervju s James Priestleyem kojeg je napravio Jonty Skrufff.

Raspored službenih after partija za The Garden Zadar

U sklopu festivala elektronske glazbe koji je stekao međunarodnu reputaciju, Garden Festivala (Petrčane, Zadar), od 4. -6. srpnja 2008. održavaju se Club Red Bull After Partyiji. Red Bullovi after partyji će, ambijentirani u klupskom prostoru na otvorenom, uz samo more, dovesti niz etabliranih imena, DJ-eve čiji setovi ne prestaju inspirirati poklonike kvalitetnog i inovativnog zvuka. Club Red Bull After Parties  održavat će  se svake festivalske noći od 00.00 do 06.00, a za pultom, izuzevši Dennis Ferrera, naći će se niz umjetnika s europske i hrvatske glazbene scene koji su redom uključeni u projekt Red Bull Music Academy Radio, stvarajući jednu od najpopularnijih internetskih radio postaja (www.rbmaradio.com ). Akreditiranim novinarima 24 sata dnevno na raspolaganju će biti lounge press centar, dok je svima zainteresiranim novinarima na raspolaganju osoba zadužena za odnose s javnošću (Nives Rogoznica) na mob. 091 20 85 696.

RBMA club stage:
petak 4. srpnja
Karizma ( Baltimore, USA )    
Mad Mats (Stockholm, Sweden )  
Karen P ( London, UK )   
 
subota 5. srpnja
Phil Asher ( London, UK )
Daz-I-Kue ( London,UK  )   
Eddy Meets Yannah ( Zagreb, HR )    
 
nedjelja 6.srpnja
Dennis Ferrer ( New Jersey, USA )    
Jogarde ( Zagreb, HR )  
DJ Tom ( Zagreb, HR )   
 
     
Neprikosnovene zvijezde  Club Red Bull After Parties su: Dennis Ferrer, Karizma i Phil Asher, te Karen P, punog imena Karen Pearson u centru čije profesionalne pozornosti je Red Bull Music Academy Radio, internetski radio koji se 24 sata dnevno ne gasi na stranici  www.rbmaradio.com. Među redovitim gostima RBMA radija su  poznata imena; Morgan Geist, Egon (Stones Throw), Bugz in the Attic, Mark Pritchard & Steve Spacek i Patric Pulsinger.

RBMA Radio nastao je kao prirodan slijed Red Bull Music Academy evenata koji se od 1998. godine održavaju širom svijeta. Sljedeća Red Bull Music Academy održat će se u rujnu u Barceloni. Mijenjajući mjesto održavanja Red Bull Music Academy sudionicima omogućuje izravan uvid u glazbenu mirko-kulturu što daje iznimno inspirirajući „background“ za stvaranje originalnih glazbenih kreacija, te egzotične uplive u setove. Više informacija o Akademiji moguće je potražiti na https://www.redbullmusicacademy.com

Karen P, gdje god je u posljednjih šest godina nastupala, nepogrješivo puni plesne podije, bez obzira svirala hip-hop, broken beat, R'n'B, ili house. U 23. godini postala je najmlađi producent na BBC Radio One u emisiji Gilles Peterson Worldwide. Sudjelovala je na Miami Winter Music Conference, Sonar Electronic Festivalu  u Barceloni i  EXIT-u u Srbiji. Danas vodi Karen P Production zapošljavajući grupu medijskih i glazbenih stručnjaka. Kao producentica, surađivala je s glazbenicima kao što su N.E.R.D, Bjork, The Roots, Herbert, Amp Fiddler, Dizzee Rascal, Gangstarr, Roots Manuva, Beck, TY, Dwele.

Karen P danas je u samom vrhu hip-hop, broken beat, house&soul glazbe. Najčešće ju se može čuti  u londonskim klubovima Brick’s Lanes 93 Feet East i Cargo. Nastupila je na prošlogodišnjoj Miami Winter Music Conference i u prestižnim klubovima kakvi su Atrium (Leeds), Music Box (Manchester) i Sonar (Barcelona), te na Sonwbombing Festivalu (Villars, Švicarska i New York) i Candela Festivalu (Puerto Rico).
Karen P i Gilles Peterson u londonskim klubovima održavaju Independent Mix večeri u sklopu kojih su ugostili brojne iznimne glazbenike kao što su 5A – RA Creative Partners, Plantlife, Eska, Jade Fox i Jazmine.
Karen P je, organizirajući  nastupe uživo, te posredstvom Red Bull Music Academy, a danas i putem RBMA Radija, uspjela ostvariti dva najvažnija cilja; upoznati publiku sa značajnim brojem kvalitetnih umjetnika s područja elektronske glazbe, te tim istim talentiranim DJ-evima osigurati potporu. Svojim je djelovanjem i poznavanjem trendova glazbene scene zaslužila status pionira kad je u pitanju prepoznavanje suvremenih elektronskih glazbenih izričaja.
Producirala je album Gilles Peterson BBC Sessions koji je promoviran na turneji po klubovima Velike Britanije, ali i na nekoliko internacionalnih okupljališta među kojima valja izdvojiti Miami Winter Music Conference, Sonar Electronic Festival u  Barceloni i EXIT u Srbiji.
Više o Karen P moguće je pronaći na stranicama www.myspace.com/misskarenp i https://www.karenp.co.uk./projects.html.

Recenzija: DJ Hell u Beogradu

Ako ste od onih koji na partiju vide samo priliku za pijano flertovanje sa slatkim djevojkama ( momcima ) nemojte trošiti vrijeme, piše Goran iz Beograda. Sinoc sam iskoristio priliku otići i poslušati poznatijeg njemachkog dj-a i producenta DJ Hell-a. Zashto kazem iskoristio priliku? To je prva od niza bitnih stvari o kojima bih volio da se priča. Iskoristio sam priliku da poslusham ovog gospodina zato shto vec duze vreme u glavnom gradu srbije ne postoji klub ,organizacija ili bila shta drugo koje na bilo koji nachin njeguju kvalitet muzike i izvođacha koje dovode. Tako smo generalno kao grad spali pa domace partye sa ljudima nizeg ranga svijesti i razmishljanja što i nije neko čudo sa obzirom na drzavu u kojoj zivimo ali… Neshto me tejra da se trudim-probam – i prije svega budem uporan u pokushaju da neshto krene na bolje… pa makar se sve svelo i na chisto kuckanje na blogovima…

Zashto je to tako… moglo bi se razmatrati danima… ali u jednoj rechenici mislim da cemo se sloziti svi… NEMA SE PARA-DAJ SHTA DASH. To se chuje iako se ne govori…

I tako ,vodjen situacijom bez izlaza odluchio sam da je bolje chuti ishta nego nishta.  Sinoc sam bio toliko raspolozen da sam chak i platio kartu od 12,5 eura za ulaz.

Na party sam ushao posle par čaša vina  oko  pola 2 ujutru.
Bio sam lijepo raspolozen. Sa josh jednim prijateljem. Pod euforijom vechernjeg izlaska imao sam iskrenu zelju da se ako nishta drugo barem izplešem. Muzika koja se prostirala okolnim parkom oko platoa ispred muzeja suvremene umjetnosti je obecavala dobar "vibe". Moram priznati da sam jedva chekao ući.

Unutra…

Ekipa sharenog godishta. Od zalutalih tinejdzera do vec zashtitnih lica skoro svakog partya na koji sam bio. Na prvi utisak svi su djelovali pozitivno. Chekalo se ushicenje-chekao se onaj glavni polet u noci. Kada svi postaju jedno u ludom ritmu koji svima ilazi pod kozu i jezi ih…
Za mix pultom je vec bio DJ Hell. Ozvuchenje je bilo veoma dobro. Zvuk je prolazio kroz ljude. Na nekim mjestima je bio i neprijatno jak shto najpijanijima nije smetalo mnogo.

Proshetao sam kroz masu. Doshao do mjesta za koja sam procijenio da "pruza najvece mogucnosti" za upijanje atmosfere. I sve je bilo tu. Po gruboj procjeni 500-600 ljudi koji su chekali "izlazak na glavnu pistu". Ozvuchenje je bilo spremno da ljudima u glavu ubaci svaki šum koji je muzichar emitirao…
Medjutim, mi po mic. I euforija je lagano nestajala. Prvih pola sata sam chekao. Onda lagano pocheo sumnjati i… Na kraju shvatio da sam opet prevaren. Osjetili su to i neki ljudi pored mene… Chuo sam par komentara. Sama chinjenica da je skoro polovina ljudi otishlo kucama ili u nastavak provoda negdje drugdje prije svitanja mislim da je dovoljan pokazatelj da je DJ Hell  dosadio!

A imao je sve… shto je trebalo da bi jedan party bio dobar. Sve osim onog shto je gospodin trebao imati u glavi. Cijeli njegov set je bio bezlichan. Pricha nije mogla ni da se nasluti. Energija takodjer… Ritmovi su se smjenjivali bez pretjerane zelje da uchine ono chudo u glavi… Koje ti kaze da mozesh josh… koje ti kaze… naprijed.
Uz njih sam se osjecao kao osoba bez volje koja se lagano njishe uz poneki "beat". Chak sam se uvatio par puta kako pjevushim neke pjesme koje bi mi u tom momentu prijale jer muzika koju sam dobio je bila nezainteresirana da me dirne. Bila je bezlichna. Ne mogu da kazem losha ali bila je bez priche.
Pokushavao sam svashta. I da promjenim poziciju u nadi da cu naci barem nekog ko ce moci da mi pruzi osjecaj zadovoljstva zbog kog sam doshao ali muzika koja je tako bezlichno prolazila pored ljudi da su svi bili u slichnom raspolozenju kao ja. Nije situaciju izvadila ni Tijana T koja je negdje pred zoru stala sa mix pult… Chak shta vishe samo je nastavila monotoniju koju je DJ Hell doveo do savrshenstva… Zar treba kazati josh neshto kada na kraju seta nije dobio ni aplauz… Mislim da vishe ovde nece dolaziti… i ne treba… Nezaobilazni dio priche je u vec poznata chinjenica da je odnos mushko/zensko na zurci bio 4:1 cirka. I tako sam ja jedva chekao da odem kuci… Jedan lijep pochetak vecheri pretvorio se u muchenje bez smisla.
Eh da… smisao mozda postoji… mojih 12,5 eura uzeli organizatori. Nadam se da nisu pukli-jer se ja osecam kao da jesam ali necu propasti za te pare…