Priča o jednoj ideji, možda bolje opisano kao idealu koji je zacementiran u glavi organizatora i kreatora jednog od najboljih i sada već najpopularnijeg underground bass festivala u Hrvatskoj, Davora Dedića.

No da se vratimo na samu priču. Davor Dedić, rođeni Splićanin, sa Nizozemskom adresom sada već davne 2015. pokreće svoj novi pet projekt uz podršku šibenskog organizatora, event producenta i promotora Igora Bergama.



Membrain festival je počeo

Kolovoz je 2018. godine i upravo sam dobio svoj prvi poziv za festivalski nastup. Zelen ko svježa proljetna trava, hrabro se upuštam u novu životnu avanturu, pun optimizma i energije, te krećem polako autom za Šibenik. Kroz nekoliko sati, ulazak u Šibenik je samo po sebi jedno novo iskustvo. Mali obalni gradić, već polako počinje zauzimati svoje punopravno mjesto kao jedna od top glazbenih destinacija u Hrvatskoj, no to će se dodatno pojačati nakon što prvi put dobivam doživljaj što je i kako točno je zamišljen Membrain festival.

Tri limenke, nestabilni stage i manjak backstagea. Tri esencijalne osobine koje moram zapamtiti. Zašto? Upravo zato što to jest Membrain. Boutique festival u napuštenom vojnom hangaru, tik to plaže, sa otvorenim prostorom prepušten na korištenje svim prisutnim ljudima, te kao dodatna motivacija mladim i gladnim koja se manifestira kroz prirodnu interakciju između „većih imena“, te novih, zelenih i gladni. Kao što sam upravo to ja i bio. A nestabilni stage spominjem, ne radi toga da je stage bio loše namješten, nego taj trenutak kada je Sepia svojim nastupom te godine doslovno „razvaliti“ stage svojom energijom.



No krenimo malo sada bliže našem vremenu i prostoru. 2019 godine Membrain ima prvu veliku promjenu. Stara lokacija je nažalost završila u plamenu i dimu, te Membrain je primoran na promjenu lokacije. Taj tren je također trenutak odlaska Outlook i Dimensions festivala, te našeg najstarijeg festivala Seasplash koji je nažalost ove godine epski zatvorio svoja vrata, te se okrenuo nekim novim projektima. Tako su se čini zvijezde posložile da igrom slučaja svoj ideal uspijevaju nastaviti kao dio Martinske. Stari kamp pored Šibenika postaje novo glazbeno vrelo talenta i ljubavi.

Naime, Vedran Meniga, rođeni Šibenčanin i suorganizator Outlook Festivala, Dimension Festivala, te začetnik Seasplash Festivala uspijeva „preseliti“ Seasplash festival, te pritom poziva nekoliko drugih organizatora da mu se pridruže i namjeri da Šibenik stvarno postane jedno od, ako ne i glavno glazbeno odredište u Hrvatskoj. Kako ljeti, tako i tijekom zimskih i hladnijih dana. Davor je hrabro prihvatio poziv, zasukao rukave i krenuo u novo avanturu.



Napokon 2023. kolovoz. Martinska Šibenik

Trećeg dana mjeseca u četvrtak, Membrain otvara vrata svojeg sada već osmog izdanja. Do ovo trenutka posao nije bio lagan za Davora. Pokušavajući prezentirati svoj ideal, čak usprkos primoranosti stavljanja backstagea koji je oduvijek bio nepostojeći upravo radi veće interakcije između izvođača i posjetitelja. Backstage koji su stavili radi trenutka pandemije, no i dalje festival uspijeva u namjeri da su glazba, jedinstvo i ljubav centralni fokus cijelog iskustva. Tri stagea, tri soundsystema i gomila nevjerojatnog talenta kreće u svoje festivalsko iskustvo osmog Membrain festivala. Dok se čeka sami početak, njemački Paranoised crew je već u punom pogonu sa svojim improviziranim „special“ stageom, dodir uz more na maloj plažici/pristaništu za brodove samog festivala. Kroz par sati su se došla opustiti i malo kupati, te uživati u laganoj pripremi u izdanju Pranoised ekipe i prijatelja koji su ne našli tamo u tom trenutku.



Osam je sati, vrijeme je za ples. Concrete Bush stage otvaraju domaći duo Anavi & Giljo. Raznovrsna selekcija break beat i uk bass glazbe samo je mala najava što nas čeka kroz sljedeća tri dana. No mislim da ni sami nismo bili nimalo spremni na ono što je uslijedilo. Od drum and bassa, preko UKG, break beat, hardstyle, dub, dubstep, jungle, … selekcije nije falilo za nikoga.



Main stage je gorio kroz Seaslash Soundsystem, Concrete Bush preko Old Lady Soundsytem, dok je Woods Stage (novi stage pridružen na posljednjem izdanju festivala) palio Belgijski High 'n' Irie Soundsystem. I moram priznati, nakon mlakog uvoda prošle, ove godine Woods stage je preuzeo sa punim samopouzdanjem titulu najboljeg izvedenog stagea ove godine. Od selekcije izvođača, kroz fini soundsystem, te pun dobrih vibracija, okupirao je pažnju velikog broja publike.
Kiša i viša sila ipak su pokazali svoje zube u petak oko ponoći, pala je obilna kiša na festivalskom prostoru. Potopljeni Concrete Bush, oprema na mainu pliva, kamp je skoro postao močvara i još puno sličnih situacija nije ipak obeshrabrila organizatore da brzim reakcijama krenu u sanaciju moguće štete i eventulanog kraja festivala ove godine, radi uništene opreme. Srećom niti jedan stage nije patio radi kiše i nevremena, te subota kreće kako je bila zamišljena, naravno uz male promjene.



Paranoised kako su bili prekinuti noć ranije, sada sa punom parom preuzimaju u ruke Woods stage i uz svoj vjernog MC Moncha ne gume bi sekunde na čekanje redi evemntualne nove kiše. Srećom kiše nema i ekipa kreće topiti sve prisutne. Moram izdvojiti ovogodišnjeg favorita ekipe Phantom, čija selekcije i rad na mixeru vjerovatno mogu skidati tepete i boju. Krećem na Main, čeka se The EGG. Jedan onih izvođača koji svojim smirenim i energičnim pristupom vas drže u šaci i ne puštaju. Ponoć vrijeme je za prvaka hrvatskog VRHa.



Jedan za njega samo mogu reći uvijek jedinstven set, kao nadrogiran razbacuje ljude u transcendalno stanje ludila i ritma. Nakon toga sam malo odmorio sa ljudima, popričao te kanije skočio natrag na main slušati mog novog boga ritma Artilecta. OG Junglist lik iz Manchestera sa produkcijom fokusiranom na ritam sekciju i njihov rad, toliko čisti i „puchy“ da sam u trenovima samo stajao sa čeljusti opuštenom na pod. Noć se nastavila na Concretu uz Sammy B, te kasnije na Woods Stageu. Lagani povjetarac i mekani puni subbass nas je vodio kao ne mistična sila ravno tamo gdje smo trebali biti tokom zadane noći, uz svu raznovrsnost koju si možeš zamisliti kao ljubitelj bass glazbe.



Nedjelja nam je lagano završila uz druženje i par dodatnih iznenađenja poput Subtry, 20 gdišnjeg njemca koji se upravo priprema izbaciti svoje prvo izdanje koje ne bi smjeli propustiti. Nastavlja Row, i ja dajem otkaz. Uz vlastitu liquid/jazzy produkciju i najumornijeg bi digao sa nogu ili barem natjerao da se nasloni na sami zvučnik.
A sada na meni najbolji nastup ove godine koji sam stigao poslušati naravno. A to su „drumroll“ United Noise iz Srbije. Zola, Sholim i Daffny su napravili jedan sick, scik,sick b2b2b set. Kao da sam slušao natjecanje „ko će koga ……“ , ne samo između, nego i sami sa sobom. Kao da su postajali sve bolji i bolji svake sekunde. Sve je to kulminiralo Daffny i njenim double dropom.



Trenutak istinske sreće.

Preplavljen sam, ne mogu se sabrati. Suze kreću, držim. Što se to upravo desil? Mozak ne funkcionira, idem jesti. Sljedećih 10-20 minuta sam skoro pa u šoku. 2 sekunde je samo bilo, ali je pogodilo. I još kako. Samo jedno Daffny HVALA !!!

I sada, osam godina kasnije. Meni već peta posjeta i dalje vjerujem da Membrain može ići samo naprijed. Uz ljude koji sudjeluju u organizaciji, lokalnim i regionalnim suradnicima koji samo poboljšavaju cijeli doživljaj. Membrain ima svijetlu i pozitivnu budućnost.

A ti? Ako voliš bass glazbu i pozitivno, opušteno raspoloženje, nemaš izliku da ne posjetiš sljedeće godine. I naravno kao  uvijek hvala Maminoj kuhinji na klopi i pažnji. A sada odmor.