U početku bijaše TIŠINA. A onda nastade ZVUK. Čovjek je zvuk oblikovao u GLAZBU. Glazba je kroz vrijeme i prostor poprimila bezbroj oblika. Jedan od najutjecajnijih pojavnih oblika glazbe naziva se BLUES. Stvorili su ga crnci na Jugu SAD-a oko 1870. godine. Teško je i nabrojati sve glazbene pravce nastale pod utjecajem bluesa, ali jedan od važnijih je SOUL, nastao 1960. Svega desetljeće kasnije, iz soul glazbe već se potpuno razvio novi glazbeni pravac, FUNK. A ni 3 godine od pojave funka, počeo je nastajati njegov derivat, ubrzanog i pojednostavljenog ritma – DISCO. Prve pjesme disco prizvuka snimljene su već '72, '73 i '74, ali se prvom disco pjesmom "službeno" smatra 17-minutna erotična "Love to love you baby" od Donne Summer, iz 1975. Disco priča počinje se zahuktavati, na dva kontinenta stvorena su dva središta disco produkcije – New York i Munchen.

U 1976-oj disco još nije postao mainstream, u Americi je definiran kao glazba za "crnce i pedere" i egzistira uglavnom u underground klubovima. A onda je Europa dala dvije mega-grupe koje su u trenu zasjele na vrhove top lista: ABBA i Boney M. Disco je postajao sve popularniji. Tada se u New Yorku (26. 4. 1977.) otvara elitni noćni klub specijaliziran za disco glazbu – Studio 54, koji je do danas ostao najpoznatiji klub na svijetu. Sve je bilo spremno za disco groznicu koja će zavladati. U ljeto 1977. izašao je kultni film "Saturday Night Fever", koji je preko noći u zvijezdanu orbitu lansirao Travoltu, grupu Bee Gees i disco glazbu. Disco je bio na svom vrhuncu, zavladavši eterom, policama prodavaonica ploča i noćnim klubovima. Došlo je do hiper-produkcije disco glazbe. Uz najveću disco-divu Donnu Summer, pod svjetlucavom disco-kuglom pozornice klubova zauzela je Grace Jones, Gloria Gaynor, Patty Labelle, Thelma Houston i mnoge druge dame.

A onda su došli i ONI – Village People, ikone diskoidne gay scene. I tako je svijet plesao u bezbrižnosti disco melodija još godinu dana. Sve do 13. 7. 1979. Nisu svi voljeli disco. Rockeri su ga mrzili jer je potisnuo rock glazbu u drugi plan, a mnogi muškarci nisu htjeli oblačiti svjetlucavu odjeću da bi "našli žensku". Otpor prema disco imidžu, disco zvuku i cijelom tom lifestyle-u rastao je. Nastao je neformalni "Disco sucks" pokret, čiji je vrhunac bio masovno spaljivanje disco ploča na stadionu u Chicagu 13. 7. 1979. Taj se dan u povijesti pamti kao "Disco demolition night" ili kao "Smrt disca". No, u stvarnosti disco nije umro. Još. S početkom '80-ih produkcija je opala. A opalo je i zanimanje svjetskih zvijezda za lude večeri u klubu Studio 54. ABBA je prestala postojati. Boney M, Donna Summer i drugi su napravili zaokrete u zvuku, to više nije bio disco. Posljednji veliki disco hitovi snimljeni su 1982. – "It's a raining man" i "Last night a D.J. saved my life". Do 1983. disco zvuk je prestao postojati. Odnosno – evoluirao je. Disco se pretvorio u HI-NRG, vrlo kratkotrajnu vrstu glazbe, koja je egzistirala između 1981. i 1985.

Hi-NRG karakterizira brži i jednoličniji "treperavi" ritam, sintizajzerski zvuk lišen violinskih melodija koje su obilježile većinu disco-hitova. Prva stvar takvog zvuka bila je već "I feel love", najveći hit Donne Summer, snimljen 1977. Disco, tj. Hi-NRG se već od '82/'83 počeo transformirati u dva smijera: onaj komercijalniji postao je POP '80-ih, a drugi smjer postao je ono što se od 1984. naziva HOUSE. I pop i house izravni su nasljednici disco glazbe. Koja je od početka '80-ih pala u namjerni zaborav. Jer je imidž '70-ih bio bezbrižnost, šarenilo, otvorena seksualnost i raskalašena zabava, dok je imidž '80-ih donio ozbiljnost. Tako je disco postao nešto čemu se izruguje. Žigosan je (nepravedno) kao sramota u povijesti glazbe. Sve do sredine '90-ih, kada dolazi do buđenja interesa za '70-e i za disco. Krajem '90-ih "disco revival" postiže svoj vrhunac, a svijet današnjice konačno priznaje da je disco-era bila jedan veliki globalni tulum, najbolji u povijesti.

Ako i vi danas – u 2006. godini u gradu Splitu – želite osjetiti dijelić atmosfere disco-ere, dođite u klub MASTERS. Svi skupa ćemo ući u mističnu disco-kuglu s kojom ćemo krenuti na magično putovanje kroz vrijeme i prostor. (Iako je u Splitu do sada bilo bezbroj događaja koji su se nazivali disco ili Studio 54 partiji, u pravilu to nisu bile prave DISCO večeri nego SVAŠTARSKE – na kojima se moglo čuti uvijek istih 10-ak disco hitova, a ostatak repertoara činili bi moderni remixevi, pop, dance, pa čak i rock stvari.)

Medijski pokrivaju: tportal.hr , iskon.hr/webcaffe, xportal.hr, split.com.hr, netplugged.com, muzika.hr, bljesak.info, netplugged.com, nuRadio TV Jadran, Midnight House Radio Dalmacija

Klubskascena.com presents BACK TO THE GROOVES
14. 4. 2006. Club „Masters“ Split – Original 70`s disco music