Dva nova Compostova izdanja, «V.A. Isargold, compiled by Benjamin Fröhlich» i «Compost 200 – Freshly Composted» kojima Compost prelazi brojku od 200 izdanja povlače za sobom brojna pitanja, objašnjenja i odgovore stoga je kolumnistički pristup ovim dvama izdanjima kudikamo prikladniji i suptilniji od pukog recenzentskog. Ova dva izdanja nas vode, htjeli mi to ili ne, na put u Munich, u njegove klubove, kroz stilove njegove DJ scene i dovode nas do objašnjenja zašto je upravo munichesnka scena izvršila ogroman utjecaj na ono što danas zovemo klupskom glazbom.

Čitava niska različitih glazbenika je inspirirana njihovim radom, a u tu skupinu se jednako uklapaju i techno čarobnjak Laurent Garnier kao i broken beat majstor Domu. A koliko se god Compostov rad lako povezivao sa Domuovim broken beat izričajem, slična paralela se može povući sa Garnierovom izdavačkom kućom F Communication i izdanjima ljudi poput The Youngsters ili Avril u sličnom downtempovskom srazu sa munichskim Alex Attaisom kojeg, konkretno, Garnier remixira. 11 godina rada na i sa imenima poput Koopa, Truby Tria, Kyoto Jazz Massiva ili Fauna Flash itekako se isplatilo te stvorilo od Composta kao male izdavačke kuće pravu i možda najprofitabilniju middle izdavačku kuću u Njemačkoj, a i šire.

Ali ono što u njihovom slučaju zadivljuje je to da do toga nisu došli kojekakvim kompromisima ili ne-daj-bože podilaženjima, nego beskompromisnom i hrabrom željom za guranjem novih ideja. Jer kako drugačije doli hrabro nazvati objavljivanje albuma Felix Labanda «Dark Days Exit» koji se po svemu može svrstati u ruralnu elektroniku i čije koketiranje downtempa, off beata i sulude psihodelije, oprostiti ćete – nije za svačiji ukus, manje od mjesec dana nakon izdavanja njihovog najkomercijalnijeg albuma ove godine «Just Like..» Eddya i Yannah. O tome što su Eddy i Yannah napravili i koliki su uspjeh požnjeli ne treba previše diskutirati, već jednostavno se nakloniti i čestitati.

Ali onda iste takve čestitke valja usmjeriti i prema samom Compostu kao samom izdavaču jer je Eddy-Yannah ludnica već krenula i to poglavito zahvaljujući njihovoj volji da stanu iza albuma.

No nakaradno bi bilo hvaliti isključivo Compost kao izdavačku kuću. Njihova 201. po redu kompilacija «Isargold» ipak dovoljno govori o tome da nije samo Compost bio glavna inspiracija za takvu količinu rada i hrabrosti. «Isargold» je kompilacija posvećena Munichu ne samo kroz mapu klubova, DJ-barova i vinil shopova koja se nalazi unutar omota CD-a, već i kroz glazbu koja nam pokazuje nisku suludih glazbenih fuzija poput funky-trash-electra ili cosmic disca. Inovativnost svakog ovdje prisutnog glazbenika je neupitna, i to je upravo vrlina koju su željeli istaći. Jer kako drugačije nazvati «Poets Of Rhythm»(Ninja Tune) ili Jichael Mackson(ime sve govori)? A toj vrlini valja pridodati i činjenicu da Compost na toj istoj mapi nije zabilježio svoje ime, iako im se headquater nalazi u dijelu grada koji prikazuje mapa.

No nije «Isargold» jedina kompilacija koja je dovoljno dobra da bi je se istaklo. Postoje tu kompilacije poput «Future Sounds Of Jazz» koja je već dosegla svoj 10 broj, ali i mlade kompilacije poput «I Like It» koje nisu puko izdvajanje omiljenih tuneova nekog pojedinca(iako to Michael Reinboth odlično radi sa «Future Sounds», da se razumijemo), već kompilacije sa 3 omiljene pjesme nekog DJ-a, što nas dovodi do otkrivanja pravih rariteta te vjerovatno prvog njihovog objavljivanja na CD-u. Čak i dizajnerski Compost se pokazuje kao inovativan. Ne pamtim tko me više oduševio dizajnima omota kao oni.

Razloga za hvalu Composta je mnogo, a onih koji bi ih kudili malo, gotovo zanemarivo. Činjenica je da su minhenski majstori odradili odličan posao u ovih 11 godina i da im nitko to ne može osporiti. Poželimo im samo još barem 200 izdanja prije želje za idućih 200. Clap clap, hats down.

Napisao: Igor Kozličić

Pod nazivom "4 music-lovers presents their 3 alltime favourite tracks"(prijev.:4 ljubitelja glazbe predstavljaju 3 najdraže pjesme) na drugoj inačici "I like it" našao se čovjek čiji rad jako dobro poznaju svi koji prate tzv. eklektičnu scenu, ali i par mladih imena čiji je ugled već sada dovoljno narastao da se postavi uz bok sa veličinom eklektike kao što je Richard Dorfmeister te čak da ga i premaše(u kontekstu ove kompilacije, naravno, op.a.). Pod već poznatim sloganom, a sa posve otvorenim rukama za izbor i selekciju pjesama bez obzira na cijenu njihovih autorskih prava ili možda raritetnost samog izdanja kao što je ovdje konkretno riječ o pjesmi "The Air From The Other Planets" Friedricha Guida-najkvalitetnijeg izvođača Mozartovih remek-djela, koju je među svoje tri pjesme uvrstio Richard Dorfmeister; sakupilo se još troje mladih ljudi i to redom: Trevor Jackson, Trickski i Pole. Tako da za kvalitetu ove kompilacije nisu isključivo odgovorni sami selektori, već i izdavačka kuća Compost koja je izašla u susret tim istim selektorima i poprilično 'istresla kesu' za njihove omiljene pjesme.

A kako pod pojmom elektronske glazbene eklektike zaista možemo strpati bilo što, tako je sasvim logično da je kompilacijom I Like It vol.2 prošaran šarolik spektar raznih stilova od off-beata, loungea, dub-reggaea, hip-hopa pa sve do klasične glazbe.

Sa jasnom željom da nam predstave nepoznate, a odlične pjesme-svaki od selektora se iznimno potrudio oko izbora istog tako da, primjerice Trevor Jackson sebe predstavlja sa tri kompletno različita stila. Primjerice, kompilaciju otvara njegov izbor #1, Colorboxova obrada reggae klasika Augustus Pabla "Baby I Love You So", a u kojoj je Colorbox pokazao koliko dobro poznaju roots i dub zvukove, te tehničke i sviračke malverzacije sa tim stilovima. Sve se naizgled čini kao vrlo normalno, samo što je Colorbox u osnovi pop band koji je većinu svoje diskografske prošlosti proveo istraživajući i eksperimentirajući sa različitim zvukovima.

Također je zanimljiv i njegov izbor sljedeće pjesme Juliana Jonaha "Jealousy and lies" koja je zapravo zaboravljeno britansko remek-djelo koje datira sa početaka elektronike, a koje je svojedobno poslužilo Electribeu 101 kao inspiracija i šablona za kreiranje njihovog hita "Talking to myself". No, ukoliko Jacksona inspiriraju početci elektronike i eklektike, onda Polea inspirira više šansonersko/hip-hoperski stilovi koji se najbolje manifestiraju kroz njegovu opsesiju Davidom Thomasom, kojeg je pak najlakše opisati kao inozemnu inačicu legendarnog Mancea, dok brojevi poput "Do the Digs Dug" kojeg potpisuju The Goats i "Crasping Claw" koju potpisuju Headset čine hip-hop dio inspiracije samog umjetnika.

Richard Dorfmeister je, kao što je već spomenuto odao svoju počast Friedrich Guldi uvrštavanjem njegovog klasika u svoju listu, ali je tu svoju opčinjenost klasikom i jazzom dalje produbio na ostale black music stilove sa pjesmom "African Queen" Allez Alleza u kojoj se harmonično spaja tema iz istoimenog filma sa afro udaraljkama i moćnim istraživanjem gitarskog virtuoza Debusschera te sa pjesmom Cana, jednog od najboljih njemačkih bandova svih vremena koji su pjesmom "Shikako Maru Ten" izgrađenoj na direktnoj afro/cuban jazz inspiracijskoj relaciji Kuba-Njemačka definitivno zaljubili Dorfmeistera u svoju glazbu.

Izbor pjesama "Let's start all over"-koja zastuplja detroitski oldschool, "Just don't stop the dance" Elbee Bada-u kojoj se pomiruju techno/electro i hip-hop te "Hydraulic Pump" P-Funk All Starsa koje ne treba dovoljno predstavljati, osigurale su Trickskiu, kao vrlo mladom kolektivu, dovoljnu količinu pažnje i profinjenosti da ih odmah po ovoj selekciji bookira bilo koji promotor. Energični, a opet vrlo emotivni, Trickski na prepad osvajaju i daju povoda za potragu za njihovim mixevima i produkcijama. Valja spomenuti i bonus pjesmu "Hormony" iz njihove produkcije u kojoj uspješno spajaju svu prljavost detroit zvukova i neukrotivu želju jazzera za istraživanjem vlastitih mogućnosti sa izvrsnom lo-fi produkcijom kojoj teži vjerovatno svaki pristojni electro-audiofil.

Tako da je na kraju jedino moguće za zaključiti da je kompilacija vrlo uspješno napravljena, što je vrlo čudno za tip kompilacije koji cilja na shemu 'ponešto za svakoga". Ovakve kompilacije su u prošlosti prolazile vrlo neslavno, pa ukoliko Compost i njegovi budući selektori nastave s ovako pronicljivim i kvalitetnim radom vrlo je vjerovatno da će se I Like It kompilacija priključiti svojoj "obitelji" i stati uz bok sa kompilacijama poput Future Sounds Of Jazz, koje su zapravo i približile Compostov rad širim masama.

Napisao: Igor Kozličić

U potrazi za imenima koja se mogu pridružiti listi ključnih igrača poput Patrika Skooga, Glenna Wilsona, Staffana Ehrlina i Akire Ishihare nailazimo na ovaj mračni Various EP sa 4 stvari. Vlasnik etikete Audio Assault Bas Mooy ponovo surađuje sa Vincentom de Witom, zlim momkom nizozemskog techna, ostavljajući nas sa rukama na ušima i široko razvučenim ustima iz kojih dolaze vapaji za još! I ima još… hrvatski predstavnik Ogi nedavno je pokrenuo vlastitu etiketu Beast Music sa Larsom Kleinom na prvom izdanju. Ovdje na vaše zvučnike donosi potpunu anarhiju i ludilo preko dvije udaraljke sa izuzetnim driveom. Austrijanac Delano udružio se sa Tuomasom Rantanenom, što već dovoljno govori.. ovo je jače od bika teškog 500 funti!