Iza sebe ima nekoliko izdanja, od kojih jedno za londonsku izdavačku kuću “Hydraulix”. EP po imenu “Stop Raping Goats” podržala su velika techno imena poput SPFDJ, D.A.V.E. the Drummera i Paca Osune.

Šaljemo pozdrave ovog puta pripadniku mlade generacije DJ-a i producenata iz Zagreba, pozdrav Alene i hvala ti što si našao vremena za naš ESC Podcast.

Svaki DJ/producent ima svoju pozadinsku priču o tome što ga privuklo u ovaj svijet elektroničke glazbe i samog puštanja odnosno stvaranja glazbe.Koja je tvoja priča i kada je počela?

Cijeli život sam proveo zaljubljen u glazbu, mislim da se ne sjećam nijednog razdoblja života u kojem nešto nije non stop bučalo oko mene. Isprva je to bio rock, a nakon njega meni danas cheesy elektronika poput starog Tiesta i Davida Guette. Rano me počeo zanimati i DJ-ing pa sam već u osnovnoj upikirao neke gigove po hotelskim diskotekama za goste i ekskurzije. Naravno da tamo nisam imao priliku puštati ono što sam htio, iako bi ponekad “podvalio” neku traku čisto da ju čujem na jačem soundu, pa je to u dosta slučajeva bilo popraćeno psovkama konobara haha. Sa nekih dvanaest godina sam se po prvi puta zaljubio u bassline, traka je bila Moloko – Sing it back (Herbert’s Tasteful Dub). Mislim da je tu sve krenulo i tada sam počeo otkrivati sve ozbiljniju elektroniku. Sa time je naravno počela radoznalost i o cijelom procesu koji se odvija iza nastanka te glazbe pa sam i tada naravno imao jednu kopiju FL Studija koju mi je susjed instalirao pa sam se pomalo igrao i lijepio neke loopove i crtkarao po piano rollu. Od toda do danas me nije pustilo, a kako stvari stoje mislim da nikad ni neće.

Pripadnik si mlađe i novije generacije techno DJ-a i producenata u Hrvatskoj, kako gledaš na trenutnu i buduću situaciju u Hrvatskoj po pitanju scene? Dali ide u pravom smjeru?

Smatram da je scena u Hrvatskoj trenutno u jako lošem stanju. Evidentan je ogroman manjak sadržaja, dok je sadržaj koji se trenutno nudi većinom dosta sterilan i bljutav. Na scenu je isplivalo mnoštvo aktera kojima se cijele karijere zasnivaju na čistom nepotizmu što je iznimno toksično za bilo kakvu vrstu scene, a kamoli za klupsku. Iako se producente kod nas može nabrojati na prste, već imamo i one koji koriste ghost producente, a mnogi DJ-evi su u tome samo zato jer ih Jehovini svjedoci nisu prvi pronašli i mijenjaju cijeli svoj glazbeni opus kako “vjetar puhne”. Kada se cijeloj jednadžbi pridoda i činjenica da je nova generacija partijanera tijekom korone bila zakinuta za bilo kakav vid “normalnog” clubbinga, dok su pritom bili izloženi kilotonama instagram techno trendova koji nam se svakodnevno guraju pod nos, rezultat nikako ne može biti pozitivan za scenu. Velika većina dosadašnjih organizatora se zbog te iste krize okrenula gotovo pa isključivo onim eventima koji im se čine sigurnom igrom, oduzimajući pritom većinski neafirmiranoj mladeži ikakvu šansu da iskuse pravi clubbing i kvalitetan sadržaj za kakav se svi istinski ljubitelji elektronske glazbe zalažu. Naravno da na našoj sceni još ima aktera koji su ostali doslijedni sami sebi i svemu onome što sačinjava zdravu i kvalitetnu scenu, ali nažalost ne vidim neke pokretače neke clubbing revolucije niti imam pameti ponuditi neki recept za oporavak scene osim pustiti da sve ide svojim tokom i nadati se nekom prezasićenju ofrljeg sadržaja jer po meni je jedina stvarna opcija da scena ponovno zaživi ta da svaki pojedinac doživi taj klik u glavi što je jednostavno nemoguće napraviti preko noći.

Sredinom kolovoza jedna tvoja pjesma našla se na vinyl izdanju Hydraulix labela, čiji je vlasnik D.A.V.E. the drummer, na čemu ti čestitamo.Kako je došlo do tog izdanja i možeš li nam otkriti možda neka buduća izdanja?

Smatram da se svi producenti mogu složiti sa jednom stvari a to je da produkciju kao i sve ostale kreativne branše učiš dok si živ. S time na umu valja napomenuti da sam izdanje za Hydraulix isproducirao 2019. sa svojih 17 godina, tako da je jasno na kojem je levelu moja produkcija tada bila. Bilo kako bilo, demo trake sam poslao na desetak labela, a dva su ih prihvatila. Jedan od njih je bio Hydraulix što je u tom trenutku za mene stvarno bio nevjerojatan osjećaj.

Izdanje u digitalnom obliku izašlo sredinom 2020., a već tada me dosta kopkalo to kako moje izdanje zapravo zvuči iako sam i dalje bio presretan što će mi se ime pojaviti na jednom respektabilnom labelu. Godinu dana nakon izdanja Henry me kontaktirao i rekao da je zbog broja digitalnih prodaja jednu stvar odlučio otisnuti na ploču zajedno sa ostalim najprodavanijim trakama sa labela. Zbog korone se cijeli proces izdavanja produljio tako da je ploča izašla tek u kolovozu ove godine, a trenutno se može pronaći još samo par desetaka primjeraka.

Od tada je moj ukus evoluirao nekim prirodnim tokom, a takoder smatram da sam tijekom dvije godine konstantnog rada izoštrio i svoje produkcijske vještine.

Da si ne bih ponovno priuštio situaciju gdje se istovremeno radujem vlastitom izdanju i sažaljevam nad manjkom truda uloženog u isto, odlučio sam pauzirati sa svim izdanjima dok napokon ne budem sto posto zadovoljan i ponosan svojim radom te smatram da je to vrijeme sada došlo te da su novi radovi još malo pa tu, zajedno sa novim aliasom sa kojim otvaram jedno novo poglavlje.

Low End je naziv tvoje klupske večeri odnosno samog projekta, na kojemu si već ugostio ozbiljna imena techno glazbe.Koliko je teško i komplicirano organizirati sami event u Hrvatskoj, tj. koje su ti prednosti odnosno nedostaci u samoj organizaciji?

Iako nisam imao ranijeg iskustva u organizaciji evenata, uz pomoć drugih kolektiva koji su odradili veliki dio posla, s lakoćom sam odradio cijeli proces od samog bookinga artista do motanja kablova. Smatram da je u Hrvatskoj, barem u Zagrebu, jednako lako organizirati event kao i bilo gdje drugdje, ako zanemarimo broj venue-a koji su na raspolaganju iako je sam venue očito ogroman faktor cijelog eventa. Ono što je u Hrvatskoj malo teže jest na kraju učiniti taj event isplativim, ali na sreću još nisam imao negativnih iskustava što se toga tiče iako sam cijelo vrijeme bio svjestan da je moguća i ta situacija, ali svi koji se žele okušati u organizaciji znaju da moraju biti spremni na sve moguće scenarije.
 

Za kraj samog intervjua odaberi nam 3 pjesme koje su obilježile tvoj današnji glazbeni ukus.

Flits – Litta

Zisko – Singularity of Space

SANSIBAR – Used to Live in Detroit

Hvala na izdvojenom vremenu i želimo ti puno sreće u nastavku karijere.