Dva nova Compostova izdanja, «V.A. Isargold, compiled by Benjamin Fröhlich» i «Compost 200 – Freshly Composted» kojima Compost prelazi brojku od 200 izdanja povlače za sobom brojna pitanja, objašnjenja i odgovore stoga je kolumnistički pristup ovim dvama izdanjima kudikamo prikladniji i suptilniji od pukog recenzentskog. Ova dva izdanja nas vode, htjeli mi to ili ne, na put u Munich, u njegove klubove, kroz stilove njegove DJ scene i dovode nas do objašnjenja zašto je upravo munichesnka scena izvršila ogroman utjecaj na ono što danas zovemo klupskom glazbom.

Čitava niska različitih glazbenika je inspirirana njihovim radom, a u tu skupinu se jednako uklapaju i techno čarobnjak Laurent Garnier kao i broken beat majstor Domu. A koliko se god Compostov rad lako povezivao sa Domuovim broken beat izričajem, slična paralela se može povući sa Garnierovom izdavačkom kućom F Communication i izdanjima ljudi poput The Youngsters ili Avril u sličnom downtempovskom srazu sa munichskim Alex Attaisom kojeg, konkretno, Garnier remixira. 11 godina rada na i sa imenima poput Koopa, Truby Tria, Kyoto Jazz Massiva ili Fauna Flash itekako se isplatilo te stvorilo od Composta kao male izdavačke kuće pravu i možda najprofitabilniju middle izdavačku kuću u Njemačkoj, a i šire.

Ali ono što u njihovom slučaju zadivljuje je to da do toga nisu došli kojekakvim kompromisima ili ne-daj-bože podilaženjima, nego beskompromisnom i hrabrom željom za guranjem novih ideja. Jer kako drugačije doli hrabro nazvati objavljivanje albuma Felix Labanda «Dark Days Exit» koji se po svemu može svrstati u ruralnu elektroniku i čije koketiranje downtempa, off beata i sulude psihodelije, oprostiti ćete – nije za svačiji ukus, manje od mjesec dana nakon izdavanja njihovog najkomercijalnijeg albuma ove godine «Just Like..» Eddya i Yannah. O tome što su Eddy i Yannah napravili i koliki su uspjeh požnjeli ne treba previše diskutirati, već jednostavno se nakloniti i čestitati.

Ali onda iste takve čestitke valja usmjeriti i prema samom Compostu kao samom izdavaču jer je Eddy-Yannah ludnica već krenula i to poglavito zahvaljujući njihovoj volji da stanu iza albuma.

No nakaradno bi bilo hvaliti isključivo Compost kao izdavačku kuću. Njihova 201. po redu kompilacija «Isargold» ipak dovoljno govori o tome da nije samo Compost bio glavna inspiracija za takvu količinu rada i hrabrosti. «Isargold» je kompilacija posvećena Munichu ne samo kroz mapu klubova, DJ-barova i vinil shopova koja se nalazi unutar omota CD-a, već i kroz glazbu koja nam pokazuje nisku suludih glazbenih fuzija poput funky-trash-electra ili cosmic disca. Inovativnost svakog ovdje prisutnog glazbenika je neupitna, i to je upravo vrlina koju su željeli istaći. Jer kako drugačije nazvati «Poets Of Rhythm»(Ninja Tune) ili Jichael Mackson(ime sve govori)? A toj vrlini valja pridodati i činjenicu da Compost na toj istoj mapi nije zabilježio svoje ime, iako im se headquater nalazi u dijelu grada koji prikazuje mapa.

No nije «Isargold» jedina kompilacija koja je dovoljno dobra da bi je se istaklo. Postoje tu kompilacije poput «Future Sounds Of Jazz» koja je već dosegla svoj 10 broj, ali i mlade kompilacije poput «I Like It» koje nisu puko izdvajanje omiljenih tuneova nekog pojedinca(iako to Michael Reinboth odlično radi sa «Future Sounds», da se razumijemo), već kompilacije sa 3 omiljene pjesme nekog DJ-a, što nas dovodi do otkrivanja pravih rariteta te vjerovatno prvog njihovog objavljivanja na CD-u. Čak i dizajnerski Compost se pokazuje kao inovativan. Ne pamtim tko me više oduševio dizajnima omota kao oni.

Razloga za hvalu Composta je mnogo, a onih koji bi ih kudili malo, gotovo zanemarivo. Činjenica je da su minhenski majstori odradili odličan posao u ovih 11 godina i da im nitko to ne može osporiti. Poželimo im samo još barem 200 izdanja prije želje za idućih 200. Clap clap, hats down.

Napisao: Igor Kozličić