Album je posvećen Chandlerovim najdražim klubovima, među kojima se našla i pjesma snimljena u klubu Barbarella’s u Pirovcu. Među 24 različita kluba koja su se našla na albumu, vrijedi istaknuti Ministry of Sound, Sub Club, Watarge i Output NYC. Kako se hrvatska vokalistica našla na albumu ikone house glazbe, otkrila nam je u razgovoru.
Na slici lijevo Dora Dora – photo by Karlo Hečimović
Kako je došlo do suradnje s Chandlerom?
Naime, radila sam na Suncebeat festivalu prošlo ljeto u Artist Hospitality timu i jedan dan sam pospremala terasu ispred ureda i pjevušila uz glazbu koja je dopirala iz daljine. To je čuo event manager Carlton koji me pitao zašto to zvuči dobro po njegovom mišljenju, pošto me znao dvije godine i nijednom prilikom mu nisam rekla da se bavim pjevanjem. Nekoliko dana nakon toga, zadnji dan festivala usred moje smjene na boat partyu upravo on me nazvao kako nešto trebam otpjevati.
Pošto sam večer prije bila u Barbarelli do 7 ujutro i digla se u 10 za posao nisam baš bila raspoložena pjevati pred ljudima, a zapravo sam i često sramežljiva oko toga. Nastavio me nagovarati, bez otkrivanja detalja, nakon čega sam se sjetila da mi je nadređeni ali i osoba od velikog povjerenja. Skinuli su me ranije sa smjene i uputili smo se s autom na nepoznatu lokaciju. Bilo mi je neobično što mi ne govori detalje i maltene ignorira pitanja, ali mi je on bio osoba od povjerenja.
Kada smo konačno došli na lokaciju, shvatila sam kako smo ispred Barbarella`s kluba u kojem sam bila baš sinoć te me obavijestio kako je unutra upravo Kerri Chandler, kojeg sam i prethodno jutro slušala. Objasnio mi je kako zadnje dvije godine radi na album kojem je koncept snimanje trake usred dance floora i zadnji na popisu njegovih najdražih klubova u kojima će to učiniti je upravo Barbs. Upravo sam postala dio te ideje na način da je snimanje trajalo već neko vrijeme i traka je bila skoro gotova međutim Chandler je htio neki vokal preko te se Carlton sjetio mene.
Moja tadašnja cimerica Ema iz tima je također bila tamo i pustila mu na njegov prijedlog video mene kako na emisiji „Dobro jutro Hrvatska“ pjevam pjesmu „O jednoj mladosti“. Kerri nije razumio što gleda ali njegovim riječima osjetio je emociju i rekao da me pozovu. Ušla sam u klub i pozdravili smo se te me se sjetio kako sam mu bila host na brodu prije 4 dana. Kako nismo imali puno vremena pitao me o čemu govori pjesma koju je čuo jer mu se svidjela emocija.
Počela sam prevoditi tekst i odmah improvizirati melodiju preko trake koju mi je puštao, sjećam se da su svi prisutni bili zapanjeni kako tekst te pjesme govori o onom što se meni upravo događa u jednu ruku. Kako god, tako sam ja improvizirala melodiju i slagala tekst dok nisam dobila formu koja mu je odgovarala. Nakon otprilike tri sata okrenuo se prema meni, dao mi ruku i rekao čestitam, imaš traku na mom idućem albumu!
Kakvo je bilo iskustvo raditi s njim?
Nakon što mi je čestitao da imam traku na njegovom albumu, išla je zaslužna večera pa smo pričali o detaljima suradnje. Odemo na večeru, ispričamo si cijele živote, i tu počinje jedna suradnja koju osobno smatram i mentorstvom. Potvrdio mi je kako je veliki čovjek i glazbenik u ovoj ludoj industriji stoga mogu reći da mi je u nekim stvarima postao uzor. Ovo je sve bilo prošlog ljeta nakon čega sam se preselila u Berlin.
Naša komunikacija oko cijelog procesa izdavanja trajala je cijelu godinu, do našeg ponovnog susreta na ovogodišnjem Suncebeatu gdje izveli traku uživo u Barbarelli negdje iza pet ujutro. Zanimljivo, prošle godine sam na tom festivalu volontirala i pitala Chandlera za sliku kao fan, a ove godine sam došla raditi ovdje i snimila traku s njim. Sve skupa meni jedna lijepa priča koje ću se rado sjećati ostatak svog života, motivira me za dalje, a nadam se da će i nekog drugog inspirirati.
Kakva su tvoja dosadašnja iskustva i obrazovanja u glazbi?
Cijeli život sam bila u plesu i glazbi na raznovrsne načine. Išla sam u glazbenu školu, svirala violinu i klavir, no gušio me princip glazbene škola kod nas jer sam bila izrazito razigrano i senzibilno dijete te me klasična naobrazba koja je nažalost tada za mene bila i jedina opcija, nije uspjela zadržati. Nakon toga jedna vokalna profesorica iz Srbije je slučajno otkrila moj smisao za pjevanje i tu sam krenula na sate pjevanja i gospel zbor, a postepeno su me i vratili u klasičnu glazbenu i rješavala sam i razrede kako bi mogla otići i u glazbenu srednju.
Uživala sam u pjevanju, nastupima malo manje, ali sam zbog više razloga odustala od svega s početkom srednje škole i to dosta obeshrabreno kako je glazba nešto s čime ću se ikada vise baviti u životu. Fast forward početak faksa gdje sam počela shvaćati kako u životu ne mogu raditi stvarima u kojima ne izražavam sebe i koje barem nekim dijelom ne podupiru moje osobne vrijednosti, kakve god one bile.
Kako si se ponovno vratila u glazbu, s čime si krenula?
Polako sam počela pjevati jazz standarde po eventima i brzo se to proširilo te sam radila na tjednoj bazi, iako nisam imala nikakvu prisutnost s pjevanjem na društvenim mrežama. Sve je bilo onako old school jedno tri godine, barem sam se ja trudila da bude, bukirali su me s gaže na gažu. Usput sam vrlo brzo odlučila i da želim naravno brusiti vještine kada me već ljudi plaćaju, stoga sam odlučila kako je musical program škole Husar&Tomčić bio idealan za mene jer bi vikendom kada nemam faks provela sate i sate imajući ples, glumu, showcase jedno za drugim.
Prekrasni vikendi gdje sam se ja počela otvarati jako kao performer i glazbenik jer sam radila na jednom drugom principu koji je išao vise iz tijela i glave nego iz knjige i bilježnice kako bi se reklo. Kroz taj period sam iskusila nastupe u intimnim okruženjima preko kazališta do velikih pozornica pred tisućama ljudi. Odradili sam i intenzivnu radionicu u suorganizaciji American Drama and Theatre School iz New Yorka ovdje u Zagrebu, s čijim sam profesorima radila. Ondje sam imala katarzično iskustvo koliko je performance jak i simboličan oblik umjetnosti za mene, a glas savršeni instrument prirode.
Ovdje dolazim polako do 2020. u kojoj odlučujem staviti glazbu prvi puta u fokus, ne držati je po strani dok se bavim s još sto drugih. Uspješno sam odradila audiciju za British and Irish Modern Music Institute, smjer Vocal Performance i to je bio razlog moje selidbe. Iskreno iza toga je zapravo bila potrebna iskusiti glazbu na neki svoj način, izvan okvira hrvatske industrije. Odradila sam jednu godinu, pokupila sam znanje za dalje, bolje se usmjerila i sada radim na svojim vizijama full time.
Foto Karlo Hečimović
Gdje se vidiš ubuduće na sceni?
Mogu reći kako mi je nastup s Kerri Chandler-om u Barbarelli bio potvrda sebi kako su live vokali uz elektroničku glazbu nešto čime bi se htjela baviti sada i u budućnosti. Shvatila sam koliko mi je bilo prirodno i jednostavno dijeliti trenutak s ljudima na taj način pogotovo jer sam u klubovima odrasla i smatram se dijelom party kulture. Možemo očekivati svašta jer se ne planiram odreći ni jazzy zvuka i živih instrumenata, a ni teatralnih formi. Ukratko, čeka me još puno posla. U bližoj budućnosti pripremam još nastupa s Kerrijem u inozemstvu te još par kul stvari u vezi naše suradnje koje neću još otkrivati.
Trenutno živiš u Berlinu, prethodno si imala podosta iskustva u radu na hrvatskoj sceni. Kakve su prednosti života u Berlinu za radnike u kulturi i što bi savjetovala svima onima koji vide Berlin kao svoje buduće prebivalište?
Prednost Berlina za radnike u kulturi je svakako količina stvari koje se događaju, raznolike mogućnosti i vise potpore od države i grada. To sto sam ja imala podosta iskustva u radu na našoj rave sceni i festivalima za svoju dob, je ovdje možda i standard za nekoga mojih godina i to vrijedi u svemu. Svega što ovdje ima desetke ondje ima u tisućama. Treba se znati uzemljiti, krenuti od onoga što imaš i graditi mrežu poznanstava i znanja na novom mjestu skroz ispočetka. To može biti uzbudljiv proces, ali zna biti i mukotrpan. Zbog tog razloga treba staviti na prvo mjesto brigu o sebi i postaviti si neke ciljeve a ne kao muha bez glave hodati po partijima konstantno, jer to ovdje ne staje.
Zagreb ili Berlin?
U Zagrebu sam se osjećala kao dio zajednice, a ovdje doći sam, u grad stranaca i kulturu koja je sama po sebi hladnija kako bi se reklo od naše, pogotovo nakon zadnje dvije godine što se događa, nije lako. Treba biti strpljiv i radije neke stvari proći sam sa sobom nego s pogrešnim ljudima. Berlin je svakako mjesto za nekoga tko želi izazove i testirati sebe i svoje mogućnosti te snalažljivost. Nakon godinu dana ovdje osjećam ogroman napredak i veoma sam inspirana, ali do toga nije došlo spontano. Nova okolina neminovno donosi ogromnu količinu promjena koje treba znati podnijeti i dopustiti si da rasteš s njima. Sada mi je biti ovdje nakon svega sto sam prošla ogroman blagoslov, uživam i definitivno će Berlin još neko vrijeme biti moja adresa. No, obožavam se vraćati u Zagreb i htjela bi uvijek na neki način djelovati i ovdje.
Dok čekamo nove pjesme i suradnje na kojima će se naći Dora Dora, zapratite ju na Instagramu gdje je aktivna i pruža dodatan pogled na život u Berlinu i kako je to biti vokalistica.
