"Dubstep tata" – kako ga od milja zovu u nekim dijelovima zajednice – poznat je po svojim žešćim trap i dubstep setovima, tijekom kojih opetovano poziva na mosh pitove. Nedavno je čak predložio postavljanje Guinnessovog svjetskog rekorda za najveći mosh pit u povijesti.
Bivša košarkaška zvijezda primijetila je partijanera koji je bio zarobljen u sredini i činilo se da se bori da se oslobodi.
O'Neal je zatim zgrabio mikrofon kako bi se uvjerio da je posjetitelj festivala sigurno izašao. Nešto kasnije, u istom setu, pozvao je i na mosh pit samo za žene , na koji fanove festivala nije trebalo dvaput pozivati.
U ovom članku razmišljam o berlinskom techno klubu Berghain kao o obliku relacijske estetike gdje susreti posredovani taktilnim zvukovima, labirintskom arhitekturom i drogama za povećanje libida stvaraju neobično poroznu seksualnu subjektivnost.
Skicirajući neke promjene u sastavu klupske publike i kulturi droge – pomak prema afrodizijačkim supstancama kao što su G i mefedron – tvrdim da je Berghain postao specifična farmakolibidinalna konstelacija. Osobito se rekreacijska droga G može smatrati neposlušnom tekućinom koja konkretizira preokupaciju queer teorije seksualnom fluidnošću.
Umjesto droga koje izazivaju mučninu u kombinaciji s istospolnom erotikom – popularnom tehnikom u takozvanoj 'terapiji odbojnosti' – ovo je obrnuto 'terapija gay konverzije' pri čemu se erotski horizonti šire i umnožavaju kombinacijom kemikalija i multi -senzorno preopterećenje ugodnim podražajima. Umjesto da o seksualnoj orijentaciji razmišljamo kao da se nalazi unutar tijela, predlažem, mogli bismo misliti da je ona smještena unutar zgrade.
Drugim riječima, posjet Berghainu može promijeniti vašu vlastitu seksualnost kroz međuigru dostavljenih podražaja.
To zvuči vrlo teoretski, ali kako ide dalje postaje sve praktičniji i također objašnjava neke vrlo zanimljive činjenice o Berghainu koje možda ne znaju svi posjetitelji partija. Poznat po svom beskompromisnom technu, industrijskoj arhitekturi i zvuku, berlinski techno klub Berghain često je tretiran s istim poštovanjem kao i likovna umjetnost. Nakon uspješnog sudskog spora s pokrajinom Berlin-Brandenburg 2016., klub je klasificiran kao umjetničko mjesto i oporezovan istom poreznom stopom kao operna kuća ili muzej.
Policija britanske regije Avon and Somerset zajedno s tvrtkom Forestry England, koja održava i čuva šume na području Engleske, su udružili snage s lokalnim stanovništvom kako bi iskorijenili ilegalne partije na području Nacionalnog parka.
Akcija je uspješno provedena zahvaljujući lokalnoj stanovnici Jennifer Duke, koja je policiji dostavila dokaze kroz koje se moglo identificirati sudionike.
Jedan od organizatora ilegalnih partija je uhvaćen te mu je zabranjen ulazak u nacionalni park na dvanaest mjeseci, zbog dva partija koja su se dogodila ljetos. Partijaneri su pak prošli nešto bolje samo uz pismena upozorenja policije.
U slučaju kršenja zabrane ili dobivanja novih upozorenja, kako organizatori tako i partijaneri mogu završiti u pritvoru zbog budućih ilegalnih partija. Kako bi se stalo na kraj problemu ilegalnih partija po Nacionalnom Parku Exmoor, policija je povećala broj patrola koje kontroliraju području te pozvala sve koje vide veliku količinu parkiranih automobila ili velike zvučnike da im dojave.
Prekaljeni techno maestro Nihad Tule gostuje u zagrebačkom Depo klubu povodom 4. godišnjice Princip.ba u suradnji sa Pitchblack kolektivom iz Mostara. U kratkom, ali konkretnom razgovoru saznali smo više detalja o Nihadovom labelu Sloboda, koji klub mu je prvi na listi, kako vidi scenu na Balkanu i još puno toga.
– Otkud, kako i zašto je tvoj label pod imenom Sloboda? Koja su tvoja sljedeća izdanja i što se sprema na Slobodi?
N: Ideja je od samog početka bila da ime labela bude na našem jeziku, a riječ Sloboda mi se, pored bukvalnog značenja, dopala i fonetski i štampano. Label je prvenstveno konceptualiziran kao platforma za moje vlastite projekte, gdje su, s izuzetkom Alpha Delta Division reizdanja i Bauri suradnje, sva izdanja bila solo produkcije. S time rečeno, u budućnosti Slobodu planiram otvoriti za produkcije bliskih suradnika, umjetnika s kojima u velikoj mjeri dijelim muzičku viziju.
– Prošao si kroz velik broj klubova i festivala. Berlin, Amsterdam, Tbilisi, Medellin neki su od gradova gdje si nastupao, ali od svih mjesta gdje ti je najbolje bilo na party-u?
N: Svaki klub, party i crew ima svoju pricu, kulturu i funkciju, nekada isključivo hedonističku, al nerijetko i kao vitalno utočiste za alternativu, za counter culture. Lista favorita bila bi pre duga, al ipak izdvajam klub Bassiani (Tbilisi), gdje gostujem već dugi niz godina, i koji utjelovljuje sve navedeno.
– Obzirom da si u zadnje vrijeme sve češće na Balkanu vidiš li pomake na sceni u odnosu na prošlost?
N: Rekao bih da je suprotno, na Balkanu u stvari sviram prilično rijetko, i zbog toga se jako radujem nadolazećem nastupu. Scena devedesetih na Balkanu, konkretnije Ex-YU, nikla je iz postratne anarhije i velike doze optimizma. Ne treba da nas čudi nostalgija s kojom iskusniji partijaneri opisuju partije tog perioda. Današnja scena je u svakom slučaju drugačija, sa novim izazovima, kao što su sve veća komercijalizacija i gentrifikacija urbanog prostora. Na kraju, problem kod nas, i na brojnim drugim mjestima, nije manjak interesa publike, volje organizatora, niti talentovanih artista, već prvenstveno pravnih i ekonomskih okvira koji bi omogućili i podržali postojanje noćne ekonomije i održivost klubske kulture.
– Ima li razlike među partijanerima Zapadne Europe, Balkana i Kolumbije gdje si ove veljače nastupio na Freedom222 festivalu?
N: Vibe na partiju i među partijanerima, po osobnom iskustvu, na kraju najviše ovisi o kontekstu, miljeu i kuraciji; klub vs festival, warehouse vs outdoor, itd. Socijalne mreže tu naravno igraju značajnu, a ujedino i paradoksalnu ulogu, gdje istovremeno pratimo homogenizaciju globane muzičke kulture, paralelno sa rađanjem raznih lokalnih mikro-scena, pa i rapidne introdukcije i recikliranje trendova.
Techno je danas ono što je zamišljeno da bude – globalni muzički pokret
– Gdje crpiš najviše inspiracije za produkciju i DJ-ing?
N: Uživam u istraživanju, u pronalasku novih traka i načinima kako da ih upletem u jedan set. Dobijem pravi kick kada otkrijem odličnu ploču, pogotovo kada se nađe na neočekivanom mjestu, producirana od manje poznatog artista ili izdata na "zaboravljenom" labelu. U studiju inspiraciju prvenstveno crpim iz samog procesa, tako da projekte najčešće započinjem bez bilo kakve konkretne muzičke ideje. Muziku ne kreiram, nego pronalazim.
– Premijerni nastup u Hrvatskoj imao si u riječkoj Crkvi 2015., a Quartus će biti tvoj prvi gig u Zagrebu. Koja su očekivanja i imaš li što poručiti zagrebačkoj publici?
N: Poštujte druge i uživajte u trenutku bez telefona na flooru 😉
Podsjećamo Quartus će se održati od na tri lokacije 30.9. i 1.10.
Coffee with Nihad Tule – Q&A session + Before party (Treba Mi Bass + Kobali) Medika, Petak, 30.9. od 15:00. Ulaz besplatan.
Quartus w. Nihad Tule – Princip.ba + Pitchblack (Nihad Tule, Teo Harouda, Vazdaisti, d.Env, Palac) Depo klub , Petak, 30.9. od 23:00. Ulaz 60HRK prije ponoći, 70HRK nakon ponoći.
Afterparty + Exhibition + Community gathering + artist showcase – (Alaut Petchknock, Alen Merdan, Bnkii, Cevi, d.Env, Nove tendencije aka Ivan Matana, Palac, Vazdaisti, Viduka, Vla'a + Josip Drdić, Monika Milas, Patrik Bartoš) – Xantippa, Krematorij – Mirogoj, Subota 1.10. od 07:00. Ulaz 30HRK sa narukvicom sa party-a, 50HRK bez narukvice.
After je ograničen na 100 posjetitelja, a lokacija je polutajna.
Više informacija o izložbi tj. afteru pronađite na ovdje.
Nastup i ovaj put prati dojmljivi vizualni koncept
Kraljevi downtempa ponovo stižu u Zagreb. Proslavljeni austrijski dvojac Kruder & Dorfmeister nastupit će 1. listopada u Zagrebu, u 9. paviljonu Zagrebačkog velesajma, u organizaciji Collage. Tom će prigodom predstaviti svoj posljednji album „1995“, i to uz novi vizualni koncept kojeg potpisuje poznati bečki kolektiv formlos.
Spomenuti album ima vrlo zanimljivu priču
Riječ je o snimkama nastalim upravo 1995. godine koje je dvojac napravio za izradu probne ploče. U vrijeme dok nije bilo CD plejera i drugih sredstava reprodukcije, tiskale su se takve ploče da bi se utvrdilo kako pjesme zvuče na vinilu, ali i da bi se mogle puštati u klubovima.
Kruder i Dorfmeister su gotovo zaboravili na te snimke, dok nisu pronašli neke primjerke tih ploča kopajući prije dvije godine po svojoj arhivi. Potražili su tada pomno i master vrpce, a nakon što su ih pronašli, odlučili su snimiti album i nazvati ga „1995“, po godini proizvodnje tih dotad neobjavljenih pjesama.
I ovaj je album izazvao velik interes diljem svijeta, posebno među obožavateljima njihovih radova iz zlatne ere, pokazavši kako su stare pjesme dobre poput starog vina. Napravljen je u prepoznatljivom stilu ovog dvojca, tj. kao kombinacija trip hop, hip hop i jazzy zvukova. Takvi će zvukovi odjekivati i Zagrebačkim velesajmom 1. listopada, a uz odlično auditivno iskustvo publici je zajamčen i dojmljivi vizualni šou, poput onih prije nekoliko godina na sjajnim nastupima Krudera & Dorfmeistera u Šibeniku i Zagrebu. Ulaznice su dostupne na Entrio.hr
Arcadia Spectacular je svoje pozornice predstavila diljem svijeta i sudjelovala na brojnim festivalima. Njeni “The Spider” i “The Afterburner” su dugi niz godina bili sastavni dio postave festivala koje je organizirala Ultra. “The Afterburner” se našao nekoliko puta i u Splitu, na Ultra Europe festivalu dok se još održavao na Poljudskom stadionu.
Posljednje vrijeme Arcadia Spectacular surađuje s kultnim britanskim Glastonbury festivalom, gdje je i ove godine bio postavljen “The Spider”, a na njemu su svoje setove odvrtili Calvin Harris, Carl Cox, Nina Kraviz i mnogi drugi.
Kako navodi Daily Mail, pedeset tona teška struktura stiže u Katar kako bi se koristila za nastupe izvođača u fan zoni. S obzirom na stroge zakone i pravila u Kataru, fan zona podno “The Spidera” bi trebala biti jedna od rijetkih lokacija na kojima će se navijačima točiti alkohol. Upad u fan zonu bi mogao koštati i do vrtoglavih 75 funti.
Svega nešto manje dva mjeseca nas dijeli od samog otvaranja Svjetskog prvenstva, a službenih informacija o dolasku Arcadijine megastrukture još nema, kao ni tko bi na njoj mogao nastupiti.
