Mirno predvečerje i ugodna vožnja u laganom je kontrastu sa mojim uzbuđenjem i jedvačekanjem svih glazbenih poslastica koje me očekuju na desetom Dimensions Festivalu – na kojega idem deseti put.
Kolovoz prelazi u rujan, ljeto lagano postaje jesen, a savršena prigoda za proslavu kraja ljeta je upravo jubilarni Dimensions u Tisnom.
Inače nastao i krenuo u Puli, na tvrđavi Punta Christo, festival se od prošle godine održava u Tisnom, u manjoj i intimnijoj verziji, ali produženoj na pet dana. Meni iz Rijeke možda malo dulje putovanje, ali sudeći po doživljenome, svakako je vrijedilo!
Četvrtak 01. 09.
Iznenađenje ove godine je lagano hladno vrijeme i kiša na startu festivala, jer sam stvarno mislio da kiša u Tisnom zapravo nije moguća. Međutim padaline su bile kratkotrajne i ni na koji način nisu poremetile bilo što na festivalu. Ono sa čime sam zbilja bio jako zadovoljan je zvuk na svim pozornicama koji je bio odličan, pogotovo s obzirom da je prošle godine bio gotovo pa neadekvatan. Odmah sreća, a nisam još ni startao!
Prilikom mog dolaska, na Beach pozornici taman kreću Hamish & Toby, bookeri (ljudi zaduženi za lineup) Dimensions festivala koji su kroz godine postali zapaženi DJ duo. Lagano zagrijavaju house đuskalicama i u to ubacuju dub i trippy elemente. Dimensions ove godine ima nekoliko stejdževa, bitniji su Beach, Olive Grove i Cosmos.
Cosmos je zapravo main stage i zanimljivo je uređen, smješten nisko pa su artisti na istoj razini sa publikom. Dosta kreativan light publiku vodi do novih dimenzija, a sve je omeđeno slamnatim zidom da se dobije dojam klupske atmosfere. Svira Saoirse sa fantastičnom mješavinom inteligentne elektronike za kužere. Zatim nastupa ISAbella, kolumbijska DJica sa stalnom adresom u Barceloni i suosnivačica kolektiva MARICAS, vrti sretni set prožet trance himnama u novom ruhu.
Selim se zatim na Olive Grove gdje nastupaju Kiara Scuro, dvije djevojke koje su mi ostale u sjećanju od prošle godine kao dosta kul. Na početku malo praznjikavi Olive fino se popunjava dok Kiara Scuro isporučuju žestoke i moćne underground house, acid i techno trake baš kako treba.
Kraj večeri rezerviran je za Cosmos i Eris Drew b2b Octo Octa. Ovaj glazbeno-umjetnički par su zasluženi headlineri prve večeri Dimenzija, njihov garage-pumping-house zvuk je nešto što i inače slušam i vrtim, a mislim da ne postoji nitko tko u njihovom nastupu tada nije uživao.
Petak 02. 09.
Petak i drugi dan desetih Dimenzija započinjem na Olive stejdžu gdje Adam Pits svira jako finu i dobro pogođenu house-trance-psy mješavinu. Inače nisam baš ljubitelj trancea, ali Pits je odlično složio savršen omjer za osvježavajuće iskustvo na flooru.
Zatim pohodim Cosmos gdje udaraju Helena Hauff b2b Stingray313. Inače nisam volio njihov zvuk ali od prošlog izdanja Dimensionsa mi se promijenilo mišljenje, izrazito kvalitetan elektro sa masnim detroit techno i acid elementima i Cosmos stage u lansiran u kozmos. Vraćam se nakratko u Olive, popratiti francusku predstavnicu Marie Montexier – underground techno sa psy elementima i još jedan doprinos glazbenoj i nacionalnoj šarolikosti.
Poput prošle godine, većina programa na Dimensionsu se održava na Garden lokaciji koja je u Tisnom, dok se after partiji u petak, subotu i nedjelju održavaju u diskoteci Barbarellas u obližnjem Pirovcu. Barbarelu započinjem sa Sugar Free – fini minimal house i već ugodno popunjen floor. Slijedi Sweely; kreativan i eklektičan francuski producent koji spaja house-techno-elektro granice na najbolji mogući način i svima prisutnima je garantirano dobro.
Zatim The Ghost & Gene on Earth (koji su zapaženi i priznati dio zajednice kopača ploča u Berlinu) kreću na trosatno putovanje. Fini i istančani minimal house sa groovy melodijama vozi i prelazi u žestoki jacking house/bass kako večer postaje jutro. Jako su me ugodno iznenadili jer uopće nisam očekivao jacking dio koji me nostalgično vraća u 2012. godinu i prvi Dimensions gdje je taj zvuk bio dosta prisutan.
Subota 03. 09.
Budući da mi je petak bio malo produžen, u subotu je bio potreban odmor i nažalost propuštam popodnevni set Elize Rose na Beachu. Kolege su me izvijestile da je bila odlična i da nikad nisu vidjeli toliko ljudi na Beach pozornici, a razlog tome je što se upravo tog tjedna pjesma Elize Rose BOTA popela na prvo mjesto UK top ljestvice što je izniman uspjeh i još jedan vjetar u leđa ženskoj emancipaciji na elektroničkoj glazbenoj sceni.
Subotu započinjem nešto kasnije na Cosmosu, kada dBridge svira jako zanimljiv spoj techno-jungle-garage koji mi super sjeda za početak večeri. Slijedi LCY – energično osvajajući breakbeat jungle ove zanimljive predstavnice nove generacije UK sounda koji na trenutke se pretvara u techno rave divljanje.
Nastavlja DjRUM i vješto na tri gramofona pruža najbolje moderne britanske rave zvukove, na trenutke mračan ali ipak uz nezaobilaznu dozu nostalgije i euforije. Set je prožet scratch igrom ovog vrhunskog tehničara, potpuno inspirativno.
Odlazim zatim u Barbarellu gdje kreće Mor Elian. Mor Elian je selektorica iz Izraela sa stalnom adresom u Los Angelesu. Vrti zanimljivu mješavinu tropical bassa u ritmu 4×4, pa prelazi na žestoki dubstep-techno. Jedna od artista koje sam “otkrio” ove godine, budući da mi se njen zvuk sviđa i svakako ću je nastaviti pratiti, a čuo sam za nju tek kad sam je vidio na lineupu.
Slijedi Batu – dokazani vladar glazbene mješavine UK klupske kulture. Kao i uvijek čuje se sve i svašta s naglaskom na bass, ali ove godine primjetno ravniji i više u techno okvirima kao priprema za sam kraj večeri. A zadnjih sat vremena nastupaju techno legenda Blawan i talentirani londonski producent Pariah u duo izdanju kao Karenn live. Izrazito žestok i sirov techno, sa čestim eksperimentalnim uletima, izveden potpuno uživo na mašinama.
Nedjelja 04. 09.
Nakon deset godina festivala, od početaka kad bi se čuo uglavnom engleski jezik, festivalska Dimensions familija se razgranala po Europi pa se u jednakoj mjeri čuje i francuski, a slijedi njemački. Čuo sam i dosta slovenskog, a drago mi je bilo i da je bilo puno domaćih ljudi. Veseli me ova šarolikost publike koja po meni apsolutno doprinosi zanimljivosti festivala.
Opušteno započinjem nedjelju na Beach pozornici gdje originalni voditelj Boiler Rooma, Bradley Zero vrti lagani house za sladokusce, a sreća-vibe se širi svuda naokolo. Selim u Cosmos gdje je žestoka Sherelle. Žestoki jungle/bass nove generacije, divljanje, euforija i sreća. Danas joj je rođendan, a isprekidani ritam i duboki bass iskonske džungle služe kao katarza i oslobođenje od bilo čega negativnog, jer nakon ovoga možeš samo biti dobro ili bolje.
Nedjeljni i zadnji after u Barbareli nije toliko privlačan mojim glazbenim afinitetima, ali svakako ću ga otići popratiti. Stižem na Peach koja svira kul techno-house miks sa ravnim ritmom i trippy zvukovima. Slijede Roza Terenzi & D. Tiffany – trance house koji prelazi u techno pa nazad, prilagođen zahtjevnijim ušima, puno je i svi uživaju. Pred kraj u DJ booth ulazi Eliza Rose i čuje se BOTA – Baddest Of Them All, što uzrokuje erupciju oduševljenja i vrištanje prisutnih.
Ponedjeljak 05. 09.
Ponedjeljak započinjem uz Steevio & Suzybee na Olive Groveu. Zanimljiv audio/video live nastup sa trippy projekcijama koje prati zvuk. Glazba je uglavnom moderni i spori UK techno sa tribal uletima i ponekad melankoličnim melodijama i sveukupno jazzy feelingom.
Slijedi DVS1 koji značajno ubrzava ritam uz duboke i zamamne techno zvukove. Stage je u potpunom mraku jer DVS1 zahtjeva da sve bude ugašeno i bez telefona i potpunu posvećenost glazbi. Svi đuskaju na techno iz udžbenika; hladno, masno i sirovo.
Za to vrijeme na Cosmosu OCB aka Driss Bennis vrti opaku mješavinu elektra, diska i garaže. Prvi put ga slušam a siguran sam da ću na njega obratiti pozornost u svojim glazbenim istraživanjima u budućnosti jer sam baš uživao u njegovoj svirci.
Ponedjeljak je za mene bio neprestano hodanje između Cosmosa i Olive Grovea. Tako da se vraćam u Olive gdje Blawan i Pariah koji su u subotu imali live danas nastupaju u DJ izdanju b2b. Izrazito žestoki i beskompromisni UK techno koji pomiče granice žanra.
Kraj Dimensionsa 2022. ipak odlučujem provesti na Cosmosu. LSDXOXO je ostao dužan od prošle godine kada nažalost nije nastupio i taj dug vraća sa kamatama: zanimljivom mješavinom rave/techno/bassa, koja mi savršeno sjeda na uši za kraj festivala.
Deset godina Dimensionsa poslužile su nama domaćim posjetiteljima kao prozor i vrata prema onome najboljemu što elektronička glazba može ponuditi danas. To je naravno samo jedan kotačić u moru raznih dobrih priča sa svih strana svijeta, ali drago mi je da je taj kotačić tu kod nas, da nam pomaže osjetiti kretanja i gibanja iz srži scene, a opet i da naši igrači/ce pokažu kako se mogu mjeriti kvalitetom sa najcjenjenijim imenima.
Kroz godine diversificirala se publika i jako mi se sviđa ta šarenost, ljepota različitosti i činjenica kako su se svima putevi zapravo ukrstili sa ciljem uživanja u finoj elektronici. Čini mi se da je nekakva budućnost scene u još neotkrivenim crossoverima raznih žanrova i vještini miješanja zvukova sa raznih strana spektra elektroničke glazbe, a Dimensions je svakako mjesto gdje takva budućnost nastaje, razvija se i odjekuje.
*Dojmove s Dimensionsa pogledajte niže
