Skip to main content

Line up Bear Stone festivala u Donjem Primišlju


Potvrđeni headlineri su Mars Red Sky (FR), BLACK RAINBOWS (IT), Acid Mammoth (GR) i Mother Vulture (UK). Sva četiri benda svoj će ekskluzivni i premijerni nastup imati po prvi put u Hrvatskoj.

Uz njih su i jaka regionalna imena She Loves Pablo (Zg), Stonebride (Zg), Daliborovo Granje (Međimurje), Jastreb (Zg), Achachak (Sinj), Wizard Of Stone Mountain (St), Arises (Zd) i Pomelo Šahovsko društvo (Ri). Line up će se još nadopunjavati, a uskoro će izaći i popis DJ-a koji nastupaju u Primišlju.


Foto Vedran Bozicevic

Festival Bear Stone nastaje na logističkim temeljima Mo:Dem festivala a održava se 1. i 2. srpnja. Spojit će se vizualne projekcije u maniri psy trance festivala sa fuzz riffovima, psihodeličnim rockom, stonerom i ostalim hibridima i sestrinskim žanrovima Palm Desert scene, uz prstohvat eksperimentalne elektronike.

Ulaznice (maks. dvije po osobi) mogu se nabaviti online u digitalnom obliku na Entrio

Festival se održava u Donjem Primišlju, Slunj (Hrvatska) na lokaciji koja oduzima dah, tik uz rijeku Mrežnicu koja je sa svojom prepoznatljivom smaragdnom bojom poznata kao jedna od najnetaknutijih rijeka u Hrvatskoj. Festival se nalazi u kanjonu Mrežnice i potpuno je okružen šumom. I šuma i rijeka ono su što mjesto festivala čini dijelom prirode u svom najosnovnijem i netaknutom obliku. Mjesto festivala udaljeno je 15 minuta vožnje od gradova Slunja i Ogulina sa svake strane, 45 minuta vožnje od svjetski poznatog nacionalnog parka Plitvička jezera…

Većina Europljana podržava legalizaciju kanabisa potvrđuje istraživanje


Podaci su otkrili da većina Europljana podržava legalnu prodaju marihuane odraslima starijim od 18 godina koju regulira vlada. Istraživanje  je uključivalo više od 9.000 ljudi, od kojih je 55% reklo da je za legalnu rekreacijsku konoplju , 20% je reklo da je ravnodušno, a preostalih 25% je bilo protiv.

Nadalje, oko 48% podržava regulirane maloprodajne trgovine marihuanom, 35% podržava uzgoj kod kuće, a 32% podržava društvene klubove. Zanimljivo, uzgoj kod kuće izaziva najviše protivljenja s 41% protiv.

Europa i kanabis

Otvorenost EU-a za legalizaciju kanabisa ne bi trebala biti iznenađenje budući da Europljani svjedoče gospodarskim koristima u Sjedinjenim Državama, posebno tijekom pandemije COVID-19, kada je upotreba kanabisa skočila, a puno novca zarađeno od prodaje i isporuke tijekom karantene.

Štoviše, brojne europske zemlje legalizirale su marihuanu u posebne medicinske svrhe, a druge su dekriminalizirale opću upotrebu, dok neke trenutno testiraju ove dvije opcije u obliku pilot programa, poput Francuske.

"Ovo izvješće čini evidentnim da većina Europljana želi vidjeti rekreacijsku konoplju na raspolaganju na način koji odraslima omogućuje pristup visokokvalitetnim proizvodima koji su regulirani", izjavio  je Antonio Costanzo, izvršni direktor Curaleaf Internationala .

Izvor i više o ovoj temi na Benzinga.com

Svi u školu na trance! Intervju s OH kolektivom iz Novog Marofa

Jedan od programa koji se odvija u Staroj Školi je OH kolektiv kojeg čine Kičma i Mrva. Već kultni trance dvojac iz Marofa koji dugi niz godina proučavaju, skupljaju, organiziraju i vrte razne stilove trance glazbe, od Goe do foresta. Psihodelično i masno!

1.) Dečki, koji je presudni trenutak u vašim životima otvorio goa/psy trance way of life?

Mrva: Teško je definirati baš određeni moment kad se sve preokrenulo, ali period života u kojem je sve počelo je bio početak srednje škole i upoznavanje s ekipom koja je imala sličnu 'briju'. Naime, kolektivno smo počeli težiti psihodeliji kroz glazbu slušajući bendove poput Pink Floyda koji su mi ujedno i najveći razlog uplovljavanja u svijet psytrancea. Ali eto, ako baš moram izdvojiti određeni moment to bi bio dan kada smo ekipno otišli na provod u Zagreb i sasvim slučajno završili u klubu Močvara na partiju na kojem je svirao Astralex ako me sjećanje dobro služi (ipak je to bilo pred desetak godina hehe). Tog dana pronašao sam ono što sam tražio, a to je psihodelija u elektroničkoj glazbi.

Kičma: Ne mogu reći da je bio neki presudan trenutak. Goa trance kao glazbu sam otkrio negdje sa deset godina preko CD-a od starijeg brata (Astral Projection, naravno). A „way of life“ sam ipak otkrio nešto kasnije, u srednjoj školi. Danas sam ipak stava da su trenserski way of life i sama glazba poprilično odvojene stvari, odnosno da postoje ljude koji žive psy trance way of life, a poznavanje same muzike im je slabo i obratno.

2.) Koji je ključni događaj spojio vas i vašu organizaciju partija u Staroj školi?

Mrva: Ključni događaj bi bili dani grada Novog Marofa 2014. kad smo se Kičma i ja igrom slučaja našli na istom mjestu u pravo vrijeme te smo tada zapravo shvatili da oboje gajimo ljubav prema Goa trance mjuzi. Sve se desilo nekako spontano. Nakon nekoliko "rundi" alkohola jedan od nas je na mobitelu pustio neku Goa trance traku (ne sjećam se koju nažalost) da bismo nakon toga oboje shvatili da volimo iste stvari. Nije bilo potrebno dugo da dogovorimo prvi termin partija.

Kičma: Sve je počelo s privatnim partijem (mojim prvim nastupom, jedinom na kojem sam puštao techno) koje sam s društvom 2014. organizirao u prijateljevoj staroj kući (OH – Old House), a Mrva je prisustvovao. Ljeto nakon toga Mrva je sudjelovao u organizaciji većih trance partija u Varaždinu u Loopu, a ja sam imao želju napraviti nešto stilski drugačije, fokusirano isključivo na goa trance. Pošto je Marof malo mjesto, poznavali smo ekipu iz Stare Škole te smo uz njihovu podršku 2015. organizirali prvi Goawakening koji je prošao bolje od svih očekivanja pa je priča mogla krenuti.

3.) Da li je u vašim početcima bilo trance programa/partija na Sjeveru Hrvatske? Ako da, koji su neki od prvih trance partija kojih ćete se zauvijek sjećati?

Mrva: Koliko me sjećanje služi, u trenucima kad smo mi počeli s organizacijom na području sjeverozapadne Hrvatske (konkretno mislim na Novi Marof, Varaždin, Čakovec i okolicu) nije bilo baš sličnog sadržaja. Sjećam se da je ekipa iz CeZam-a iz Čakovca znala napraviti tu i tamo poneki party, ali van toga nije bilo nikakve organizacije koja bi se bavila pitanjem psy/Goa trancea. Što se tiče partija kojih ću se rado sjećati izdvojio bih zapravo i već spomenuti  prvi party na koji sam otišao u Močvaru gdje sam se zaljubio u taj pravac mjuze. Također se rado sjetim i bivšeg kluba Das  Haus u Zagrebu gdje je naš voljeni doktor Stevo organizirao fešte za pamćenje koje su trajale i po par dana. 🙂

Kičma: Jako jako rijetko. Moj prvi trance parti je bio open air COLORED MOVING u organizaciji Moving udruge (treba izdvojiti Jozu – New Formata kao pionira trancea u Marofu) kod lovačkog doma u Oštricama kod Marofa 2009. Možda su u to vrijeme bili još jedan ili dva trance partija u organiziciji Moving udruge, a nakon toga se ne sjećam da je bilo išta do partija u Loopu u Varaždinu u ljeto 2015.

4.) Na kojim ste sve festivalima svirali i djelovali? Da li ste veći ljubitelji festivala ili outdoor/indoor partija?

Mrva: Što se tiče festivala, u posljednjih nekoliko godina nastupili smo na Balkan Goa Fanatics festivalu koji se održao 2017. godine na Malom Lošinju u organizaciji velikog prijatelja Steve iz Zagreba. To je zapravo i bio prvi ozbiljniji festivalski nastup. Također i dugi niz godina nastupamo na High Grounds festivalu u Varaždinskim toplicama gdje smo također i suorganizatori. Svirali smo i na Mystic Mountainu. Osobno su mi festivali dugi niz godina bili puno draži koncept partijanja, ali s godinama je ta neka euforija malo splasnula pa mi sad više odgovaraju jednodnevni indoor/outdoor partiji. Valjda zbog godina hehe.

Kičma: Meni je outdoor uvijek bolji, neovisno dal je festival ili samo parti. Pogotovo ako je lokacija teže dostupnija, onda se skupi prava ekipa. A što se tiče festivala, svirao sam samo na Mystic Mountainu i High Grounds.

5.) Smatrate li da je psy scena u Hrvatskoj dovoljno snažna i održiva da sama živi i leti?

Mrva: Mislim da baš i nije. Scena nam je u usporedbi sa recimo susjednom Srbijom puno manja i intimnija što nije nužno loše, ali s godinama primjećujem stvaranje nekakvih 'klanova' unutar same scene što dovodi do prevelikog razdora uzimajući u obzir da nas stvarno nema puno koji 'brijemo' taj đir. Sve se nešto brije na P.L.U.R., a u realnosti smo jako daleko od tog termina i to je nešto što me kao organizatora i DJ-a jako žalosti. Kako bi bilo kad bi svi mogli sjest za isti stol, vrijeme je da se maknemo s mjesta. 🙂

Kičma: Iskreno, mislim da je psy scena kod nas u lošijem stanju, nego prije 6-7 godina. Ne pratim ju previše jer mi gledajući lineupe većina partija nije zanimljiva tako pa sam možda u krivu. Ali, činjenica je da nema gostovanja ozbiljnih imena sa europske scene kakvih je bilo prije. Možda se stvari poprave sad nakon kraja svih korona ograničenja, tko zna.

6.) Dio ste organizacije High Grounds festivala iz Varaždinskih Toplica, kako komentirate razvoj i povijest HG festivala pošto mu je ovog ljeta zadnje izdanje?

Mrva: Teško je biti objektivan kad se postave ovakva pitanja pošto smo od samog početka dio ekipe koja je izgradila sve što je taj festival postao.Od samih početaka smo svi koji smo uključeni u tu priču jako dobro kliknuli i smatram da smo napravili stvari najbolje što smo mogli. Naučili smo mnogo jedni od drugih, ali isto tako smo naučili i puno o sebi samima. Bilo je tu uspona i padova, ali to je dokaz da smo napravili nešto kvalitetno, pogotovo kad uzmemo u obzir da festivala takvog kalibra na području SZ Hrvatske prije nije ni bilo. Najviše od svega me veseli što smo unazad 2 godine usprkos logističkim problemima izazvanim korona virusom uspjeli odraditi najbolje 2 edicije festivala s najvećom posjećenošću. Za kraj bih htio nadodati da je High Grounds od početka bio jedna lijepa priča koja je po meni na savršen način zaokružena ovogodišnjim finalnim izdanjem, po prvi put u čistoj Goa/psy verziji.

Kičma: High Grounds je oduvijek imao pouzdanu organizaciju i dobru atmosferu. Smatram da smo svake godine koje smo sudjelovali u organizaciji trance dijela programa ponudili kvalitetan lineup, a cijena karte je bila niža od svih relevantnih trance festivala u Hrvatskoj za koje ja znam. Rastao je i postajao bolji, a ne vidim razloga da ovo izdanje ne bude najbolje dosad.

7.) Koji je općenito vaš stav prema cjelokupnoj globalnoj psy trance kulturi? Pošto je trance ogromno jak žanr elektroničke glazbe, da li su goa/psy trance i ostali podžanrovi trancea općenito doživjeli katarzu u elektroničkoj glazbi ili ima mogućnosti za novitete pojavom novih tehnologija, opreme, softwarea itd?

Mrva: Hm, mišljenja sam da globalna psytrancea scena cvjeta više nego ikad dok isto to ne bih mogao reči za Goa trance scenu, ali to je valjda prirodni tijek događaja. U  razloge ne bih mnogo ulazio, tko zna zna. Uvijek postoji mogućnost da se stvori nešto novo, ali nekako mislim da je razvojem tehnologije taj neki ljudski faktor, odnosno ideja pala u drugi plan. Sve mi se nekako čini da je i psytrance koliko god u početku bio eksperimentalan dobio nekakvu formulu koja se danas lako prodaje i rijetko tko uopće pokuša začiniti stvari svojim vlastitim JA što je prije 20-30 godina kad je sam pravac i nastao bila standardna stvar kod svih koji su krenuli u tom smjeru. Daleko od toga da i danas nema kvalitetnih artista koji rade fantastične stvari u svojim studijima, ali mi se čini da je to u puno manjem obujmu nego je nekad bilo. A možda sam i osobno postao prezahtjevan što se tiče selekcije, tko bi ga znao 🙂

Kičma: Psytrance je širok pojam koji podrazumijeva sve i svašta, od komercijale koja je puno bliže EDM-u nego psihodeliji pa do neslušljivih ekstrema sa „milijun“ bpma. Mogućnosti za pojavom noviteta uvijek ima, no mislim da za to nije presudna tehnologija/oprema, već je stvar jednostavno u talentu i originalnosti samog producenta. Kada se sredinom devedesetih pojavio goa trance, puno se više eksperimentiralo sa različitim stilovima i težilo originalnosti. Po meni danas mladi producenti imaju previše „uzora“ i premalo originalnosti, no ipak iznimke postoje i nadam se da će ih biti sve više.  A te iznimke su najčešće ljudi koji imaju muzičku pozadinu i znanje nevezano za trance.  Danas je puno lakše radit svoju glazbu, nego u devedesetima te je zbog toga, kao i mnogim drugim žanrovima došlo do „inflacije“ same muzike. Meni je zato jako bitno kao DJ-u (a nekad i organizatoru) ignorirat tu prosječnost i dati podršku onima koji ju zaslužuju.  

8.) Pošto ste često imali kvalitetna i inozemna imena na OH trance večerima, koji su neki od vaših partija iz Stare Škole koji su vam nekako najdraži?

Mrva: Teško je izdvojiti baš najdraži party jer smo kroz posljednih 7 godina ugostili stvarno puno mladih i perspektivnih artista iz regije i cijelog svijeta koji su svi na svoj način napravili event za pamćenje. Ako baš moram izdvojiti jedan iz te hrpe onda bi to bio party na kojem je nastupio dobar prijatelj iz Belgije Mathias Pico aka Dragon Twins 2017.godine. Razlog zbog kojeg izdvajam baš taj party je taj jer je dečko stvarno odvrtio vrhunski live nastup s mjuzom za koju smo bili jako skeptični kako će proći kod novomarofske ekipe pošto je bila konceptualno drukčija od svega što smo prije toga napravili. Na kraju je ispalo baš onako kako je trebalo biti, odnosno desila se fešta za pamćenje koje se i dan danas rado sjetim.

Kičma: Goawakening 2017. s Dragon Twins liveom i  Forest Awakens s Time for Slime vs Taigan Sunset liveom u ljeto 2018.  Što se muzike tiče meni ta dva livea spadaju u sam vrh psihodelije i trancea. I Triquetra live na High Groundsu 2018. isto. Još neki partiji koje bi izdvojio su prvi Goawakening 2015. zbog energije koja je tad vladala među ekipom te dva open aira, jedan u šumama prema Kalniku, a drugi oko Grebengrada. Trance je ipak muzika koja najbolje funkcionira na otvorenom, a kad je parti duboko u šumi i daleko od civilizacije jutra dobivaju dodatnu čar.   

9.) Samo je jedna energija Novog Marofa i Stare Škole, smatrate li da je to do ljudi i kulture ili drugih čimbenika za kvalitetan razvoj underground kulture i umjetnosti u manjem mjestu?

Mrva: Haha, ovo je stvar koju jako često čujemo i od kalibra ljudi koji su nastupali po klubovima tipa Ageha u Tokyu gdje sviraš pred puno više ljudi nego što je to slučaj u Marofu. Smatram da sve kreće od organizatora, odnosno mindseta koji imaš kad nešto radiš. Mi smo počeli praktički kao klinci s jasnim ciljem da napravimo nešto što će se godinama pamtiti i mislim da su ljudi to jako dobro prepoznali. Također je i bitan faktor taj da takvog koncepta mjuze u Marofu nije bilo od davne 2009. kad je lokalna udruga Moving radila slične stvari pa nam je počelo i dolaziti dosta "nostalgičara" koji su isto tako doprinijeli samoj atmosferi. Fascinantno je to da i 7 godina nakon prvog partija atmosfera i dalje gori te je na istom nivou kao što je bila u samim počecima.

Kičma: Na ovo pitanje mi je teško odgovorit, no mislim da je najviše stvar u ljudima koji se većinom međusobno poznaju dugi niz godina neovisno o partijima.  

10.) Za kraj, imate li neke festivale/partije za ovo ljeto koje bi preporučili čitateljima?

Mrva: Preporučio bih svakako finalnu ediciju High Grounds festivala u Varaždinskim Toplicama gdje ćemo u dva dana ugostiti vrhunske artiste iz regije kao i Europe. Da ne pišem previše, procheckirajte svakako naš web i FB stranice. Hvala isto tako Klubskoj sceni na pokazanom interesu za ovaj intervju i veliki pozdrav svima vama koji nas podržavate već godinama, vidimo se! 🙂

Kičma: Što se mene tiče stvar je jasna – ZNA Gathering u Portugalu. A kod nas naravno High Grounds.

 

 „Dnevni“ oldschool goa set uz blage tribal utjecaje i odmjerenu dozu psihodelije bez „in your face“ melodija.

Ovdje je naglasak na psihodeliji i onome što bi po meni po samoj definiciji pojma psihodeličan trance trebao biti.

Moj izbor best-of od goe i ostalog trancea „s dušom“ izašlog u 2021. godini.

Dokumentarac o sinergiji festivala vatrene umjetnosti Burning Mana i Fallasa


Dokumentarac priča o značaju Fallasa u Valenciji do transporta, procesa gradnje kao i važnosti skulpture na Burning Manu.

Burning Man je svjetski poznati eksperimentalni događaj vatrene umjetnosti koji neki smatraju najvećim kulturnim pokretom našeg vremena. BurningFallas je istraživanje zajedničke kulture Las Fallasa u Valenciji i Burning Mana iz Black Rock Cityja, te kulturološke razmjene ideja i umjetnosti između dviju zajednica.

Fallas se predstavio na Burning Manu kao umjetnički projekt valencijanskih umjetnika Miguela Arraiza i Davida Morena. Cilj je bio uspostaviti sinergiju između Fallasa i najvažnijeg prolaznog događaja na svijetu, Burning Mana, udaljenog 10.000 kilometara, u srcu pustinje Nevada. Video možete pogledati ovdje.

Reinkarnacija legendarnih klasika – stiže li nam i električni Yugo?


Priča je poznata. Autoindustrija se uslijed svojevrsne kreativne blokade po pitanju dizajna vraća u prošlost i odlučila je reinkarnirati legendarne klasike. Tako Renault vraća modele R4 i R5, a Citroen je predstavio Ami, Honda ima model e, a Fiat definitivno vraća Pandu s uglastim dizajnom prve generacije. U takvom ozračju možda ima mjesta i za jedan Yugo ili Stojadin?


Foto: Dejan Hristov/Behance.net, Mihael Merkler

Srbi navijaju za Strujadina

Dovitljivi Srbi su odmah novi model prozvali Strujadinom, jasno aludirajući na Stojadin, jedan od najpopularnijih domaćih modela u bivšoj državi. I doista, Zastava 101 ima nekih sličnosti s današnjim projektom, prije svega u činjenici da je nastao u suradnji s talijanskim partnerom. Dodatno, 101-ica je u svoje vrijeme bila jedan od naprednijih automobila na europskom tržištu.

Međutim, šanse da se jedan Stojadin ili Strujadin doista pojavi su minimalne. Istina, Zastava 101 je egzistirala desetljećima u proizvodnji, a izvozila se u brojne zemlje svijeta, pa i na zapad Europe. Međutim, forma Stojadina nije ostala prepoznatljiva u svijetu i nešto s čim bi se vezivao itko izvan granica bivše SFRJ.

Što konkretno propuštamo dao je naslutiti makedonski dizajner koji je u međuvremenu osmislio jedan električni sportski automobil. Mihael Merkler je svoj prijedlog nazvao Yugo GT 5000, a poveznicu sa Stojadinom možete lako prepoznati, posebno straga.

A Yugo?

Mnogi smatraju kako Yugo ima puno više smisla, bar u tržišnom smislu. Bio bi to retro automobil s prepoznatljivim uglastim dizajnom prethodnika koji je ostao u memoriji mnogih širom svijeta. I što je bitno, zapamtili su ga i Ameri, a njihovo tržište i glad prema originalnim (električnim) automobilima je nezasitna.

Jedan prijedlog Yuga novog milenija ponudio je još jedan makedonski dizajner, Dejan Hristov. I doista, ideja jednostavnog retro modela povoljne cijene uopće ne zvuči loše. Uostalom, nešto slično nudi Dacia s modelom Spring.

Kako je sve krenulo?

Podsjetimo, generalni direktor koncerna Stellantis Carlos Tavares je prošloga tjedna u Kragujevcu potpisao ugovor sa srpskim vlastima o ulaganju od čak 190 milijuna eura u modernizaciju kragujevačkih pogona. Dio sredstava ulaže i srpska vlada, a sve kako bi se uspješno provela prilagodba za proizvodnju električnih automobila.

Sve mora biti gotovo do 2024. godine kada će s proizvodne trake sići prvi primjerak. Pritom je srpski predsjednik najavio kako će do tada Srbija biti opremljena brojnim punionicama te samim time spremna za novu motorizaciju, da ne kažemo elektrifikaciju nacije.

A kad je model u pitanju, vrlo je vjerojatno da će izbor pasti na neki Fiatov klasik. Najviše šansi ima Panda, ali u igri su i Uno te još neka zvučna imena.

Izvor: Index.hr

Petar Dundov: -Prvi veliki partiji bili su prijetnja tadašnjoj vlasti-


"Tadašnja vlast u ratnom razdoblju često se zapitkivala "Šta to mladi rade?"" ističe Petar.

"Imaš masu mladih ljudi koja dolaze na nekakva okupljanja, jer glazba nema tekst. Tom establishmentu nije bilo jasno gdje idu mladi? Koja su to okupljanja koja oni ne mogu kontrolirati. Je li netko utječe na mlade i navodi ih na krivi put."

"Onda je i Future Shock prvi bio pa je to naraslo na 10 tisuća ljudi i tu je sad krenula panika. To je bilo jasno da je to pokret – globalni pokret... U nas je bio još taj mindset iz socijalizma da imaš čovjeka u vrhu vlasti koji sve to kontrolira – kao big brother". Pogledajte cijelu priču u nastavku.