No, ako se vratimo nepunih 20 godina unazad, Tim Deluxe je tada bio nepoznati 24-godišnji britanski DJ i producent koji je taman izbacio pjesmu “It Just Won’t Do” u suradnji s ženskom vokalisticom Sam Obernik.
(Image: PA)
13. srpnja 2002. u Velikoj Britaniji se održao Big Beach Boutique II poznat i kao Brighton Beach na plaži Brightona. Iako su organizatori očekivali 60 tisuća posjetitelja, dogodio se potpuni šok kad je na obalu pristiglo 250.000 ljubitelja plesne glazbe koji su slavili ljeto, ljubav i zarazni elektronički ritam.
Za DJ pultom je bio Fatboy Slim!
Događaj je izazvao potpuni kolaps u prometu Brightona, sigurnosne probleme kao i jedan smrtni slučaj, a sada se vraćamo na početak ove priče. Na ovom partyu pjesma s kojom je Norman Cook (Fatboy Slim) otvorio set upravo je “It Just Won’t Do” Tim Deluxea. Generacije su prepričavale ovaj događaj kao što je i pjesma Tim Deluxea postala svojevremeni hit i zaštitni znak neponovljivog Brighton Beacha, a odgojila je miljune ljudi i približila ih elektroničkom zvuku.
Pjesma je nakon Brightona osvojila brojne chartove diljem svijeta, a osim što je video iz Brightona samo na Youtubeu pogledan nekoliko desetaka miljuna puta, ovaj uradak se urezao u srcima brojnih fanova.
Pružanje roditeljima alata za intervenciju u ovisnosti njihovog djeteta ili adolescenata o igrama moglo bi se pokazati učinkovitim načinom pomoći ljudima koji odbijaju izravno liječenje, kažu stručnjaci s australskog Sveučilišta Flinders.
Kognitivna bihevioralna terapija
"Online videoigre popularna su aktivnost među ljudima svih dobnih skupina s mnogo pozitivnih prednosti, ali za vrlo malu grupu njihovo igranje može postati problematično i utjecati na njihovo mentalno i fizičko zdravlje", kaže stručnjak za terapeutske metode liječenja ovisnosti o kockanju Ben Riley s Medicinskog fakulteta Sveučilišta Flinders.
U časopisu Journal of Family Therapy, opisan je slučaj 19-godišnjaka iz Južne Australije koji je igrao igre do 14 sati dnevno, izgubio kontakt s obitelji i prijateljima, a nakon pokušaja samoubojstva upućen je službama za mentalno zdravlje.
Po povratku kući, obitelj se uključila u liječenje, temeljeno na sličnim, pozitivnim iskustvima postepenog odvikavanja člana obitelji od teških droga. Ideja je bila nagnati mladića da postupno smanji vrijeme koje provodi igrajući igre, uz nagrađivanje obavljanih osnovnih zadatak poput tuširanja, čišćenja sobe i, u kasnijoj fazi, provođenja vremena izvan kuće.
Korištenjem individualnog prekidača za mladićevu sobu, obitelj je uspjela potaknuti željeno ponašanje isključivanjem i ponovnim uključivanjem računala kao nagradom za obavljene zadatke. Nakon dva mjeseca liječenja, mladić je promijenio svoje ponašanje i smanjio vrijeme igranja, a dugotrajno praćenje otkrilo je kako se na kraju odselio iz kuće i zaposlio.
Iako je riječ o samo jednom slučaju, on ilustrira potencijal pružanja podrške obiteljima koje imaju slične probleme s nekontroliranim igranjem igara.
Od samih početaka ’89. godine kada su u kući svojih roditelja snimili debi singl „Chime“ koji je za samo nekoliko mjeseci postao rejv himna koja je osvojila britansku top 20 listu, a tijekom više od tri desetljeća karijere ovi giganti elektroniče scene redefinirali su plesnu glazbu i popularnu kulturu na njima svojstven način.
Nakon što je pjesma „Chime“ postala globalni hit, uslijedio je debi album „Orbital (Green Album)“, a za njim i „Orbital (Brown album)“ koji su Orbital pozicionirali kao vizionare u glazbi. Uslijiedile su NME nagrade, bili su jedni od glavnih headlinera Glastonbury-ja 1994. godine, a Q magazine je taj koncert uvrstio u „Top 50 nastupa svih vremena“, dok su 2002. godine dodati i na njihovu listu „50 bendova koje moraš vidjeti prije smrti".
Orbital su producirali i soundtrackove za filmove The Saint, Event Horizon, Spawn i The Beach a na ceremoniji otvaranja Paraolimpijskih igara 2012. godine izveli su svoju pjesmu „Where Is It Going“ zajedno sa profesorom Hawkingom na bini.
Svojom reputacijom jednog od najboljih live actova na planeti, Orbital su potpuno promjenili sam pojam plesne glazbe, te su armiju rock fanova preorjentirali u zaljubljenike u elektronički zvuk.
Budući da su zbog pandemije propustili proslavu 30. rođendana, došli su na ideju da godišnjicu obilježe kroz nova izdanja. Kampanja je započela obradama njihovih originalnih pjesama poput „Are We Here?“ i „Belfast“ od strane popularnih suvremenih DJeva kao što su ANNA, Eli Brown, Dusky, Shanti Celeste, dok su sami napravili novu verziju pesme „Satan“, a očekuju se još brojni remiksi. Ulaznice možete kupiti ovdje.
Festival se od 27. kolovoza do 1. rujna održava na Zrću, a prema prvim informacijama u Papayi. Palm Tree Music festival:Croatia Edition nastavak je rasprodanog Cabo izdanja koje se održalo prošle godine u Meksiku.
Svoj nastup u Hrvatskoj tako su potvrdili Sam Feldt, Oliver Heldens, Don Diablo, Jonas Blue, Secondcity, Nora En Pure, Frank Walker, Felix Jaehn, Yotto, Melé, The Stickmen Project, Arielle Free, Forester, Melé. Informacije oko ulaznica potražite ovdje.
Poslušaj odličan set Sam Feldta sa Tomorrowlanda 2019.
Berghain, jedan od najpoznatijih klubova na svijetu, čini se da je jedan od najizazovnijih za vidjeti unutrašnjost. Ipak, jedna stvar koju znamo je da se Berghain nalazi u bivšoj poslijeratnoj elektrani i da je preuređen 2003. godine. Dizajnerska tvrtka sa sjedištem u Berlinu, studio karhard® dobila je zadatak da vodi dizajn.
Prostor ima sirovu, industrijsku estetiku i prvenstveno je izgrađen od čelika i betona. Klub je podijeljen na brojne prostore, od kojih svaki odiše svojom osobnošću i pruža jedinstvenu atmosferu i mjesto utočišta. Glavna prostorija je velika i ima 60 stopa (18 metara) visoke stropove. Dok prostor na katu, poznat kao Panorama Bar, nudi sirovu i oskudnu atmosferu. Iz izložene električne opreme, nepoliranih završnih obrada i konstrukcija sjedala od betonskih cijevi, sigurno je da se osjećaj kluba mijenja kada je prepun tijela koja se kreću. Tijekom godina događale su se manje renovacije, poput dodavanja salona za pušače i caffe bara.
Ova kulturna institucija svoju politiku zabrane fotografije i medija shvaća toliko ozbiljno da se ni u jednoj prostoriji ne nalaze ogledala. Berghainov nizak profil natjerat će posjetitelja na razmišljanje o ideji arhitekture i privatnosti. U kontekstu ovog kluba, arhitektonsko majstorstvo koje pridonosi njegovom velikom uspjehu ne može biti široko cijenjeno jer se slike dizajna ne objavljuju.
Jedina značajna zbirka fotografija na koju se može naići su lijepo uređene fotografije predstavljene na web stranici studija karhard® , koje otkrivaju promišljen i primamljiv arhitektonski dizajn. Međutim, ove su slike zaštićene autorskim pravima i stoga ne cirkuliraju. Ali ne bi li ovaj nevjerojatan arhitektonski dizajn trebao biti nadaleko slavljen i cijenjen? Što se događa kada takve slike postanu javne? Prestaje li misterij? Gubi li prostor svoju ekskluzivnost i privlačnost?
U ljeto 2020. Berghain je otvorio svoja vrata na vrhuncu pandemije COVID-19, ali ovaj put bez subjektivne politike ulaska i dubokih techno melodija. Klub je pretvoren u umjetničku izložbu i pozvao publiku u svoj cijenjeni prostor. Umjetnička instalacija predstavljala su umjetnička djela nastala tijekom pandemije, a sve su to izradili lokalni umjetnici. Ovaj događaj označio je jedinstvenu priliku da doživite prostor i unutarnju arhitekturu — sve u opuštenom i nekonfrontirajućem okruženju, bez buke i gužve. I prvi put su počele kružiti slike unutarnjeg prostora. Vijesti su pokrile ovaj značajan trenutak u povijesti Berghaina, a pojedinci koji vjerojatno nikada ne bi došli na mjesto događaja u normalnu subotu navečer mogli su vidjeti unutrašnjost.
Konačno 5. ožujka Berghain je ponovno otvorio svoja vrata i vratio se svom duhu prije pandemije: dekadenciji, slobodi i prodornom technu. A s ovim ponovnim otvaranjem dolazi i povratak subjektivnih zahtjeva za ulazak, partya bez kamera i politike zabrane medija. Još jednom, Berghain će doživjeti samo sretni posjetitelji koji prođu pored ulaza, a dizajn studija karhard® vratit će misterij. Ova techno institucija primjer je naglašenog križanja između arhitekture i privatnosti te tjera pojedince da preispitaju svoje navike lakog stjecanja slika, ideja i informacija. Ponekad, ljepota leži u nepoznatom.
Sažetak: Studija otkriva kako su promjene subjektivne svjesnosti izazvane psihodeličnim drogama ukorijenjene u specifičnim neurotransmiterskim sustavima.
Psihodelici su sada brzo rastuće područje neuroznanosti i kliničkih istraživanja, ono koje može proizvesti prijeko potrebne nove terapije za poremećaje kao što su depresija i šizofrenija. Ipak, treba još puno znati o tome kako te droge mijenjaju stanja svijesti.
U najvećoj svjetskoj studiji o psihodelicima i mozgu, tim istraživača pokazao je kako su promjene subjektivne svijesti izazvane lijekovima anatomski ukorijenjene u specifičnim sustavima receptora neurotransmitera. Istraživači su prikupili 6850 svjedočanstava ljudi koji su uzimali niz od 27 različitih psihodeličnih droga.
Interdisciplinarni tim bi tada mogao povezati subjektivna iskustva s regijama mozga u kojima se najčešće nalaze kombinacije receptora – pokazalo se da su to najniži i neki od najdubljih slojeva slojeva za obradu informacija u mozgu.
Photo: iStock-cienpies
Koristeći tisuće sondi za transkripciju gena, tim je napravio 3D mapu moždanih receptora i subjektivnih iskustava povezanih s njima, u cijelom mozgu. Iako je poznato da se psihodelično iskustvo uvelike razlikuje od osobe do osobe, veliki skup podataka svjedočanstava omogućio je timu da okarakterizira koherentna stanja svjesnih iskustava s receptorima i regijama mozga među pojedincima. To podupire teoriju da se novi halucinogeni spojevi droge mogu dizajnirati za pouzdano stvaranje željenih mentalnih stanja.
“Halucinogene droge bi se mogle pokazati kao sljedeća velika stvar za poboljšanje kliničke skrbi za glavna stanja mentalnog zdravlja”, kaže profesor Danilo Bzdok, glavni autor studije
Tripovi i neurotransmiteri: otkrivanje principijelnih obrazaca kroz 6850 halucinogenih iskustava. Psihodelici vjerojatno mijenjaju stanja svijesti ometajući način na koji korteks više asocijacije upravlja senzornim signalima odozdo prema gore. Pojedinačne halucinogene droge obično se proučavaju na sudionicima u kontroliranim laboratorijskim uvjetima.
