U razgovoru s novinarkom Mirjanom Radovanović s portala Kosovo Clubbing, osnivač nagrade Ambasador govori o razlozima za promjene u kategorijama, izazovima s kojima se suočava industrija te o važnosti Ambasadora u povezivanju umjetnika i profesionalaca diljem Balkana.

Zašto se kategorije mijenjaju iz godine u godinu?

Elektronička glazba kao dio kulturnih i kreativnih industrija jedna je od najdinamičnijih scena na svijetu i upravo se u tom kontekstu događaju i svojevrsne promjene iz godine u godinu. Naime, u Hrvatskoj i regiji isto tako, postoji niz umjetnika različitih profesija koji su dio ove kulture, poput Dja, producenata, bendova, live actova, selektora, radijskih voditelja, menadžera, Vja, tehničara, ton majstora, majstora svjetla, dizajnera, fotografa, PR-ova, organizatora, copywritera, voditelja društvenih mreža, itd. Scena je po tom pitanju i dosta podložna promjenama jer veliki broj spomenutih aktera iz industrije nažalost još uvijek ne može živjeti od glazbe, već im to više dođe kao hobi ili strast, a neki su samo prolaznici u svemu tome. Zbog toga se događa da iz godine u godinu moramo aktivno pratiti i osjećati puls scene.

Na temelju svih tih podataka, istraživanja, analize, te diskusije sa članovima žirija, novinarima i ostalim zaljubljenicima u elektroničku glazbu dolazimo do spoznaje o tome što je bilo aktualno tijekom izborne godine i koje će kategorije nastati. U kompletnom tom skeniranju scene nam puno pomogne i sam naš portal koji nastoji sve pratiti u širem kontekstu kao i otvoriti vrata svima koji rade nešto kreativno.

Upravo zato neke kategorije postoje godinama i ne mijenjaju se, a neke se periodično aktiviraju, dok postoje i kategorije koje nastaju kratkoročno jer nekada ne postoji dovoljan broj kandidata/projekata koji bi konkurirali za nominacije, a želimo izbjeći da svake godine nominiramo jedne te iste projekte u pojedinoj kategoriji jer to nije nikakav poticaj novim umjetnicima. Moramo s pozornošću sve to pratiti i svake godine napraviti onoliko kategorija za koje smatramo da će stručni žiri moći popuniti sa svojim prijedlozima što nije nikako lagan zadatak. I apeliramo na cijelu regiju da se uključi sa što više novinara, i drugih koji prate scenu koji bi pomogli kao dio žirija kod predlaganja projekata.

Često nas kritiziraju da imamo previše kategorija, ali mnogi ne uzimaju u kritiku i činjenicu da smo od 2016. do danas se proširili i na cijelu ex-yu regiju. Tu valja imati na umu da su neke kategorije i neodržive pa da bi održali živom određenu nišu scene i potaknuli umjetnike na kontinuiran rad, mi odlučujemo da se takva kategorija napravi na regionalnoj razini i da se ta scena po tom pitanju malo poveže.

Također imali smo i dvije godine pandemije koronavirusa koja je potpuno promijenila okruženje u kojem živimo kao i zatvorila event industriju. No, glazbenici i kreativci sa scene su bili vrlo budni i maštoviti na producentskom planu i drugim sferama poput emitiranja live setova, snimanja videa sa predivnih lokacija pa mogu slobodno reći da smo presretni što se dodjela nagrada nije tih godina ugasila nego je bila jedna od rijetkih manifestacija koja se održala unatoč različitim zabranama i mjerama. Mislim da je istovremeno projekt bio – ne možda jedina, ali definitivno velika nada u povratak i poticaj za rad mnogima u Hrvatskoj i regiji.

Što i kako je nagrada Ambasador doprinjela klupskoj sceni u Hrvatskoj i regiji?

Ambasador je svojom pojavom uspio nešto što nije nikom do sada pošlo za rukom ne samo u Hrvatskoj nego i u čitavoj regiji –u osam godina održavanja, osam puta smo okupili veliku većinu aktera elektroničke glazbene industrije na jednom mjestu. To je ono zbog čega živimo za ovaj projekt – okupljanje, zajedništvo, povezivanje, razmjena ideja, umrežavanje ex-yu regije. Rekao bih veliko bogatstvo za samu scenu, za što nismo ni sami svjesni koliko znači.

Pozivam sve aktere scene da nam se jave s idejama i da dođu barem jednom na dodjelu nagrada te osjete to iskustvo za koje mnogi kažu da je jedinstveno. Nije bitno gdje žive i odakle dolaze jer sam trošak dolaska na dodjelu može biti stvarno nikakav kada usporedite iskustvo i sklopljena poznanstva.

Vrlo važno je da svi akteri scene shvate koliko je sama ideja Ambasadora kao neprofitabilnog projekta važna za ovo podneblje. Bili smo 2018. u Parizu sa 18 aktera naše scene i predstavljali Hrvatsku na konferenciji Paris Electronic Week koju organizira ekipa zaslužna za Techno Parade. Poveli smo samu kremu naše scene, otvorili smo vrata kulturnoj razmjeni, naši DJ-i su nastupali u klubu-teglenici Concrete, održali smo panel o Hrvatskoj kao festivalskoj destinaciji… i sakupili predivna iskustva koja su nam se urezala u srce.

Ambasador je osim dodjele nagrada projekt koji potiče sve na kontinuirani rad; te kroz samu dodjelu generira veliki broj impresija na društvenim mrežama i u medijskom prostoru čime se povećava vidljivost elektroničke glazbe i svih koji su uključeni u projekt. I na kraju imamo taj moment na koji sam posebno ponosan, a nastao je sasvim spontano – uspjeli smo na jednom mjestu okupiti industriju. Kasnije smo vidjeli da je nastala platforma za sklapanje suradnji i razmjenu ideja. Imamo predivan pretprogram sa izložbama, predstavljanjama udruga, i opreme. A na samoj dodjeli između uručenja priznanja i nastupe bendova i live actova. Te na kraju želimo ovo okupljanje pretvoriti i u trodnevnu glazbenu konferenciju, za koju se nadam da bi mogla nastati kroz nekoliko godina kada uspijemo osigurati stabilne financije od sponzora. Jer bez edukacije nema ni bolje i kvalitetnije scene. U suštini projekt bi se trebao razvijati kao što je i ADE, samo mi ovdje pričamo o puno manjim gabaritima s obzirom na naše trenutne financijske mogućnosti, kao i da malo pomalo transformiramo event s obzirom na evoluciju našeg društva.

Je li se regionalna suradnja klupske scene poboljšala posljednjih godina?

U kontekstu boljeg pregleda onoga što se događa na regionalnom nivou, saznali smo preko nagrade Ambasador i samog prednominacijskog ciklusa za puno više projekata i kreativaca nego što smo prije znali i to nam je pomoglo u radu na portalu jer smo dobili priliku da pišemo o puno većem opusu izvođača i projekata nego što smo to radili prije. Ali što se tiče suradnje ne mogu reći da smo pokrenuli neke nove projekte iako bilo je par inicijativa iz BiH i Srbije , koje su ostale samo inicijative.

No, ono na čemu smatramo da bi se trebalo poraditi ne samo s naše strane, već sa strane drugih portala u regiji je bolje povezivanje i razmjena autorskog sadržaja među medijima, kao i radijskim djelatnicima, emisijama itd. Srpski portali premalo pišu o izvođačima iz regije, te bi isto tako rekao da i hrvatski elektronski portali malo pišu o projektima iz zemalja regije. U BiH i Sloveniji nema uopće medija koji prati elektroničku glazbu, a svaka čast Kosovo Clubbingu koji uvijek prati događaje u regiji. Potrebno je da i vlasnici medija dožive prosvjetljenje i povežu se u mrežu te više razmjenjuju sadržaje što bi i njima donijelo veću čitanost, a samim akterima scene veću vidljivost i možda koji nastup više. Regija treba više surađivati i razmjenjivati glazbenike. Mi kroz rođendane Klubske Scene zadnjih godina često zovemo regionalne artiste, a svakako bi spomenuo prošlogodišnji Endorphine festival na kojem smo jedva pokrili troškove jer je publika razmažena i samo cijene inozemna gostovanja. Mi smo baš radili festival sa 37 DJ-a iz cijele regije jer smo željeli u Zagrebu na 3 floora predstaviti glazbenike iz cijele regije koji uglavnom nikada nisu svirali u hrvatskoj metropoli i svjesno smo išli u taj rizik jer smo znali da ćemo učiniti dobru stvar za scenu na kojoj je Klubska Scena već 23 godine. A kroz promociju toga partya dobili smo preko 60 autorskih članaka o novim izvođačima s kojima nismo nikada pričali ili se o njima nije pričao u hrvatskom medijskom prostoru. I danas vidim da veliki broj glazbenika sa tog line upa je počeo dobivati svirke za koje nisu ni sanjali da će imati. Evo npr ovaj vikend je Uran B u Zagrebu itd.

Da se malo vratim i na temu – regionalne suradnje – sve je još jako krhko, glazba isto tako koliko god bila nezavisna, toliko je i krhka i podložna različitim vanjskim utjecajima i čimbenicima. Iako se politika u glazbu navodno ne miješa mislim da to ipak nije istina jer bez tih političara ni naša scena ne bi dobila neku značajniju podršku samo ne valja se oslanjati na njih jer to je nestabilno i nije dugoročno. Treba se pokušati osloniti na nezavisne izvore financiranja i sponzore. Ipak glazba je kroz moje iskustvo isto što i politika. Prepuna je nekakvih klanova i ako niste dio klana nećete uspjeti, kao i što nećete dobiti novac na javnim natječajima, te ako imate svoj jedinstveni projekt vrlo je moguće da će vam ga ekipa iz ministarstva i glazbenih udruga ukrasti, kopirati i napraviti kao svoj projekt s puno većim sredstvima. To se i nama dogodilo u Hrvatskoj. Mislim da su glazbene udruge trebale taj novac uložiti u mlade producente i njihov ostanak u Hrvatskoj što se naravno nije dogodilo jer su potrošili na nešto što liječi bolestan ego pojedinaca.

To je jako loše za sve one koji rade iz srca za razvoj nezavisne scene ili imaju samo strast da uživaju u glazbi. No, to su stvari koje naša društva moraju riješiti mentalno u evolucijskom procesu koji traje od raspada bivše Jugoslavije. Korupcija, nepotizam, klanovi. Nadam se da ćemo mi prije mirovine doživjeti takav preobražaj i da ćemo svi skupa surađujući kroz Klubsku Scenu i Ambasador uspjeti napraviti neke pomake prema naprijed.

Može li se regionalna elektronička scena usporediti s klupskom kulturom u ostatku svijeta?

Ponuda festivala i glazbenih događanja se svakako može usporediti kao i brojna autorska izdanja, ali još uvijek ima dosta toga na čemu treba raditi u pokušaju usporedbe sa ostatkom svijeta. 

Ali definitivno na tijekom godine imamo par stotina festivala, i tisuće partya gdje je svaki priča za sebe i strani posjetitelji se mogu dobro zabaviti, posebno u ljetnim mjesecima kada imate festivale na kontinentu koji su priča za sebe, kao i one na obali koji imaju neku svoju čar. Što se tiče usporedbe, veliki broj događaja još uvijek nije na sigurnosnom, produkcijskom i vizualnom standardu kakav možete vidjeti u Nizozemskoj, Njemačkoj, Velikoj Britaniji i drugim zemljama.

No, možemo reći da se stvari dosta polako ali sigurno odvijaju u pravom smjeru i da naši kreativci sa scene isto dosta putuju i uče od drugih te implementiraju nove stvari u svoje evente bilo da se radi o produkciji, line upu, sigurnosti, prodaji ulaznica ili pića pa sve do drugih najmanjih detalja koje svaki posjetitelj može primjetiti.

Npr. u SAD-u su na Ultra Music Festivalu dijelili besplatnu vodu koju je osigurao sponzor „Heineken“. U Amsterdamu su tijekom ADE-a dijelili besplatne ecstasye u cilju da smanje štetu među 400 tisuća posjetitelja iz cijelog svijeta. Ima puno festivala u svijetu koji su ekološki osviješteni dok je kod nas to još uvijek velika rijetkost. Brojni festivali u Europi imaju tzv stanice za testiranje droge koje su potpuno anonimne jer žele pomoći mladima koji konzumiraju droge da provjere sadržaj kupljene droge. Nažalost, pričajući sa kolegama iz zadarske udruge Porat, na tržištu je svakim danom sve više loše droge, što hoće reći da mladi svašta unose u sebe bez ikakve provjere… Ovo su samo neki od primjera koji su kod nas još uvijek samo znanstvena fantastika…