Mutant Vehicle je jedinstvena, motorizirana kreacija koja ili pokazuje malo ili nimalo sličnosti sa svojim izvornim oblikom, ili s bilo kojim standardnim uličnim vozilom.
Kada se radi o izradi vozila mutanta, umjetnici ga modificiraju prema potrebi dok im se ne prohtije. Neki, poput “Rocket Car” Davida Besta, izgledaju prikladno za utrku u Ratovima zvijezda. Automobil je oblikovan kao Cadillac iz 1973. i navodno u njemu može stati do 16 osoba.
No, vrlo važno je znati da je dio kolekcije mutant vozila iz eko sustava Burning Mana bio rasprodan 2021.g. kako bi organizatori festivala prikupili sredstva i osigurali budućnost održavanja festivala.
Vozila su bila dio šire dobrotvorne prodaje pod nazivom “Boundless Space: The Possibilities of Burning Man”. Dražba, reklamirana kao ključna inicijativa da se Burning Man održi financijski pokazala je da su tri vozila postigla iznose između 24.000 i 40.000 dolara svako. Upravo je gore spomenuti “Rocket Car” prodan na aukciji za 36 tisuća dolara.
Burning Man se održava od 25. kolovoza do 2. rujna u Nevadi
Na društvenim mrežama projekta već se danima mogu vidjeti kadrovi i aktivnosti u pustinji, tj. kako teku pripreme za održavanje najpoznatijeg svjetskog festivala.
Dokumentarni film “Mutants of Black Rock” pogledajte u nastavku.
Ovog ljeta, na Olimpijskim igrama u Parizu debitirao je breakdance. Pokušaj da i ovaj sport postane dio olimpijskog programa i nije baš naišao na veliko odobravanje javnosti koja se na internetu zapravo više rugala s tom disciplinom.
Povod za takvu reakciju najviše je bila Raygun, australska breakdancerica koja je imala nastup koji su mnogi protumačili kao šalu jer više je to izgledalo kao tek niz poza i pokušaja vježbi, a manje kao prava breakdance izvedba.
2 days before the #Olympic2024 ends and we think we’ve seen it all
Raygun je zato postala hit na internetu, priča se da bi zbog svoje pojave na Olimpijadi i viralnosti koju je postigla mogla zaraditi i milijune, no s druge strane stvorila je kontraefekt o breakdanceu kao disciplini.
Usprkos tome što je Raygun bila u centru pažnje, breaking kako se nazivala ova olimpijska disciplina je pružila pravi šou, povijesne zlatne medalje su odnijeli Kanađanin Phil Wizard i Japanka Ami Yuasa, a Snoop Dogg je otvorio samo natjecanje.
No, ipak breaking se nažalost neće vratiti u Los Angelesu 2028. jer je grad domaćin odlučio uvesti novih pet sportova – flag football, kriket, lacrosse, baseball i softball.
Ovogodišnji moto i tema Rave The Planeta je “Love is stronger“. Pod tim sloganom parada želi podsjetiti sve da je ljubav snažna i univerzalna sila koja ne samo da može pobijediti negativne emocije, nego može mirno ujediniti i spojiti ljude različitih kulturoloških pozadina, religija i korijena. Rave The Planet i ove godine poziva na mirnu, inkluzivnu interakciju s međusobnim poštovanjem gdje god se nalazili na svijetu.
Ulicama Berlina ovog vikenda će proći impresivnih 30 kamiona čiji su domaćini BamMobil, Docklands, Maaya, Symbiotikka, Verknipt i drugi prepoznatljivi brendovi i kolektivi. Upravo na tim kamionima će se za pultom naći preko 260 svjetskih DJ-eva, kao i brojna nadolazeća imena. APHOTIC, Alle Farben, Bebetta, Dr. Motte, Farrago, Isabelle, Mark Dekoda, Westbam, Tube & Berger samo su neka od imena koja će ove subote nastupati na Rave The Planet paradi.
foto: Shot By Stanley
Rave The Planet 2024. himna – dvije verzije, jedna strast
Po prvi put u povijesti parade, ovogodišnja himna dolazi ne u jednoj, već u dvije službene verzije. Dr. Motte, Westbam i Tom Wax su stvorili dvije jedinstvene trake kroz koje se može čuti njihov osobni stil te vizija koju su imali kao skladatelji. Ono što spaja obe verzije jest njihova ljubav prema elektroničkoj glazbi i jedinstvena poruka – “Love Is Stronger“.
Uspjeh Rave The Planet kampanje: Techno kultura je priznata od strane UNESCO-a
13. ožujka, berlinska techno kultura je postala dio UNESCO-ve nematerijalne kulturne baštine. Ovo priznanje je prekretnica Rave The Planet i sve buduće inicijative koje će se pokrenuti na paradi, a samo uvrštavanje na listu nematerijalne kulturne baštine, naglašava se kulturni i društveni značaj techno kulture daleko izvan granica Berlina. Ova odluka pokazuje da je techno odavno izašao iz niše te da je izrastao u samostalni kulturni oblik kojeg treba ozbiljno shvatiti.
Politički zahtjevi parade u 2024.
Od samog osnutka Rave The Planeta i prve parade održane 2022. ovo su bili ključni politički zahtjevi:
Pravno pojašnjenje zakona o okupljanju – plesne i glazbene demonstracije kao okupljanja prema članku 8. temeljnog zakona.
Zaštita techno kulture i prepoznavanje od strane UNESCO-a
Ravnopravnost s drugim oblicima umjetnosti i kulture – ukidanje razdvajanja između ozbiljne i popularne glazbe
Zaštita klubova – ravnopravnost s etabliranim kulturnim mjestima
Revizija zaštite od buke i građevinskih propisa – promicanje kulturnog i urbanog razvoja
Ukidanje zakonskih zabrana plesa – poštujte i zaštitite različitost
Uvođenje državnog praznika za elektroničku glazbenu i kulturu: druga subota u srpnju kao dan za sjećanje
Mir i razoružanje – od međuljudske interakcije do globalnih mjera
foto: EDR
Satnica parade i govornici
Parada u subotu kreće u 13 sati i 50 minuta s govorom Dr. Mottea, nakon čega će mu se za pozornicom pridružiti berlinska ministrica kulture i medija Claudia Roth koja će nešto više reći o važnosti techno kulture kao nematerijalne kulturne baštine u Berlinu, a zatim će govor odraditi i član zastupničkog doma u Berlinu Christian Goiny koji će se dotaknuti zaštite berlinskih klubova i kulturnih prostora.
Završetkom njihovih govora oko 14 sati i 15 minuta, parada kreće te se oko 22 sati očekuje završetak plesa na ulicama Berlina. Tijekom posljepodneva između setova s 30 kamiona će se obratiti još niz govornika koji će se dotaknuti tema održivosti, tolerancije, raznolikosti, trendova, vrijednosti techno kulture, važnosti klubova, kulturnih mjesta…
foto: Shot By Stanley
Predanost Rave The Planeta
Rave The Planet je siguran prostor, karakteriziran poštovanjem, zajedništvom, samoizražavanjem i slobodom. Diskriminacija bilo koje vrste se ne tolerira. Povorka se zalaže za nultu toleranciju prema netoleranciji i aktivno protivi se rasizmu, seksizmu, sposobnosti, queerfobiji, vjerskoj i drugim oblicima diskriminacije.
Istraživači na švicarskom sveučilištu ETH Zurich su stvorili gel koji je, kada se dao miševima, smanjio razinu alkohola u krvi do 50% i zaštitio njihova tijela od oštećenja.
Potrebna su dodatna istraživanja prije nego što gel bude spreman za testiranje na ljudima, ali znanstvenici koji su svoja otkrića objavili u časopisu Nature Nanotechnology, se nadaju da bi njihov rad na kraju mogao pomoći u sprječavanju 3 milijuna smrtnih slučajeva koji se događaju svake godine u svijetu zbog prekomjerne konzumacije alkohola.
foto: Fred Moon
Kako djeluje gel?
Gel djeluje tako da pretvara alkohol u bezopasnu octenu kiselinu prije nego što je tijelo metabolizira. Tipično, kada pijete, alkohol ulazi u krvotok preko sluznice u želucu i crijevima. Za razliku od hrane, koja se sporo probavlja kroz vaš crijevni trakt, alkohol to zaobilazi i izravno se apsorbira u krvotok, što znači da može brzo početi utjecati na sve vaše organe dok krv cirkulira vašim tijelom.
Kako se alkohol metabolizira, proizvodi otrovni nusproizvod koji se zove acetaldehid. Iako taj toksin ne traje dugo – alkohol se dalje razgrađuje u acetat – acetaldehid koji potencijalno može ozbiljno oštetiti tijelo tijekom svoje kratke pojave.
“Zdravije je uopće ne piti alkohol. Međutim, gel pomiče razgradnju alkohola iz jetre u probavni trakt. Za razliku od kada se alkohol metabolizira u jetri, ne proizvodi se štetan acetaldehid kao međuprodukt.” rekao je u priopćenju dr. Raffaele Mezzenga.
foto: ETH Zurich
Kada gel pomaže?
Gel također djeluje samo dok još ima alkohola u probavnom traktu. Nakon što je alkohol već ušao u krvotok, neće poništiti te učinke. Drugim riječima, u teoriji, ako se već osjećate pijano, a zatim konzumirate gel, nećete se odmah prestati osjećati pijano, ali gel bi mogao pomoći u smanjenju štetnih učinaka alkohola na tijelo. Uzimanje gela prije nego što počnete piti, teoretski bi spriječilo osobu da se osjeća pijano.
Znanstvenici su podnijeli zahtjev za patent za svoj gel i nadaju se da će nastaviti s kliničkim ispitivanjima koja će na kraju učiniti proizvod dostupnim ljudima.
Iako danas klub Lazareti u Dubrovniku ima svoj kultni status, on nije došao preko noći, već se godinama stvarao. Upravo o bogatoj povijesti kluba smo razgovarali s njegovim pokretačem Viktorom Vučetićem koji nas je vratio u vrijeme i ispričao neke priče i anegdote od 90-ih pa sve do današnjeg dana.
Sama priča o Lazaretima, kao klubu i art radionici je krenula još u radnim 90-ima, a glavni akteri su bili Viktor Vučetić i Slaven Tolj.
“Prostor gdje se mi sad nalazimo, to je bio bivši Omladinski Kulturni Centar Dubrovnik, koji je nakon rata ostao u vakuumu. Mi tih godina osnovali udrugu Art radionica Lazareti i krenuli u priču s kulturom.” prisjeća se Viktor Vučetić tih prvih godina nakon rata kada je trebalo podignuti ne samo kulturni život na noge, nego općenito život u Dubrovniku.
Prve godine su bile izazovne, a prije nego što je krenula priča s Lazaretima, Slaven Tolj i Viktor Vučetić su pokrenuli klub Otok u koji se nalazio u jednoj renesansnoj palači, u istom bloku gdje je bio nekadašnji klub Naranča. Publike sredinom 90-ih u Dubrovniku je bilo, ali ih je trebalo naviknuti na program kakav su oni pravili. “Radili smo posebne programe koji su bili usko vezani uz suvremenu umjetnost. Tu smo krenuli raditi i prve partyje.” prisjeća se Viktor.
Klub Otok je svoja vrata otvorio 1994. godine, nešto prije samih Lazareta, te je poslužio da se jedan dio publike navikne na elektroničku glazbu jer su upravo u Otoku radili te prve partyje koji su zapravo bili drum ‘n’ bass sessioni s DJ-evima koji bi gostovali u Mostaru gdje je drum ‘n’ bass bio popularan, kao i big beat zvuk.
foto: klub Otok
Dvije godine poslije, 1996. godine klub Lazareti je otvorio svoja vrata, ali put do njegovog otvaranja je bio izazovan prisjeća se Viktor Vučetić koji kaže da su oni prvih 6-7 godina zapravo “radili u vakuumu” te da su prve papire dobili tek 2000. godine: “Trebalo je srediti prostor. Sve je bilo polomljeno. Trebalo je puno znoja, rada, sredstava, kredita i godina da se sve obnovi. Slaven je radio dosta na crowdfundingu, a zatim smo dobili podršku Soroša pa FACE Croatia projekta koji su nam pomogli da stanemo na noge, kupimo opremu i sredimo prostor do kraja.“
Prvi elektronički party u Lazaretima je bio godinu dana nakon otvaranja. “Činjenica jest da smo mi tih godina bili nešto kao prst u oku. Kada smo napravili prvi party, htjeli su nas sve potjerati s nogom u guzicu odavde. To je bio kazin, isto tako i na sljedećih nekoliko partyja. Bila je negativna reakcija stanovništva. Govorili su da lupaju kante, da je buka.” prepričava nam Viktor koji kaže da je doživio cijeli krug od te negative pa do današnjeg mainstreama u kojemu je elektronička glazba prihvaćena i da se sluša stalno.
Ipak, veoma važni događaji u povijesti Lazareta su bili “Back to the Future” doček 2000. i “Millenium Gate 2001” kada s ljudi malo po malo počeli razumjeti ono što se radi tamo radi. Posebno mjesto u sjećanju nešto starijih Dubrovčana upravo ima taj milenijski doček na kojem je na Stradunu bilo oko 15-ak tisuća ljudi, dok je u Lazarete došlo oko 4 tisuće partijanera.
“Gradonačelnik koji je tada bio, bio je malo drugačiji od ostalih. Nije razumio što radimo, ali je vjerovao Slavenu da nećemo napraviti problem.” ističe Viktor koji se prisjetio kako su dogovorili da DJ-evi koji će svirati u Lazaretima odvrte dvadesetak minuta na pozornici na Stradunu.
“Mi smo te godine doveli Paula Jayja, Davey Deea, Chameliana, Sonica koji su prvi puta tada zasvirali u Hrvatskoj na nekoj velikoj pozornici. Osim toga, poznavao sam jednog od osnivača Iskona koji nam je tada napravio prvi live stream ikad u Hrvatskoj. Ta Nova godina je išla u cijeli svijet. Tada smo probijali led.” prisjeća se Viktor Vučetić milenijskog dočeka koji je privukao pažnju ne samo hrvatskih medija, već i svjetskih te je još tada Dubrovnik bio uvršten među top deset svjetskih odredišta za dočeke Nove godine.
Početkom tisućitih Lazareti su uvelike surađivali s Red Bullom, MTV Adrijom, a zatim i Ministry of Soundom koji im je pomogao kurirati program. To su bila neka druga vremena za Dubrovnik kada nije bilo previše turizma i gostiju, a Lazareti su bili jedan drugačiji glas prepričava nam Vučetić.
Tih godina Lazareti su imali pregršt zanimljivih gostovanja, a jedan dio posla oko programa je vodio Andro Vidak koji danas vodi Park Orsulu. Neki od partyja kojih se Viktor Vučetić i danas sjeća su: “Definitivno gostovanja Tomcrafta koji je godinama dolazio i svaki put razvalio. Silicon Soul su također bili redovni gosti koji su pravili dobre partyje.”
Preko plesnog podija Lazareta stasale su generacije, a Viktor ističe kako je edukacije publike teška i da nije siguran koliko su u njoj uspjeli s obzirom na ono što danas mladi slušaju. No, upravo u Lazaretima se deset godina održavao festival Karantena koji je imao za cilj kulturno uzdizanje grada i edukaciju publike. “Deset godina smo radili festival u srcu ljeta. Umjetnici su dolazili iz cijelog svijeta. Održavali su se koncerti, partyji, plesne predstave, kazališne predstave. Ali evo – zadnji plakat festivala je bio u stilu propustili ste devet Karantena, propustite i desetu.“
Dok smo ulazili u samu srž problema, naš iskusni sugovornik ističe kako su se dogodile promjene te da se ljudi okupljaju oko ideje, a ne oko glazbe: “Ja sam davno bio kućni prijatelj sa Severinom. Ona je bila došla ovdje i htjela je pjevati i to besplatno. Ja sam joj rekao da ni za 100 godina, ali da ako želi možemo napraviti neku drugu priču jer je ona dobar proizvod. Tako je Severina odradila kod nas vikend u šanku. Ljudi su navalili, bila je ludnica. To mi je pokazalo da se ljudi zapravo ne skupljaju zbog glazbe, nego oko ideje…“
Danas Lazareti imaju šarolik program za raznovrsnu publiku, baza je i dalje na elektroničkoj glazbi, ali jedan program koji je izuzetan i jedinstven za Dubrovnik je “Middle age party” na kojem se ljudi također okupljaju oko ideje. “Nije bitno što se pušta, traži se pozivnica više da se uđe na party na kojemu bude i do 500 ljudi što je za Dubrovnik ozbiljna brojka” ističe Vučetić.
Jedno od pitanja koja se godinama provlače u razgovoru s Viktorom jest kako Lazareti opstaju svih ovih godina. “Što sam kroz godine naučio u poslu je da bi mogao isproducirati programe koji su skupi moraš imati: background, novac i prostor. Ovaj prostor ne može isproducirati program skuplji od nekih 5000€. Ako radimo nešto više od toga, znači radimo za slavu, ali slava ne plaća račune. Godine su pokazale da je neusporedivo pametnije raditi povremena gostovanja, da se za nas čuje malo šire. Mi prvenstveno radimo s lokalnom ekipom i DJ-evima do neke cjenovne granice. Na taj način ostaje novaca koji se može distribuirati na plaće, održavanje prostora i sve ostalo.“
Svoju misao Viktor je nastavio isticanjem važnosti samoodrživosti i samofinanciranje u kulturi, jer u protivnom ovisiš o gradskoj ili državnoj pomoći. “Radili smo programe odakle su se novci mogli prelijevati na druge kulturne programe. Zato smo se mi održali. Nismo ništa tražili od države, nego smo sami privređivali, tražili izvor novaca. Ako si na “državnoj sisi” poput recimo muzeja, onda si pod gradom i političkom kapom i automatski se radi filter programa te ne možeš raditi ono što bi ti htio.“
Jedan od problema u Dubrovniku jest monopol koji Revelin ima u gradu kaže nam Viktor koji se prisjeća da je nekoć u gradu 30-ak klubova, a danas su tu samo Lazareti i Revelin jer se Dubina nažalost ugasila. “Često nas uspoređuju s Revelinom, ali to se ne može usporediti. Oni su tu da bi se stvarao profit i oni to rade dobro, ali moje mišljenje je da u gradu veličine Dubrovnika ne smije biti toliki klub, jer onda on pojede sve male klubove” te dodaje “Kod nas stane 300-tinjak ljudi, dok u Revelinu značajno više. Zato oni mogu producirati veće događaje, bukirati skuplje DJ-eve.“
Upravo kako bi i dalje imali svoju publiku te posjetitelje, Lazareti imaju nešto drugačiji pristup, itekako paze tko im dolazi u klub i da plesni podij ne puca po šavovima. “Mi smo se pretežito zadržali na našim gostima. Mi karte gotovo pa i ne prodajemo, držimo ulaz besplatnim, a kad moramo naplatiti karte to je možda 3-4 puta godišnje kako bi si pomogli da se izvučemo s cijenom programa, kada netko drugi kod nas organizira ili pak ako je događaj na pozivnice da ograničimo tko može doći.“
S vremena na vrijeme, Lazareti ipak budu poprište nešto većih programa i događaja, primjerice ovog tjedna će ugostiti Sonic Festival iza kojeg stoji lokalna ekipa iz grada te oni mogu privući ozbiljnu brojku gostiju s čime je Viktor jako zadovoljan. Ovog vikenda se održava treće izdanje Sonic festivala s dnevnim programom na plaži Komarda te noćnim programom u samom klubu. Postavu predvode Paco Osuna, Rendher i Mene, kojima će se pridružiti pregršt domaćih snaga. Ulaznice su dostupne kroz sustav Entrio.
Na pitanje što čeka Lazarete u budućnosti, Viktor nam poručuje kako im ugovor s gradom ističe sljedeće godine te da trebaju nakon ljeta vidjeti kako diše lokalna vlast. “Sad ponekad nakon svih ovih godina, shvatili su da nismo neki budalaši. Dolaze mlađe generacije koje nasljeđuju stare kadrove. Neki novi vjetrovi pušu. Mi ćemo vidjeti kakve je volje grad. Dat ćemo sve od sebe i pokušat ćemo osigurati sve da ostanemo tu. Razgovarat ćemo s njima.“
Osim što će raditi na tome da klub ostane na svom mjestu, Viktor nam ističe kako će svoje stare dane posvetiti pisanju dopisa institucijama, posebice tamo gdje misli da se griješi u dosadašnjem radu vezanom uz noćni život i klubove, kako bi se te greške popravile u budućnosti.
Kako je Christophe Le Friant postao Bob Sinclar, playboy, DJ zvijezda i ambasador francuskog štiha, umjetnički direktor, producent, poslovni menadžer i otac? Nedavno je i njegova kćerka Paloma pokazala ljubav za DJ pultom.
Foto Guenole Trehorel
Ovaj dokumentaracnudi otkrivanje osobnosti i putovanja ovog vrijednog radnika u kulturi kroz trenutke njegovog svakodnevnog života između Pariza i ostatka svijeta, neobjavljene arhivske slike, intervjue s njegovom obitelji, prijateljima, suradnicima i novinarima.
