Pridružite nam se dok zaranjamo u očaravajuće dubine njegove duboke i melodične fuzije, prelazimo kroz atmosferske zvučne krajolike i osjetimo energiju njegovih progresivnih ritmova.
Povezat ćete se s emocionalnim frekvencijom u njegovoj glazbi i iskusiti inovativne međužanrovske elemente koji Solomuna čine majstorom plesnog podija.
Rezultat je to inspekcijskog nadzora, a prema informacijama glasnoća glazbe na Paklinskim otocima ne smije prelaziti 55 dB.
Državni inspektorat je na pitanja novinara, kada su tamo zadnji put mjerili buku odgovorio “da tamo nisu mjerili buku jer u blizini nema naselja u kojem ljudi žive“. Jedno mjerenje koje su proveli outsourcali su privatnoj firmi koja je utvrdila da Carpe Diem ne prekoračuje ograničenja, prenosi portal Plava Kamenica.
S druge strane postavlja se pitanje kako su Carpe Diem u gradu Hvaru i na Stipanskoj mogli poslovati kao noćni klubovi, kada su bili registrirani kao kafići pa nisu ni smjeli raditi noću, prenosi Dalmatinski portal.
Punih 27 godina lokalna vlast, inspekcije ali i druge institucije progledavale su kroz prste ovom popularnom “kafiću”, a da nitko za to nije odgovarao
Ovdje se postavlja pitanje uništenja disco club kulture, upravo zbog činjenica da posljednjih 20-tak godina po cijeloj Hrvatskoj imamo val otvaranja tzv. “kafića” koji rade danonoćno. Noću se pretvaraju u disco barove s besplatnim ulazom i uništavaju kulturu clubbinga i plaćanja ulaznica. To je nešto oko čega ni država ni lokalne vlasti nisu vodile računa samo misleći na svoj vlastiti džep i punjenje proračuna, a da ne spominjemo nemarno Ministarstvo kulture i glazbene udruge za koje je već poznato da brinu samo o svojim zaposlenicima i onima koji su bliže “oltaru”. Posve je jasno da se više podilazilo ugostiteljima nego samoj kulturi clubbinga.
A cijela priča oko Carpe Diema možda nikada ne bi postala aktualna da vlasnik kluba zajedno sa svojim licenciranim i nelicenciranim zaštitarima nedavno nije punio naslovnice kada je pretukao lokalnog ugostitelja i kuhara susjednog mu restorana Gariful. Upravo ta situacija rasplamsala je vatru otpora u narodu koja se brzinom munje proširila kalama grada Hvara. Organizirani su prosvjedi ispred Carpe Diema i potpisivanje peticije da im se zabrani rad u Hvaru jer godinama krši zakone i propise. Slijedom toga počele su se provoditi istrage, izlaziti inspekcije na teren i gle čudom otkrivene su baš sada “nepravilnosti”.
Čini se da je ovo kap koja je prelila čašu, te da je sazvana izvanredna sjednica Gradskog vijeća grada Hvara.
Kako piše Jutarnji “Hvar je postao ogledni primjer kako se lošom turističkom vizijom, od ekskluzivne destinacije brzo spadne na lokaciju koju ozbiljni gosti zaobilaze”.
Na sjednici Gradskog vijeća pokušalo se ponovno lobirati za Carpe Diem, no problem je nastao jer nije bilo kvoruma. Jutarnji još piše kako “Građani Hvara na društvenim mrežama hvale potez vijećnika koji su u petak spriječili legaliziranje buke koja je od nekoć pitome Stipanske, na kojoj se rado kupala svjetska elita, napravila raj za partijanere i rastjerala dotad redovne goste Hvara”.
Nakon svih ovih događaja čini se kako je noćnom partijanju u Carpe Diemu došao kraj barem šta se tiče ove sezone. A inspektorat navodi kako će krenuti u ozbiljniji nadzor buke na svim otocima.
Pitanje je samo hoće li itko ikad kazneno odgovarati što je ovaj buffet, kafić, beach bar, noćni klub ili kako već vam je draže, radio poslije ponoći i to punih 27 godina mimo Zakona.
Carpe Diem je u svakom slučaju ako ćemo gledati obol na lokalnu glazbenu scenu, svake godine imao nekoliko DJ rezidenata iz Hrvatske i regije koji su tu “brusili” zanat, te je bez obzira na sve gore spomenute činjenice značajno doprinio razvoju talenata.
David Morales se vratio u Hrvatsku i još jednom preuzeo DJ pult na kultnoj ljetnoj terasi primoštenske Aurore. Zagrijavanje za rado viđenog gosta hrvatskih plesnih podija je odradio talentirani šibenski DJ Bakula koji je nam je u razgovoru pred nastup otkrio kako mu je čast zagrijavati za Moralesa.
“Dobro došli na početak moje rođendanske proslave” bile su prve riječi legendarnog američkog DJ-a koji se obratio brojnim partijanerima nakon što je preuzeo pult od Bakule te je nastavio s pričom u kojoj se prisjetio svojih prvih dolazaka u Hrvatsku: “Prvi put sam u Auroru došao prije 24 godine, nešto malo nakon rata. To su bile lude godine, svirao bih do 9, 10 sati ujutro. Još tada sam ljudima govorio kako je Hrvatska posebno mjesto na svijetu. Prije puno, puno, puno godina kada gotovo nitko nije znao za Hrvatsku, govorio sam kako će upravo ona postati jedna od najboljih party lokacija na svijetu.“
Prije nego što je Morales zavrtio svoju traku još se kratko zahvalio svima što njegove dolaske u Hrvatskoj čine posebnima: “Zamislite ja sam ovdje došao prvi put prije 24 godine. Neki od vas koji ste večeras tu niste ni bili rođeni kad sam ja gostovao prvi put. Drago mi je da i nakon 24 godine se vraćam ovdje. Hrvatska će uvijek imati posebno mjesto u mom srcu.“
Atmosferu s ljetne terase kultne Aurore uz ritmove Davida Moralesa provjerite na našem Instagramu te TikToku.
Ovaj dvojac poznat je po svom inovativnom pristupu nastupima koje, pored zaraznih house ritmova, karakterizira šarenolika kostimografija i scenografija stvarajući na taj način jedno autentično vizualno-muzičko iskustvo. Pričali smo kako o ova dva festivala, tako i o njihovom uranjanju u svijet muzike, glazbenim preferencijama, kao i budućim planovima.
Upravo ste se vratili sa Mountain Music Festa na Divčibarima, na kojem ste nastupali i prošle godine, međutim ove godine ste imali priliku biti domaćini Breza pozornice. Na koji način se to iskustvo razlikovalo od prethodnog i jeste li zadovoljni konačnim ishodom?
Prošle godine smo i mi sami bili prvi put na festivalu, pa sam dolazak u tu borovu šumu i na tu nadmorsku visinu je bio već oduševljenje. Bilo nam je mnogo lijepo pa smo poželjeli da dođemo i slijedeće godine i tako su nas organizatori festivala preduhitrili i pozvali da slijedeće godine baš mi budemo domaćini Breze što smo naravno prihvatili!
Pozabavili smo se svim mogućim stvarima koje bismo voljeli da imamo na omiljenom festivalu, jer smo sagledali stvari i kao izvođači, ali i kao organizatori, pa je tako bilo pregršt kvalitetnog zvuka obojenog precizno postavljenom rasvjetom. Također, gledajući da je većinski dio programa tijekom dana, zajedno sa ekipom sa MMF-a sredili smo dosta toga da čak i preko dana bude podjednako lijepo kao i navečer, što je zaista ostavilo utisak sva tri dana festivala.
Prije početka karijere na beogradskoj elektroničkoj sceni, Šćepa je imao bend pod nazivom Organizam. Šta je uvjetovalo promjenu žanra? Kako je tekao taj razvojni put od live benda do DJ-inga i gdje je u svemu tome bio Luton?
Pa gledajući da smo obojica svirački orijentirani, Šćepa je po dolasku u Beograd prvo krenuo sa bendovima, na početku cover, a zatim i autorskim bendom Organizam sa kojim je snimio dva studijska albuma, koji su bili obojeni recimo progresiv-rock-metal-jazz fazom. Luton je za to vrijeme vježbao bubnjeve u slučaju da bubnjar slomi nogu, da može da upadne umjesto njega (haha).
Ljubav prema elektronici je išla uporedo sa time, kopalo se po raznim žanrovima, sakupljali se folderi, sortirali i čekali svoj momenat, kao da su znali da će sve te trake jednog dana biti puštene. U nekom momentu nabavili smo DJ opremu i počeli se tako zezati u kući, gde je na početku bilo 20-30 ljudi, pa je to preraslo u svaki vikend 100 ljudi u kući i policija na vrata. Poslije toga smo taj kućni topli vibe prebacili u klubove sa tim istim konceptom: ljubav, sprdnja, ples i classic house.
Na početku svoje muzičke karijere organizirali ste partye pod zajedničkim imenom – Šćepine Vragolije. Kako je došlo do odluke da se razdvojite i počnete samostalno puštati?
Pa kao i sva braća, prvo se svađaš kad si mali, pa onda pregrmiš turbulentni pubertet, pa onda se onda stvari počinju odvijati kako treba. Kad smo proživili sve faze i srasli u koliko toliko odrasle osobe onda su stvari legle na svoje. Na početku smo imali različite vizije tko bi šta i na koji način radio, za nešto je bio u pravu Luton, za nešto Šćepa, na kraju kada su sve stvari legle na mjesto, bratska sinergija je krenula raditi svoje. Sad smo doslovno kao jedno, osim što eto Luton uvijek želi bar još jednu traku pustiti za kraj (haha).
Kada govorimo o prošlosti, čini se da su ranije vaši setovi, kao i trake, poput „Salty Ways“ i „Magnificient Journey“, više naginjali laganijem zvuku dok ste sada dublje zašli u klupsku scenu. Šta je bila inspiracija za taj preokret i koji vajb vam više odgovara?
Dosta nastupa imamo na različitim mjestima pa samim tim se i prilagođavamo mestima na kojim puštamo, ali naravno i dalje u našem stilu. Uglavnom su to varijacije house muzike, bilo da je klupska varijanta sa malo dominantnijim deep houseom ili neki beach bar gdje je više organic. Shodno publici i ambijentu pravimo vajb. Šćepa je prije par meseci izdao svoj novi EP pod nazivom „Sunspiration“, koji ima upravo taj crossover o kojem pričamo. Poslušajte EP, dostupan je na svim digitalnim platformama.
Poznati ste kao neko tko voli prirodu, putovanja i dobar vajb. Shodno tome čini se da je festivalska atmosfera idealna za vas… ili ipak više volite nastupati u klubovima?
Pa klub je klub nekako, prisnija atmosfera, mnogo se bolje osjeti publika, mnogo se bolje đuska. Naravno festivali imaju svoju čar velikih sound systema, ogromne mase ljudi i svega toga, ali klub se bolje osjeti. Ti partiji za 200-300 ljudi su uvijek bili najbolji, nekako ljudi budu prisutni, a mi volimo te dugačke setove po 6-10h gdje se može razviti priča koja upečati taj set i tu večer. Klub je underground.
Vaši partiji u klubu 20/44 bili su legendarni. Kako planirate da nadomjestite njegovo zatvaranje?
Da, jesu stvarno, mnogo smo uživali i voljeli puštati tamo. Upravo je na brodu bilo ovo o čemu smo pričali u prethodnom pitanju. Setovi su išli po 6h minimum, ljudi su bili prisutni i ljudi su jako slušali. Svi gosti su jako poštovali jedni druge i rijetko se događalo da neki padobranac uleti da poremeti vajb, prosto nije bilo prostora za takve. Bar na brodu kakvog ga se mi sjećamo. Nadamo se da je to samo sada jedna pauza dok se brod ponovo ne usidri.
Koji festival u regiji biste izdvojili kao najdraži, gdje vam je odgovaralo sve od atmosfere do cjelokupnog set upa?
Pa evo ove godine definitivno MMF na Divčibarama, jer taj vibe u šumi, dnevni program i planinska rasterećenost. To je zaista jedan veliki izuzetak na regiji. Pored toga, SunceBeat u Tisnom nam je bio kamen temeljac inspiracije i za setove i za muziku i za život. Taj festival, sa tim lajnapom, to je bilo nevjerojatno. Imaš jedva 3000 ljudi, od toga kompletan lajnap likova koji su izmislili House muziku koji dođu zajedno sa porodicama i konzumiraju to njihovo na pravi način koji je nama totalno fascinatan. Nažalost, festival je od ove godine u Portugalu, a znaš ti gdje je Portugal tamo.
Nastupate u Vrnjačkoj Banji treći dan Lovefest-a. Šta publika može očekivati u usporedbi sa prošlim godinama?
Pa za početak to da smo po prvi put zajedno na Lovefestu u b2b formatu. Tako da se obojica radujemo tome, a to je sasvim dovoljno za odlično zezanje. Doslovno i nas interesira kako će to ispasti.
Drugog dana Love Fest-a nastupit će Nu Genea čija muzika je bila česta u vašim setovima. Da li se Radujete li se nastupu i osjećate li se na neki način kao da ste njihovu muziku popularizirali na ovim prostorima?
Radujemo se nastupu naravno, doduše više bismo voljeli da je to full bend postavka, jer to je pravo prženje. Šćepa ih je zakačio u bend postavci na Dekmantelu još 2019. i ta svirka je bila totalno ludilo. Toliko ljudi na bini, tako dobro sviraju i sve zvuči bolje nego na ploči. Kompletan taj vajb na tom stageu sa njima zajedno je ostavio zaista ogroman utisak. Tko o čemu, Šćepa o bassistima, ali taj njihov bassista sa tog koncerta je oprao par solaža, ljudi su se poljevali aspirinom u prvim redovima (haha). Svakako, jako zanimljivu selekciju imaju, pa ih je ugodno slušati i u DJ setu.
Kome se od izvođača (još) radujete sa ovogodišnjeg lajnapa LoveFest-a?
Iskreno, najviše smo se radovali nastupu legendarnog Ron Trenta, ono nema poante pričati ko je lik, ali eto dogodilo se da je nastup otkazan, ali nadamo se bar slijedeće godine da će doći opet kako je obećano. Pored toga naravno Nu Genea, Dj Deep, Traumer, Danilo Plessow, Laurent Garnier…
Poslije Lovefesta 24.8. na red dolazi Ljubav u Beogradu. Šta je ljubav generalno za vas?
Pa ljubav je defitivno glavna stvar koja nas pokreće i mijenja. Ali 24.08. Ljubav je i festival! Bit će jako likep lineup, pa uživajte, zaljubite se.
U nastavku ljeta očekuje nas i vaš festival Hulahoop na Adi Bojani. Recite nam nešto više o tom projektu.
U suštini toliko DJ-va protutnji kroz Adu Bojanu tijekom ljeta, sa nekima se sretnemo u nekom terminu, sa nekima se promašimo, pa smo bili u fazonu da se skupimo svi na dva dana i napravimo odlično zezanje. U to ime, nastao je Hulahoop, kao pokret, kao igra kukova, kao ples uz zalazak sunca. Već par godina smo domaći na Kiteloopu i to nam je ujedno omiljeno mjesto na Velikoj plaži. Jako lijepi ljudi, jako lijep vajb i bit će nam totalno zadovoljstvo da izvrtimo setove za zalazak sunca i izlazak mjeseca. Za sada je to jedan stage sa pažljivo odabranim izvođačima, ali slijedeće godine možda to proširimo u svakom smislu. Vidimo se dole svakako!
Imate li neke planove za nastupe u Hrvatskoj u skorijoj budućnosti?
Za kraj ljeta 22. kolovoza smo u Punatu na festivalu Beat na moru i time završavamo našu ljetnju turneju. A naravno kada krene klupska sezona stižemo u Peti Kupe i nadamo se još nekim lijepim novim iskustvima po Hrvatskoj.
Pred kraj bih vas pitala da izdvojite par traka da slušamo dok iščekujemo Love Fest.
Laseech – Hey Love (Patrice Scott Remix) Dj Satelite – Gears of War Pascal ft. Mr Day – Drumatic Kuniyuki Takahashi ft Henrik Schwarz – The Session 2
I za sam kraj, jeste li ste pronašli lampe koje su vam ukrali sa stagea na Mmf-u?
Haha, nažalost nismo, al’ se bar nadamo da mu lijepo crveno svijetli sada u sobi… pa i da se shodno toj crvenoj boji i događa nešto lijepo tamo, da ne bude da je džabe posudio dvije crvene lampe.
Prva večer Lovefesta je iza nas, a organizatori poručuju kako je upravo ona “postavila visoke standarde za festival, prikazujući raznoliku muziku i atmosferu”. Ono što jest obilježilo prvu večer Lovefesta je prepun Fire Stage i najveće iznenađenje festivala – Raw Stage koji je privukao novu publiku koja voli tvrđi techno zvuk.
Fire Stage je sinoć ugostio nekoliko dobro poznatih svjetskih gostiju poput Adama Beyera, Pan-Pota i Shlomoa, dok je za njih teren zagrijavao Ilija Djokovic. Ovogodišnje festivalsko otkriće, krcati Raw Stage se tresao u ritmu Lee Ann Roberts, Basswella, kao i brojnih regionalnih DJ-eva poput Ivv.Lmtd x Micyvid i drugih.
Nešto mekši, laganiji i plesniji ritmovi su bili na 99 Stageu i Ultra Energyju gdje su se za pultom izmjenjivali Roman Flugel, Koboyo, DJ Nobu, Call Supera b2b Pangaea, Dejan Milićević i brojni drugi gosti.
Dašak atmosfere kroz objektiv službenih fotografa Lovefesta pogledajte u fotogaleriji.
Program na Lovefestu se večeras nastavlja uz setove Jamie Jonesa, Chrisa Stussyja, Traumera, Clare Cuve, Ravena i drugih. Kompletnu satnicu provjerite ovdje, a posljednje dostupne dnevne ulaznice za večeras i sutra možete osigurati na lovefest.rs.
Danny Tenaglia je ispričao priču o nastanku svoje najveće trake ikad, ali ujedno i jednog od najprepoznatljivijih house klasika “Music Is The Answer“.
Traka je nastala sredinom 90-ih, nedugo nakon što se Danny Tenaglia vratio živjeti u New York. U to vrijeme je vrtio u svojim setovima trake Celide & The Heavy Hitters. Sama Celida je čula kako Danny vrti njene trake te ga je kontaktirala preko izdavačke kuće jer je imala ideju da zajedno naprave traku.
U svega nekoliko minuta razgovora, Celida je “kupila” Dannyja da skladaju pjesmu kad mu je otpjevala preko telefona ikonske stihove “dancing and prancing, grooving, keep on moving” od kojih je naposljetku nastala i cijela traka. Kako se Tenaglia prisjeća, trebao im je samo jedan dan u studiju da skladaju i do kraja dovrše “Music is the Anwser“.
Ono, što slavni američki DJ ističe kao zanimljivost jest da je traka “Music is the Answer” kao vino, što je starija to je bolja ili u njegovom slučaju popularnija. Kada je krajem 90-ih traka bila objavljena, ona nije toliko zaživila u New Yorku i Americi koliko u Europi te posebice na plesnim podijima Ibize i Italije. No, kako su godine odmicale, popularnost trake je rasla toliko da je zaživjela na svim kontinentima.
Što je još Danny Tenaglia imao reći o svojoj karijeri u tom trenutku, kao i samom klasiku “Music is the Answer” pogledajte na YouTubeu.