Skip to main content
  • 5.04.2016.

Le Chocolat Noir: Nekada im treba dati i nešto što će ih razdrmati!

Kako travanj otkucava Scena veže zadnje mašne na novu sjajnost KS Takeovera koji će 9. travnja skwhatnuti uz sisačka stopala.

 
S nama je za pultom elektronička pentatonika koju čine Zarkoff, Omar, Le Chocolat Noir, Emphatic Affinity i Kristijan Kozlowsky. a danas smo se u stolcu zavrtjeli s sisačkim iskusnim liscem Le Chocolat Noir. S party stažem koji se proteže do sredine 90-ih, istančanim uhom koje slaže napolitanku svjetla i mračne noir elektronike, i s uzdama Disco Panonie na Intergalactic FM-u u rukama prepuštamo riječ samoj gorko slatkoj personi. Na dnu te čeka i iznenađenje jer je Le Chocolat Noir složio i jedan fini podcast da ti uljepša utorak i povede te neobičnim i rijetko čutim zakutcima svega onog elektroničkog. Zavitlaj oko i uho i enjoy!

FB EVENT: 09.04. Klubska Scena Takeover Sisak / Skwhat

 
1. Bok Jasmine. Kako su izgledali počeci? Kakav je bio feeling prvih partyja po klubovima i što misliš da se promijenilo od 90-ih naovamo? Koja je temeljna razlika nove i stare publike na flooru? 
 
Bok Lana. Počeci, što se mene tiče, su bili izlasci u klub Gjuro II srijedom gdje je Dinko Bažadona uz goste vrtio tadašnju klupsku glazbu, koja je u osnovi bila kombinacija new beat, EBM i techno zvuka, gabber pa i house, rani trance, najviše mračniji i sirovi zvuk uz obavezni dim i stroboskope. Razlika je bila ta što se tada elektronika tog tipa mogla čuti gotovo samo srijedom i nedjeljom, uz par vikend evenata. To je bilo doba prije velikih partyja, prije Under City Ravea, ali i puno prije Kašine u drugoj polovici 90ih u koju u tim „zlatnim godinama“ tog kluba nisam niti išao, tu je već klubbing prešao u nešto drugo, nešto što nije imalo veze s time što je mene privlačilo, najviše po stilovima koji su se u to vrijeme mogli čuti tamo a i na dobrom dijelu evenata. Prije ere Kašine, a nakon Gjure, sam išao četvrtkom na Sabotage u Aquariusu i kasnije nedjeljom u oba kluba.
boogaloo nye

 
Publiku ne bih previše razdvajao, tj neću reći da su tada klubberi živjeli za te izlaske i da su živjeli taj stil, što neki jesu, jer i danas ima takve ekipe. Razlika između onoga što sam ja prvo doživio i čega sam bio dio je to da mi se čini da je stvarno bilo više frikova, tu govorim o početku 90ih, scena je bila dio jedna manje grupe ljudi, a danas je to iskomercijalizirano i sukladno tome razvodnjeno. Izlasci su bili preko tjedna i tko god je tada bio vani, a radi se i o ratnim godinama, nije išao van jer se ide van zato jer je vikend već prvenstveno čuti neku drugačiju glazbu i dobro izbrijati svoj stil, koji god bio. A i prije, ali i danas, ekipa zna biti luda na podiju, to zavisi i do glazbe, DJa, a i do kluba. Nisam nostalgičan osim što se negdje putem, u klubovima, izgubio stroboskop. 
 
2. Što te čini nastrojenijim na mračnije zakutke elektroničkog zvuka? Smatraš li da je umjetniku nužno poznavati čitav spektar ljudskih emocija i je li tama nužna da bi se moglo cijeniti svjetlo? 
 
Ne znam da li je nužna, ali je sveprisutna i realna, i mislim da ju nema smisla ignorirati jer tim činom neće nestati. Samo se treba znati nositi s njom ili ju dovoljno osvjetljavati da ne pređe u potpuni mrak. Tako ju ja volim presjeći s nekim italo diskom ili HiNRG pločom. Umjetnici vjerujem poznaju čitav spektar ljudskih emocija, ali se često usredotoče na neku koja njima ili možda ljudima/publici najviše odgovara, mrak nije nešto na što većina želi misliti kada vikendom idu van. Najveći problem je što publika često nije spremna na iznenađenja, koliko god to zvučalo kliše, jer kao da se očekuje da sve treba biti po nekoj špranci, da nema previše miješanja stilova i slično. Ne govorim tu o manjim klubovima, npr kada vrtim u Mastersu onda je ekipa probranija i spremna na izlete van „party“ okvira. Znam da ekipa ide van dobro se provesti i plesati, ali nekada im treba dati i nešto što će ih razdrmati na drugi način. 
 
3. Disco Panonia se u 2015. vratio u eter. Koja je njegova mantra i na što cilja obraćajući se slušateljima? Koje trake najčešće završe u eteru i kako ih odabireš? 
 
Radio emisija je zapravo imala još par kratkih prekida tijekom zadnjih par godina, zbog mog izbivanja ili drugih obaveza, ali kontinuitet je tu već nekih šest godina. A cilj je pustiti glazbu koja me zanima, to je sloboda svih nas urednika na IFMu, nemamo ograničenja. Ideja mi je i da onima koji se odluče poslušati emisiju pustiti nešto na što moguće nisu naletjeli ranije. Time sam se poveo i u ovom podcastu za Klubsku Scenu, izbor ovih ploča nije nužno nešto što ću pustiti u Skwhatu na Takeoveru. Odabir glazbe za radio emisije je jednostavan, puštam ploče koje kupujem te promice koje dobivam, ali koje mi se sviđaju. 

 
4. Od goleme liste projekata i izdanja uključujući i proljetne novopridošlice na Frigiu, Kraftjerkzu i Return To Disorder, što bi naveo kao vrhunac svoje karijere ili kao najdražu točku na njoj? Koja je najopskurnija stvar koja ti se ikada dogodila na partiju? 
 
Vjerojatno se upravo u ovom trenutku može reći da sam na vrhuncu, jer su izdanja sada učestalija te se radi o etiketama koje su na zavidnom nivou underground elektronike, a također postajem poznat širem broju ljudi, kod nas i vani, koji počinje pratiti što radim. Najdraža točka, ima ih dosta. Kroz dugi niz godina dogodilo se dosta dobrih izlazaka te live i DJ nastupa koji svi čine dio dobrih sjećanja. Naravno i prvo izdanje na vinylu je pobudilo osjećaje koje idu u rang „najdraže točke“. 
 
Najopskurnija stvar… Pa jedna koje sam se sada sjetio je bilo čuti pjesmu od Abbe u Berghainu, to je bilo na kraju nastupa Brighter Death Now koju su oni uklopili u svoj gig prije koncerta Chris & Cosey. To nisam očekivao posebno nakon noisea BDNa. 
 
5. Što nam donosiš na podij Skwhata za KS Takeover i kakav je osjećaj svirati na ulicama na kojima si odrastao nasuprot drugih gradova? 
 
Na Takeoveru će set biti s naglaskom na ples, kombinacija electro i techno ploča, vjerujem dosta žestoko, bez previše eksperimentiranja sa stilovima, ali opet sve zavisi i o tome kako ću ja biti raspoložen, a isto tako i publika. U Skwhatu nisam nastupao već nekoliko godina, tamo sam inače sa ekipom organizirao čitav niz događanja i vjerujem da će biti zabavno, posebno jer će ovakav line up skupiti priličan broj poznatih i nepoznatih lica. Tako da se veselim druženju.
 
6. Wild Card pitanje: Da si pjesma koja bi pjesma bio i zašto?
 
Ovdje bih povukao paralelu i rekao da nikada ne radim chartove u smislu top 10 od početka vremena ili tako nešto jer nisam u stanju proizvesti takav chart, a iskreno nema mi niti smisla jer je toliko dobre glazbe da nema smisla ograničiti to na neku listu od 10/20/.. izdanja. Čak i kada radim mjesečne „chartove“ novih izdanja, stavljam ih po abecednom redu. Isto tako ne znam niti koja bih pjesma bio… Možda nešto sa soundtrecka Blade Runnera ili neka skladba Angela Badalamentia, možda „Sixteen Days“ od This Mortal Coil ili nešto od Coila ili TGa, možda „The Ultimate Warlord“, ili „Shoot Your Shot“ od Divine. Neka ploča od ERP, ili „Hearts & Minds“ ili bilo koju drugu od Nitzer Ebb… Jedna od ploča sa Bunker labela (Shemale npr). Kao što vidite, nisam baš u stanju dati neki odgovor jer bi se ovo nabrajanje nastavilo u nedogled. 
 
{enclose Le_Chocolat_Noir-KS_Takeover.mp3}
 
 
Skini podcast, pridruži ga svojoj audioteci i istraži nešto novo! Ugodno slušanje i vidimo se u Skwhatu!

 
 
boogaloo web
boogaloo nye
Vezani članci
Sempliranje. Bez sumnje, jedno od najutjecajnijih i najkreativnijih tehnika moderne glazbene produkcije – no istovremeno često omraženo i osporavano
boogaloo nye
Sempliranje. Bez sumnje, jedno od najutjecajnijih i najkreativnijih tehnika moderne glazbene produkcije – no istovremeno često omraženo i osporavano