Skip to main content
  • 23.01.2016.

Lucca Masterson: 2-3 sata dnevno slušam i kopam novi sound!

Kako siječanj curi kraju iznutra se gradi nemir koji širi ruke ususret novoj manifestaciji KS Takeovera koju ćemo 13. nadnevka obgrliti na podiju zadarskog Q-bara.

 
Desetka za pultom u pet etapa sjajnih b2b setova, dvoje koji djeluju kao jedno surađujući u korist svekolike zvučnosti elektroničkog, uključuje i već predstavljenog zadarskog domoroca Luku Perinčića, tebi dragi naš rasplesani poznatijeg kao Luccu Mastersona. Pa smo se zajedno zavrtjeli u stolici i krenuli s noge na nogu alejom sjećanja, početaka, ciljeva i pouka. Prepuštamo floor Luki.

 
 
1.Kako te Zadar oblikovao, kao glazbenika? Gdje si upecao prve gaže i kako je priča krenula? 
 
Ne mogu reći da me Zadar oblikovao kao glazbenika, iz razloga što se ne smatram glazbenikom. Najdraže mi je pitanje:  „Kada sviraš?“, „Ne sviram, imam gažu“. Nabadanjem po MIDI klavijaturama sinkroniziranim na DAW software, opet nisi glazbenik; to može bilo tko. Pravi glazbenici sviraju uživo na gitarama, violinama, klavijaturama ili bubnjevima i glazbeno su pismeni. Ali mogu reći da me Zadar usmjeravao i vjerovali ili ne, još uvijek me usmjerava. Upoznao sam mnogo ljudi raznih generacija, s različitim glazbenim stilovima s kojima sam se družio i još uvijek se družim, a i publika se povremeno mijenjala.  
 
Grad Zadar je grad velikih suprotnosati; relativno je malen grad, ali scena u gradu se rapidno širi. Ima toliko ljudi koji se bave DJingom i glazbom, a toliko malo publike. Može se birati između goa trance, dub step, drum n bass, techno, house. Loša strana svega toga je što nastane gužva, jer klubova ima premalo, a s druge strane jednostavno promotori i organizatori nemaju dovoljno sredstava da pokriju sve troškove, jer se publika istroši financijski i fizički. Svega ima, a opet nema ničega. Ali, bez obzira na sve, ima tu neku čar i ima tradiciju clubbinga koju nas par entuzijasta pokušava održati na životu u underground vodama. 

 
Prve gaže sam pecao po napuštenim prostorima još od 2002. godine, ali nikada to nisam smatrao baš onim pravim gažama (prije je to bilo vježbanje/iživljavanje) i to je bio zatvoren krug sa dosta negativnim okruženjem. Za mene je prva PRAVA gaža bila na Valkyri tek 2010, kada sam odlučio napraviti promjenu; prodao sam gramofone i vinile, kupio Xone 92, te promijenio krug ljudi i obratio se DJima Brunu i Sviri iz Get The Groove za gaže. Sve se brzo zakotrljalo i nakon par odrađenih partya sam bio warm-up Uto Karemu. Nakon te večeri je krenuo moj put i definiranje koje dan danas traje.

 
2.Koji žanr preferiraš, i što tražiš u traci nevezano za njeno žanrovsko susjedstvo? Što te zakači?
 
Ja volim elektronsku glazbu. Poslušat ću house, electro i techno i ne zamaram se žanrovima. Smatram da to samo limitira kreativnost… ali ne mogu probaviti komercijalnu glazbu i moderni EDM sa zujalicama u zvučnicima; to mi je too much. Ako mi se nešto svidi poslušat ću, ali to ne znači da ću to koristiti u setovima. Trake koje koristim u setovima moraju biti orginalne i čudne (u pozitivnom smislu riječi), a to je danas puno teže nego što zvuči. Ima toliko "štampanih" traka i digitalnih labela, da čovjek ne zna gdje bi se prvo okrenuo.  
 
Ja provedem oko 2-3 sata dnevno slušajući i kopajući novi sound za koji bi se zakačio, neovisno o tome imam li uskoro gažu ili nemam. I ta 2-3 sata su za mene luksuz, ako se uzme u obzir posao od 8 sati i obitelj. Navučen sam na avantgardni techno zvuk kojeg proizvode Surgeon, Planettary Assault System, Function, Jeroen Search, Ben Klock, Johannes Heil, Marcell Dettmann i Slam, a u zadnje vrijeme "istražujem" acid zvukove u trakama. 
 
Trake koje puštam moraju biti malo prilagođene publici, jer nema svatko želudac slušati, a kamoli plesati na sve što se meni svidi. U isto vrijeme pokušavam zadržati tu jednu "čudnost" u setovima, taman toliko da podignem ljestvicu tolerancije i svijest o elektronskoj glazbi kod ljudi. Nije svatko tko dođe na podij otvorenog uma i spreman za nove zvukove. A dužnost DJa je to shvatiti i pomoći čovjeku da se opusti, uživi i da malo pomalo prihvaća tu drugačiju viziju glazbe i da malo proširi svoj glazbeni spektar. 

 
 
3.Trenutno si dio Pitch Control ekipe? Kako je došlo do suradnje i koja je tvoja misija pod kišobranom Pitcha? 
 
Pitch Control je jedna dugogodišnja ekipa, koja cijeni i voli underground glazbu i kulturu. Dečki su više bazirani na house, ali stvarno su otvorenog uma prema svim oblicima elektronske glazbe. Meni se stvarno svidjela atmosfera u toj ekipi, a kako je grad Zadar malen, većinu sam znao od prije. Počeli smo se družiti sve više. Zvao sam DJ E-One (suosnivač Pitch Controla) na ReUnion partye, počeli su planovi za otvaranje Vinyl bara, oni su mene zvali na gažu povodom 11. obljetnice Pitch Controla. Ljudi su jednostavno ispod mog imena stavljali Pitch Control, iako ja tada nisam bio. Kako je vrijeme prolazilo, to je postajala učestala pojava: Lucca Mastersonm/Pitch Control. Na kraju mi je bilo neugodno i pitao sam Dnila Fox (osnivača Pitch Controla), da li je problem što se tako piše, iako nisam član. Nakon par minuta je po čitavom Facebooku bila dobrodšlica prinove u Pitch Control – mene. 
 
I stvarno sam bio oduševljen time i htio sam nekako doprinijeti. Tako sam počeo pisati članke i intervjue za Pitch Control portal. To je izvrsna prilika  i način na koji možeš saznati malo više o ljudima te promovirati i upoznati druge mlađe DJeve. Pitch Control portal u kombinaciji sa povremenim odlaskom na radio emisiju EclectoPedia (ex Zadarska ElektroPrivreda) je stvarno nešto pozitivno za zadarsku scenu i nas kao članove/DJe zadarske scene.

 
 
4.Sjećaš li se prvoga puta kada ti se put prekrižio s onim Klubske Scene i možeš li baciti hint što će rasplesana ekipa moći čuti u Q baru? 
 
Moj put se prekrižio sa Klubskom Scenom prije 13 godina. Bilo je puno portala na kojima sam gledao i pratio partye po Hrvatskoj i birao gdje ću ići. Ali prvi i najpouzdaniji je bio Klubskascena. To je bio početak puta prema Splitu, Zagrebu ili Primoštenu. 
 
Pa ste počeli pisati razne recenzije, pa miksevi, pa chartovi, podcasti… SVEGA IMA! I isto tako je Klubska Scena meni osobno pomogla medijski promovirati partye nekoliko puta, tako da bih iskoristio priliku i zahvalio se. Hvala Vam puno! I nadam se da ćete bar još 30 godina biti medijski podupirač Dj-ima i partyanerima u Hrvatskoj, a i šire! A evo i hint što biste mogli otprilike čuti u Q Baru:
{youtube}OaSpwWJviOM{/youtube}
 
 
5. Wild Card pitanje: Koju osobinu najviše cijeniš u ljudima?
 
Ja se vodim onom "Ne moramo se svi voliti, ali se svi moramo poštivati", pa isto to očekujem i od drugih. To je nešto što mora biti pod obavezno; to je nužno za opstanak scene bilo gdje. Cjenim ljude koji su pošteni i iskreni. Danas toga ima sve manje i manje i drago mi je što sam u izvrsnom društvu istomišljenika, gdje prevladava poštivanje i iskrenost.
 
 
boogaloo web
dobar house mobile
Mlađa publika pokreće novi val popularnosti ovog elektroničkog žanra, a Spotify ga slavi dokumentarcem
boogaloo nye
Mlađa publika pokreće novi val popularnosti ovog elektroničkog žanra, a Spotify ga slavi dokumentarcem