Tehnofobi vs. tehnofili – pomaže li tehnologija DJ-u ili šteti?

Nova glazba za novo vrijeme prirodno postaje sliv novih tehnologija i sirenski poziv onima koji ih žele istražiti. Kako će finale dokumentarca zaključiti poantu, riječima starog vuka Laurenta Garniera koji je gledao zametke žanra – "Dobra glazba je dobra glazba, bez obzira na to kojim medijem prenesena." Daleko od životinjskih koža koje su tvoji preci natezali za bubanj ili udaranja po kamenu ili grani prvog beat majstora, dance glazba supostoji s pojavom njene tehnološke mogućnosti.

Svaka nova tehnologija ide procesom svih inovacija i noviteta (ova dva pojma nisu jednakovrijedna u svom opsegu – novitete je zabavna nova postavka ili mogućnost, dok je inovacija promjena koja mijenja industriju; pojava novog gumbića na mikseti jest novitet, no pojava digitalnog mp3 formata je inovacija). Inovacije su dakle one koje slijede petlju osude novoga gdje je prvo ignoriraju, zatim joj se smiju, zatim je mrze kada istjera sve tehnofobe iz pećina, zatim se protiv nje bore , i potom pobijedi. Malcolm Gladwell je divno objasnio širenje novih ideja društvenom psihološkom strukturom, koje jednako lako možemo primijeniti i na nove tehnologije. Napominje kako je čovječanstvo podijeljeno u prstenove – 2.5% su inovatori, 13.5% rani usvajači, 34% rana većina, 34% kasna većina, 16 % oni koji se vuku, dakle oni kojima ne bi moglo biti više svejedno sjede li na trijemu s tranzistorom ili su u high tech studiju. Tehnologija nikako ne bježi ovoj Gaussovoj krivulji i nije toliko teško prepoznati ekipu iz svake kategorije. No, više manje, kada uhvatiš pažnju ostalih inovatora i ranih usvajača, vrlo je dobra šansa da će klackalica klacnuti na stranu masovnog prihvaćanja nove tehnologije ili ideje.

Čitava elektronička glazba, pa čak i vinil, relativni su novopridošlice povijesti glazbe koja se izvodila na organskom instrumentu. Pojačala, miksete, zvučnici, CDJ-i… sve je ovo bilo u rangu znanstvene fantastike ne tako davno, a danas je uvriježeni dio svakog ne-unplugged showa. DJ-ing se dakle uvijek oslanjao na tehnologiju, ne postoji vrijeme kada nije bilo tako. Vještina dakako igra ulogu i prosije dobre od loših, no tehnologija je neminovna baš kao i njen napredak i to ni u jednom trenu i ničime ne garantira više dobrih ili loših DJ kao bilo koji drugi prijelomni trenutak u povijesti elektronike. Kada je alat dostupan svima ono što čini razliku jest koliko je netko vješt majstor – dlijetom možeš odbiti staru žbuku ili osloboditi skulpturu iz kamena, alat je isti, cilj drugačiji.

Nazivati neke neautentičnima ili varalicama jer koriste nove mogućnosti koje tehnologija pruža smiješno je, nazivati ih autentičnima ako vrijeme koje im je tehnologija oslobodila za vrijeme puštanja trake koriste da provjere Instagram ili zapale je jednako smiješno. Debata o autosyncu ili beatmatchingu dakako šeta linijom da je nešto vrjednije što si više truda u to uložio, no je li zaista važno ako su konačni rezultati nerazlučivi jedan od drugog? Postaje irelevantno i stvar osobne preference. Kako vi gledate ovu polarnost? Jesu li nove tehnologije donijele više dobra no zla i jeli široka dostupnost alata i mogućnosti, digitalna distribucija i eksponencijalna brzina stvaranja glazbe na bilo koji način kamionima onih koji samo prtljaju naštetila stvarnom umjetniku? Znači li demokratizacija ovoga svijeta i njegovo razrjeđivanje ili dobrodošla prilika da se otkriju novi talenti koji možda ne bi nikada imali prilike zaživjeti u starim uvjetima?

Sve uvijek ima višestruke točke gledišta pa je Electronic Beats sakupio mali panel koji uključuje i Richie Hawtina, Laurenta Garniera, Ellen Allien, Steffi i Rebekah, kako bi raspravili baš ovu temu na oštrici novih napredaka industrije, no naposljetku uvijek ostane samome tebi vagnuti iz osobnog iskustva – Je li deux ex machina trenutnih mogućnosti rezanja i razlamanja trake na njene sastavne komponente ubio duh koherentnosti glazbenog komada ili otvorio nove opcije kreativnima? Enjoy!