Nikako za one slabijeg srca

 

O mladome se producentu i ne zna puno – znamo da je ime uzeo od ozloglašenog dilera cracka koji je bio jedan od ključnih osoba odgovornih za crack epidemiju u osamdesetima te kojeg su ubili dok je služio čak sedam doživotnih kazni u zatvoru. Znamo i to da svaka njegova traka zvuči kao da je trebala izaći na kultnoj Dance Manii još u osamdesetima.

Misteriozni momak dosad je izdao tri LP-a, sve na njujorškome underground labelu L.I.E.S. (Long Island Electrical Systems), i ama baš svaki je bio veleuspješnica, barem među krugovima ljubitelja booty clapping housea. Već prvi  “Heart And Soul / Sprk Tha Dust”, izašao 2012. godine, pokazao je kako Edwards voli visoki tempo, rijetko kad se spušta ispod 140 bpm, a stvar “Sprk Tha Dust”  svojim je opscenim stihovima osvojila plesače diljem svijeta. “Heart  And Soul” Edwardsa prikazuje u romantičnijem svjetlu i mogli bismo ju smjestiti u mekšu liniju ghetto housea, ali i dalje je dovoljno nabrijana da zaplešete.  

“4 Club Use Only” album je kojim je Edwards zašao u vode deep housea, ali i dalje ostao vjeran svome prljavome zvuku, te se kao najveći hit izdvojila traka “Bells”.

Ovih dana izašao mu je treći LP, “White Owl”, koji se opisuje kao spoj Dance Manie i Green Velveta. Svaka traka, “White Owl”, “The Fast Lane” i “Drop Dead”, počinje surovo bez milosti i samo postaje žešćom kako se razvija.

{youtube}CBwUSKjjqG0{/youtube}

 

Perkulator, distorzija, opaki groove, debeli bass postali su zaštitni znakovi Delroya Edwardsa, a mi ga preporučamo svima koji se vole porazbacati po podiju, ali nikako onima slabijeg  srca. {youtube}g4qeUCTGvI8{/youtube}