Carl Cox na Sonusu: -Svjedočiti tom transferu energije je zaista prekrasno-
Započelo je 5 dana i 5 noći posvećenih slavljenju elektroničke glazbe na Sonusu
Događaji raspršeni preko tri/četiri kluba, raznih pre-partija, aftera i boat-partija najavljuju nezaboravan provod. No, večer nam nije započela bajno. Dočekali su nas ogromni redovi i čekanje radi kojega nismo mogli popratiti set Carla Coxa od početka. Iako je frustracija bila na vrhuncu realno bilo je za očekivati da će tolika silina mase htjeti vidjet Coxa.
Nije uzalud Carl Cox, Carl Cox
Čovjeka koji opovrgava ideju da DJ-i nisu umjetnici jer puštaju tuđe trake. No, svako čekanje se isplatilo 3 sekunde nakon uspješnog ulaska u Nou. Coxova sposobnost da razluči što bi gomila mogla trebati u bilo kojem trenutku i njegov način komuniciranja s publikom zaslužan je za kreiranje tako dobre atmosfere. Svjedočiti tom transferu energije je zaista prekrasno. Način na koji on predstavlja zvuk vam jednostavno ne ostavlja prostora za sumnju. Kapetan vas vodi i vi mu slijepo vjerujete jer znate da će biti dobro. Ovdje se ne radi o pukom reproduciranju već stvorenoga.
Kada slušate njegov set jasno vam je da ono što nesvjesno pokreće vaše cupkanje nogu je rezultat Coxovog enciklopedijskog poznavanja desetaka žanrova i njegove velike ljubavi prema glazbi koju učinkovito prenosi u scenski nastup. Od osebujnog scenskog nastupa isticao se njegov prepoznatljiv osmijeh u momentima iskrene povezanosti sa svojom publikom. Lokomotivski bas spojen s akordima rave-y sintesajzera, bio je nadopunjen pravovremenim javljanjem putem mikrofona, što je uzrokovalo pozitivnu povratnu informaciju od strane publike. Publika, koja je reagirala i na Coxovu slavu i na samu glazbu, poludjela je na njegov set.
Nadalje, plan je bio ići vidjeti Brejchu. No kako nas je iskustvo na Sonusu naučilo planovi se nikada ne ostvare kako ti to misliš, već mnogo bolje. Kada je Chris Liebing krenuo udarati nogice su cupkanjem iskazale jasnu želju da ostanu gdje jesu. Iskreno se pitam kako sam se uopće usudila da pomislim ne biti na Chris Liebingu. Ova Njemačka techno snaga je pomela podij.
Užitak je slušati glazbu kakvu on kreira. Način kako prebacuje fokus s tvrdih beatova na laganije, stvarno se osjeća kao ugodna vožnja morem. Nema velikih valova, sve je izbalansirano. Odnosno sve ima svoju priču. U njegovom nastupu dosta se ističe, ili čak je i osjetno, pričanje priče putem same glazbe koju odabire i ugođaja koji time kreira. Liebing primjenjuje osebujan pristup u nariranju svoj priče. Stvara dinamičan tempo, harmonizira napetost i tvrdi, ali tvrdi drop. Istovremeno, ostavljajući prostora za momente opuštanja. Prekrasan kraj, nadasve interesantnog dana.
*Stavovi izneseni u tekstu su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Klubska scena
