Jeff Mills i Tony Allen zapalili su njemački Eight Bridges festival

Najbolje od housea, techna, disca, soula, jazza i funka smješta se još jednom u Punta Christo tvrđu na posljednji ples Dimensionsa od 28. kolovoza do 1. rujna, uz spektakularno otvaranje u povijesnoj akumulaciji emocija, arhitekture i životnih priča pulske Arene. Pa će baš na ovom otvaranju arterija za novi transdimenzionalni skok u tvrđi prisustvovati i gospodin Jeff Mills, kao i Tony Allen, voditelj Fela Kuti benda kojeg su Fela Kuti i Brian Eno povitezili elektroničkom titulom oca afrobeata.

No prije no što Dimensions zaurla iz zvučnika, Jeff i Tony zapalili su njemački Eight Bridges Festival 11. svibnja gdje su uz sudjelovanje Jean Philippe Darya rasplesali 1650 ljudi, podižući ih iz udobnih stolaca doma klasične glazbe Cologne Philharmonic institucije. Eight Bridges festival uistinu je žanrovski most (njih 8 ili 88, svejedno je) koji je uključio sve od bandova, zborova, arhitekture, skateboard kulture, akademskih glazbenih trupa i trash metal ekipa do tradicionalnog teritorija jazza ili novijih pritoka elektronike. Baš na ovom hrptu neodređenog futurističkog jazz improviziranja/elektroničke live izvedbe nastalo je ono što su slušatelji kasnije jedino mogli definirati nekom varijancom tek izranjajućeg techno-jazza.

Srce izvedbe koja se protegla na sat i pol glazbenog eksperimenta uživo bilo je originalno 30 minutno izdanje "Tomorrow Comes The Harvest". Ono što je ovaj koncert/nastup trebao biti i što zaista i jest u kostima je minimalistička podvrsta evoluiranog minimalizma uslojavanja. Večer je otvorila skladba "Locked and Loaded" kroz tonove orgulja i pomalo funky prizvuk kojem je Mills prilagodio bass linije, a kombinacija MIllsovih intervencija i Allenovih udaraljki s vremenom je postala potpuno nerazlučiva sinteza, kao da jedno drugome daje razlog i obratno u perpetualnoj vrtnji i evoluciji skladbe.
{youtube}23z9uh9Pv_Q{/youtube}

Techno klasifikacije ili bilo koja druga žanrovska odrednica otopile su se pred ovim live glazbenim eksperimentom dok se MIlls obratio publici riječima: "Kao što vidite, izmišljamo ovo putem kako idemo". Kolega im Dary, podario je svoje solo fragmente za "Altitudes" koji su postali vrhunci melodijskih apstrakcija, dok je "On The Run" skladba bila možda žanrovski najčišća te ujedno i ona na kojoj je Allen mogao dobiti najbližu moguću stvar bubnjarskom solu.

MIlls je simultano stvorio jeku u donjem tonskom registru kao pročipkani nastavak tkanja bubnja. Ovo nije bio jazz tvoga djeda, no vrlo lako bi mogao biti jazz tvojih unuka. Neobična večer, neobičan koncert i rijetko viđena situacija gdje ljudi koji ustaju da bi plesali i klicali u filharmoniji još jednom su potvrdili zašto je samo jedan Mills – nitko drugi, na baš ovaj način, s ovom znatiželjom, hrabrosti i baš ovom čistom neopterećenom radoznalošću ne istražuje margine elektroničkog i njenu međuprimjenjivost u sljubljivanju s apsolutno svakim drugim aspektom ekspresije poznatom ljudskim osjetilima.
{youtube}K9kXaintISc{/youtube}

Za reprizu ovog iskustva u kamenu Arene upadi za otvaranje po cijeni od 320 kn nalaze se na Entriu ovdje. Dođi na novo istraživanje, jer baš svaki puta je drugačije, neponovljivo i baš svaki puta piše se povijest. Budi njen dio.

Foto Stefan Pieper
Izvor: All about Jazz