Posljednji Outlook u Puli iz očiju ekipe Bass Couture Zagreb

Radi se o kolektivu koji posljednjih 18 mjeseci promovira Bass scenu kroz partije, ali i zanimljive članke na našem portalu, najave, intervjue, reportaže, fotografije.

Kako opisati jedan festival koji nam zadnjih dvanaest godina donosi najbolje iz Sound System kulture i predstavlja vodeće svjetske izvođače svih dubljih i basnijih žanrova muzike, festival koji godišnje posjeti u prosjeku deset tisuća posjetitelja iz Hrvatske i cijeloga svijeta, festival koji je osvježio, a ponekad i umorio publiku, te se ove godine odlučio za zadnji ples na tvrđavi u Štinjanu, poluotoku i predgrađu Pule u srcu Istre.

Kao prvo želio bih se osvrnuti na rekordnu posjećenost od čak dvanaest tisuća posjetitelja ove godine, te cijelu masu ljudi koji su u jedan glas slavili, plesali i uživali uz neke od najbolji sound systema svijeta počevši od antičke Arene u kojoj se održava koncert kao svojevrsni početak samog festivala, preko The Clearinga, Gardena, Voida, THe Moat, THe Ballrooma pa sve do SubDub Arene.

Festival je ova godine prvi put predstavio i da je DJ headliner otvorenja u Areni, a čast za tu zadaću je pripala nikom drugome nego jednom od najdugovječnijih donova drum and bass scene Andy C-u, koji je možda po mome ukusu malo previše išao sa muzikom za sve, no publiku to očito nije toliko smetalo te su se jednoglasno bacili na ples, te na zadnje izmaranje prije početka prve noći sljedećeg dana.

Moje iskustvo je krenulo u kasnije poslijepodne na flooru Pacino's Bara gdje su ekipa koja stoji iz Grime Croatia i grime partya naziva Mad Ting (organizatori Zagrebačkog Outlook launch party u Močvari) bezkompromisno razbacali publiku uz MC KILLA P i MC Lost Souljah. Nakon toga smo se malo družili, pozdravljali prijatelje iz regije i svijeta, te čekali otvaranje samog festivalskog prostora.

Prva sljedeća stanica je Amoss b2b Kyrist i naravno delirij, duboki tonovi, techstep elementi i bijesni basevi su nas lagano uveli u noć koje će trajati sve do ranih jutarnjih sati. Ipak većinu prve noći proveo sam na SubDub areni podržavajući i uživajući u lokalnim snagama Anja G & Dr. Obi, Dubdiggerz i Egoless.

SinaiSound System je tresao tu noć, perfektan sound, koji teško da se može prenijeti aparatom ili bilo kakvom kamerom, opće ludilo u publici, svi od reda su izravnali floor sa našim unutarnjim organima kako zapravo i priliči jednom savršenom dub/dubstep Sound Systemu, Sinai nije podbacio.

Nakon SubDuba krećem prema The Moat gdje nas čeka don hrvatskog drum and bassa Filip Motovunski. Iskreno svaki put kada ga imam priliku slušati njegovi setovi su sve bolji i bolji, te teško da će išta zaustaviti njegov pohod na izmaranje svakih ako ne i zadnjih atoma snage u našim ekstremitetima. Za kraj noći na The Moat-u pobrinula se Indika, novo brzo rastuće ime na drum and bass sceni, djevojka od svega 21 godine iz Manchestera se probila na scenu preko Block2Block ekipe i redovnim live streamovima na Facebooku, te je ove godine bila i opening act na službenoj promociji novog albuma Chase & Statusa.

Sljedeća dva dana su jednostavno prozujala pred nama u magli plesa, druženja i pozivitnih vibri koje ni kiša koja se spustila na nas tijekom drugog dana poslijepodne poremetila dobro raspoloženje i veselo druženje između posjetitelja. Ako je padala kiša ljudi su bili u Merch štandu kupovali majice, kabanice, kape,… ili ispod nekog pokrivenog prostora, najčešće šankova.

No, kako to obično biva na ovakvim festivalima skoro pa se nije ni osjetilo da je ovo ipak zadnji Outlook, toliko da ni kiša nije poremetila planove najavljenih setova čak ni na The Beach stageu. Makar sam došao taman pred kišu prvi set se nije dovršio, no Josh iz Hybrid Mindsa uz potporu MC Tempze i Charlote Hanning su krenuli taman na vrijeme i fino nas uveli u prvi dio pred ostatak noći. Za kraj plaže i lagani odmor prije otvaranja glavnog prostora nas je uveo LTJ Bukem, čovjek kojeg drum and bass svijet ne treba previše predstavljati je priredio predivan set kakav samo on može odsvirati.

Kroz ostatak noći još se poslušalo Halogenixa, koji je kasnije dok smo čekali hranu čulo je previše išao u takozvane rollere, no meni to nije smetalo, jedan jak i koncizan set kakav samo liquid izvođač njegovog kalibra može prirediti.

No, moram se vratiti na moje favorite noći sa sat i pol Boey Audio takovera u The Ballroom-u redom su svirali Altex, Theejay, te Incus uz podršku MC Kenne. Mlada ekipa iz Irske sa izdanjima od izvođača sa cijelog svijeta, a naročito iz naše regije (Theejay, Minimalist, Arxiva,…) u potpunosti je bio baš prikladan kraj noći i festivala.
Iako je još lokalnih imena dalo svojevrsni zadnji ples na plaži sljedeći dan, nažalost obveze me vuku natrag u Zagreb, te nisam stigao poslušati Inku, Arboretum kolektiv, i ostale.

Sve u svemu posljednji ispraćaj kakvog bi svaki festival ovakvog kalibra trebao imati i može samo poželjeti dao nam je dozu novoga i staroga, te nostalgiju kakva se teško osjeti. Nisam tijekom cijelog festivala vidio ni jedno tužno lice, te moramo pohvaliti organizaciju, puno manje intervencija se vidjelo, kao da su nam Englezi (pošto su oni ipak tu u najvećem broju) ipak prihvatili da su muzika i ples ipak najbitniji za jedan festival.

Izuzev par gužvica na Voidu (no tako je uvijek tamo) nije bilo baš nikakvih zastoja, a ako i jesu onda se ekipa družila kako i priliči takvom jednom događanju. Hvala Pozitivnom Ritmu, Outlooku i svima koji su radili i znojili se da ova godina ostane u slatkome pamćenju.