Skip to main content
  • 5.04.2023.

Time Warp je iskustvo koje se opisati ne može – mora se doživjeti

Kristalno nam  je jasno zašto je Time Warp ostvario kultni status među glazbenim entuzijastima – on ne pruža samo glazbeno putovanje, već i osjećaj zajedništva i sreće koji će ostati urezan u našim sjećanjima zauvijek

Piše: 


Jedan od najdugovječnijih i najrespektabilnijih događaja na elektronskoj sceni – Time Warp festival – prošlog se vikenda 01. travnja, nakon 4 godine pauze,  vratio svojim korijenima – u proljetni termin, u Mannheim, gdje je sve i počelo davne 1994.

Kroz 29 godina Time Warp je od mini eventa na kojem je bilo 1500 ljudi postao obavezna stavka na bucket listi svakog ljubitelja elektroničke glazbe. Proširio se po svijetu, pa se tako danas održava i u Brazilu, Čileu i Americi ali najveće i najspektakularnije izdanje je upravo ovo u Njemačkoj na kojem smo prošli vikend bili –i apsolutno se oduševili .

Lokacija na kojoj se održava TW, Maimarkthalle u Mannheimu može primiti preko 20 000 posjetitelja, i bila je rasprodana tjednima prije što nije nimalo čudno ako se baci oko na impresivan line up. Svaka od 6 pozornica ovogodišnjeg izdanja TW-a je imala svoj jedinstveni dizajn i rasvjetu a odlično rješenje su i ogromna chill zona, brojni punktovi s hranom i barovi koji cijelo iskustvo čine još boljim jer u svakom trenutku imaš dostupnu opciju sjesti, jesti i napuniti baterije za dalje.

Zvučna imena koja prate TW priču od samog početka,  vrhunska nova imena svjetske elektronske scene, duga povijest festivala i povratak nakon 4 godine pauze jamčili su nezaboravan doživljaj.Već popodne se u širem centru grada osjetila euforija i party atmosfera, upoznali smo raspoloženu ekipu iz doslovno cijelog svijeta i nošeni  #samoljubav energijom (i kojom pivicom) čoporativno krenuli na maratonski rejv. Beskrajno uzbuđeni i spremni ubiti se od plesanja, na festival smo stigli oko 20h a red na ulazu je već tada bio poveći.

Napravili smo top up narukvica jer je event potpuno cashless, stvari ostavili u ormarićima, opskrbili se vodom s kofeinom i krenuli u avanturu, tada još potpno nesvjesni kakav nas spektakl unutra očekuje.

Po ulasku smo otišli na floor 1 koji je smješten odmah do floora 2 s kojim je povezan uskim osvjetljenim prolazom . To su ujedno i dva najveća i „glavna“ floora na kojima je od samog početka  bila neopisiva gužva. Otvaranje TW je odlično odradio talijan Luigi Madonna koji je krcati floor 1 rasplesao već u 21h svojim prepoznatljivim techno zvukom  a u istom tonu je nakon njega nastavio i DJ Kobosil donijevši nam dašak Berlina kroz svoj energični set. Spektakularan laser show i projekcije na video wallovima su uz kristalno jasan zvuk čistog techna cijeli doživljaj učinili gozbom za sva čula. 

Skoknuli smo vidjeti floor 2 koji je otvorila njemačka DJ-ica Ann Clue unikatnog stila svojim setom koji je bio mješavina melankoličnih i teških zvukova. Ostali smo tamo poslušati i švicarski duo Adriatique koji nas je oduševio a magična igra svjetla na stropu i čarobne projekcije na video wallu su iskustvo pretvorili u čarobno putovanje. Legendarni  Sven Vath, veteran TW-a, preuzeo nas je nakon Švicaraca i iskusno vozio svojim dobro poznatim stazama trance i ambient techna na prepunom flooru 2, dok je na jednako krcatom flooru 1 sve prisutne rasplesala uvijek drugačija Nina Kraviz.

Probili smo se kroz gužvu i otišli baciti oko na na floor 3 koji  je bio smješten u drugoj hali i rezerviran za ljubitelje melodičnijeg zvuka – house i tech housea. Amerikanac Seth Troxler je prepuni floor doveo do ekstaze, praćen isto tako fenomenalnim osvjetljenjem i ozvučenjem koji su cijeli priču digli level up. Osim njega, na flooru 3 su puštali velikani – Andrea Oliva, Loco Dice, Jamie Jones, The Martinez Brothers –  ali kako ne možeš biti na 6 mjesta odjednom, njih nažalost nismo slušali. Skoknuli smo i do treće hale poslušati kako Rodhad dominira na flooru 5 svojim hipnotizirajućim, sirovim techno zvukom, ravno iz Berlina. Na petici su ljubitelji tvrdog i sirovog zvuka mogli uživati u nastupima Steffena Baumana, Dax J, Paule Temple, I hate models i Kalngkuenstlera.

Da nije baš dobra ideja šaltati se među floorovima koji su fizički odvojeni i smješteni u različite hale na 210.000 kvadratnih metara Maimarkthalle i među više od 20 000 posjetitelja, skužili smo kad smo 40 minuta stajali na kiši i hladnoći u gužvetini pred ulazom na floor 1 i 2. Nakon kratkog smrzavanja probili smo se na jedinicu taman da ulovimo zadnjih sat vremena ultra energičnog seta Charlotte De Witte koja nas je u 5 minuta vratila u život jer sve osim plesati kao da sutra ne postoji nije bila opcija.

Nakon Charlotte, techno kraljica Amelie Lens je bila logičan nastavak ove fantastične priče – i kao i uvijek, bila je moćna, zarazne energije koju je s lakoćom prenijela na sve prisutne.  Na flooru 2 je u to vrijeme svoju magiju s publikom dijelio Maceo Plex čiji su nastupi uvijek spektakl ali postojati tamo tada – ispod stropa koji se hologramima i projekcijama pretvara iz zvjezdanog neba u more, šumu i svemir, okružen tisućama euforičnih ljudi kojima osmijeh ne silazi s lica je bilo nešto aposlutno neopisivo i čarobno. Nakon Macea, na istom flooru nas je veliki Boris Brejcha svojim, meni možda i naboljim setom koji sam slušala te noći, na valovima minimal techna odveo u još više dimenzije, u neko drugo stanje svijesti.

"Ako postoji neki after life nakon ovozemaljskog  života, želim da izgleda i zvuči upravo tako. Prekrasno, nestvarno."

Tu si a nisi. Legendarni Adam Beyer je nakon Borisa preuzeo DJ pult na flooru 2 i krenuo u nešto laganijem tonu, a mi smo se prebacili na floor 1 gdje je nizozemac Reinier Zonneveld u 8 ujutro krenuo sa svojim live setom. Očekivali smo da ćemo nakon punh 12 sati već pomalo i klonuti ali Zonneveld nam je svojim hard techno zvukom doslovno bio energetski booster. Tisuće ljudi na flooru 1, izmoreni, mokri i iscrpljeni i odličan Reiner koji nam besramno servira „Dance with the devil“ rezultirali su takvim naletom adrenalina da dva sata doslovno nismo stali.

Zatvaranje prvog floora,nakon animalnog iskustva koje nam je donio Zonneveld, je pripalo energičnom talijanu Josephu Capriatiu, nakon čega smo zapalili na floor 3 ploviti nešto mekšim zvukom uz velikog Carolu. Marco je imao četverosatni closing set, kao i uvijek bio je odličan i do samog kraja eventa nas je držao na nogama svojim prepoznatljivim plesnim zvukom, dok je jedinicu zatvarao velikan Richie Hawtin.

Floor 4 i 6 nismo uspjeli posjetiti jer naprosto nije bilo fizički izvedivo ali oduševljeni partijaneri koji su dijelove svoje noći proveli tamo kažu da su Seebase, Sonja Moonear, Kolsch i Karotte na četvorci rasturili isto kao i Reznik, Mathew Jonson, Gerd Jason, Koze, Villalobos, Dixon, Kink i The Blessed Madonna na šestici, u što uopće ne sumnjamo.

U 14 h je službeno završio event a mi smo odlučili konačno sjesti i uvalili se u chill zonu  – ogromnu halu u kojoj glasno odzvanja zvuk otkucaja srca – među tisuće razbacanih, iscrpljenih tijela partijanera iz cijelog svijeta koja su ležala na svakom metru kvadratnom a osjećaj jedinstva i sreće se mogao gotovo fizički dotaknuti.

Kristalno nam  je jasno zašto je TW ostvario kultni status među glazbenim entuzijastima – on ne pruža samo glazbeno putovanje, već i osjećaj zajedništva i sreće koji će ostati urezan u našim sjećanjima zauvijek.

Time Warp se svojim proljetnim izdanjem  vratio u velikom stilu i premašio sva naša očekivanja, a mi se jedva čekamo vratiti na proslavu 30. rođendana iduće godine koja će zasigurno biti spektakularna. Time Warp je iskustvo koje se opisati ne može – mora se doživjeti.

Dio od preko 30 video sažetaka dostupan je na našem Instagramu ovdje.

Pogledajte dio atmosfere i u story highlightsima ovdje.

Dio izvođača koji je nastupio na Time Warpu, dolaze ovoga ljeta i na 10. Sonus festival u suradnji sa We Love Soundom. Line up pogledajte ovdje kao i više info oko ulaznica.

*Zahvaljujemo se ekipi We Love Sounda koja je omogućila našoj suradnici boravak u Mannheimu

sven desk
sven mob
Ovaj dokumentarac gotovo 30 godina nakon originalne objave je ponovno ugledao svjetlo dana na YouTubeu
sven mob
Ovaj dokumentarac gotovo 30 godina nakon originalne objave je ponovno ugledao svjetlo dana na YouTubeu