Tko čeka, taj dočeka. Ultra Europe se vratila uz rekordnu posjećenost
Tko čeka, taj dočeka. Ovisno o preferencijama, svaki ljubitelj festivala ima svog favorita koji ponovno otvara vrata nakon dvije pandemijske godine
Najveći festival iz Ultra Worldwide familije,Ultra Europe, je još jedan festival u nizu koji se vratio u velikom stilu. Stadion Park mladeži je drugi put bio domaćin festivala, nakon čega su otoci u splitskom akvatoriju preuzeli tu ulogu.
Dolaskom prvih produkcijskih kamiona, znalo se da je “to to”. U zraku se napokon moglo osjetiti “ono nešto” što je falilo prethodna dva ljeta. To “nešto” je atmosfera u zraku desetaka tisuća ljudi koji su došli u Split zbog Ultra Europea. Bili ljubitelji festivala ili ne, morate priznat da grad jednostavno drugačije diše tih nekoliko dana. Tako je bilo i ovog puta, kroz sva tri festivalska dana.
Ljubitelje elektronske glazbe u Splitu su dočekale četiri pozornice. Brojne posjetitelje na ulazu je čekao Oasts stage na kojem je dio domaćih DJ-eva dobilo priliku nastupati i zagrijavati publiku za ono što ih čeka unutar festivalskog kompleksa. Domaći DJ-evi su priliku dobili i na UMF Radio Stageu, gdje su pozornicu dijelili s nekolicinom mladih DJ-eva i producenata iz svih krajeva Europe. RESISTANCE je klasično bio namijenjen ljubiteljima techno i house zvuka, dok je Mainstage bio u rukama najvećih i najskupljih imena scene.
Prva večer je prošla “burovito” što se moglo primijetiti u nešto lošijem zvuku i nedostatku pirotehnike koju je viša sila spriječila. No nešto lošiji razglas i manjak spektakularnih dodataka nije spriječio desetke tisuća posjetitelja da se prepuste užitku. Mainstage prve večeri je bio obilježen od strane nekoliko izvođača. Psy-trance duo Vini Vici su se još jednom vratili u Split i donijeli totalno drugačiji zvuk od onog što se inače može slušati na glavnim festivalskim pozornicama. Pravi “mainstage zvuk” je donio Afrojack sa svojim kreativnim mashupovima. Radijskih i pop hitova nije izostalo kod Marshmallova. Dok je završnih 90 minuta večeri pripalo kralju trancea. Armin Van Buuren ovog puta nije publiku odveo u “A State of Trance” već u neke tvrđe žanrove – hard trance, hardstyle i techno su bili na repertoaru. Upravo ti žanrovi su bili najava onog što nas čeka u sljedećim festivalskim danima.
S druge strane festivalskog prostora na RESISTANCE stageu AIROD je donio tvrdi techno zvuk s LENSKE etikete i pripremio za poslasticu koja ih je čekala nakon veterana Richia Hawtina. Iako su Splićani još prošlog ljeta trebali upoznati Ameli Lens, njen prvi nastup je ipak bio prošlog petka. Kraljica visokih BPM-ova je toliko zainteresirala publiku, da mjesta unutar RESISTANCE stagea uopće nije bilo, tako da je dobar dio publike proveo sa svih mogućih strana, samo da dožive nastup belgijske zvijezde.
Drugog festivalskog dana bura se smirila, što je značilo da pirotehnika dobiva zeleno svjetlo i Mainstage se mogao doživjeti u punom izdanju. Ljubitelji “golden age EDM” zvuka s početka prošlog desetljeća su mogli uživati u Krewelli iza kojih je slijedio Nicky Romero. Osim svog poznatog zvuka, široj publici na festivalu je prezentirao i svoju dublju stranu koja se krije iza pseudonima monocule. Jedan od iščekivanijih setova Mainstagea je definitivno bio Oliver Heldensov. Nizozemac koji je svoju popularnost stekao kroz future house zvuk, posljednjih nekoliko godina se okreće techno i objavljuje ga kao HI-LO. Na Parku mladeži je odlučio biti u svom alter egu i tako je odradio HI-LO set uz par vlastitih komercijalnih hitova. Upravo komercijalnih hitova i glazbe za širu publiku nije nedostajalo kod Alessa. Iz Pariza u Split je došao DJ Snake sa svojim prepoznatljivim trap zvukom, ali bez njegovog prepoznatljivog crowd controla. Zatvaranje drugog dana je pripalo Timmy Trumpetu koji je u 90 minuta seta ubacio sve brze i jake elektronske podžanrove – melbourne bounce, psytrance, big room, hardstyle, hardcore, future rave.
RESISTANCE stage i drugog dana je bio prepun ljubitelja techno zvuka. Stage su otvorile domaće snage – Krešo i Pero Full House. Nešto laganiji i melodičniji techno pod dirigentskom palicom Ilaria Alicantea je rasplesalo publiku i zagrijalo za Ninu Kraviz. Ruska techno kraljica je odradila set s toliko ID-ova, da je cijelo vrijeme netko pokušavao “shazamirat” što drma iz zvučnika. Izlazak sunca se dočekao uz švedskog velikana, Adama Beyera, koji se još jednom vratio u Split. Njegov set je najbolje opisao komentar jednog posjetitelja “ovaj Beyer vozi ka da je benzina 9kn”.
Nakon dva festivalska dana, čekala nas je spektakularna završnica. Na Mainstageu, ACRAZE je dočekivao prve posjetitelje s Tech House setom, a u backstageu Steve Aoki je spremao torte koje će bacit u publiku. Trance velikani, Above & Beyond, su još jednom opravdali svoje ime i publiku bacili u trans i podsjetili sve da je život sačinjen od malih trenutaka. Iako je i on sam svoje ime stvorio kroz trance, TIESTO danas vrti nešto totalno drugačije. Publici to nije smetalo, jer su ipak od njega očekivali samo najveće radijske i pop hitove. Nakon nekoliko godina u Split se vratio i Martin Garrix, zbog kojeg se na licu mjesta i rekonstruirao dio pozornice. No sva tri dana Mainstagea su se svela na njeno zatvaranje i povratak Hardwella u Europu. Nešto manje od četiri godine Hardwell je izbivao sa scene i u studiju marljivo kreirao novi zvuk kojeg je prezentirao u Miamiju ovog proljeća – a fanovi su ga nazvali big room techno. U 60 minuta povratničkog seta u Miamiju, Hardwell je odsvirao sve trake s novog albuma Rebels Never Die, a na twitteru objavio da ima još 20-ak stvari koje su spremne da ugledaju svjetlo dana. Upravo na Parku mladeži smo imali priliku čuti dio tih noviteta koji su publiku bacili u delirij toliko da su se počeli penjat po razglasu.
Zatvaranje RESISTANCEA ništa manje nije bilo spektakularno. Domaća posada je još jednom otvarala pozornicu, a u oko nam je upaoFull Ferry sa svojim hrvatskim house obradama. Ljubitelji brzog i tvrdog techna su i u nedjelju došli na svoje s Pretty Pink i Annom. Dok je pravo osvježenje cijelog vikenda bio Joseph Capriati sa svojim groovy setom za vrijeme kojeg jednostavno se nije moglo stati plesati. Posljednji izlazak sunca nad Parkom mladeži se dočekao uz Marca Carolu, koji nije zaludu otpjevan u hrvatskom house hitu “Zatvaram k’o Carola”.
Osmo izdanje festivala je iza nas s diskutabilno slabijim lineupom nego što smo navikli od Ultra Europea. Taj manjak se dobro kompezirao s prvim nastupima techno diva Amelie Lens i Nine Kraviz u Splitu, kao i veličanstveni povratak Hardwella. Produkcija kao i uvijek nasvjetskoj razini, ali vrijedi istaknuti osjetni manjak pirotehnike i vatrometa za potpuni festivalski doživljaj. Prostora za napredak uvijek ima, od bookiranja raznovrsnijeg lineupa, do većeg raznovrsnog sadržaja po festivalu za odmorit noge i ubit vrijeme dok se čeka najdraži DJ.
Kroz festivalska vrata, prema službenim brojkama, prošlo je nešto više od 130 tisuća posjetitelja. Odokativno subota i nedjelja su bile vjerojatno dvije najposjećenije festivalske večeri Ultra Europe ikad. Velikom dijelu publike ovo je upravo bio prvi festival kojeg su ikad posjetili, tako da je lijepo bilo vidjeti buduće generacije i naraštaje ultranauta. Neke od njih možda budemo susreli dogodine od 7. do 9. srpnja kada nam se Ultrina festivalska mašinerija vraća.