FDA odobrila testiranja gljiva u liječenje depresije
Rečenica gdje gospodin Gobac voli lude gljive i ne fura furke krive pokazala se sasvim točnom i u medicinskom aspektu realnoga gdje se ključni psihodelik psilocibin pokazao prilično obećavajućim u vraćanju furki na ne-krive tračnice.
Američka institucija FDA (Food and Drug Administration), na temelju preliminarnih do sada poznatih benefita koje psilocibin nosi za pacijente s depresivnim poremećajima, odobrila je nastavak testiranja kao kemijski dodatak tretiranju depresije i njenih simptoma. U alternativnim načinima liječenja odavno poznate, ovoga puta nose centralnu ulogu mladog startupa koncentriranog na zdravlje i znanost – Compass Pathways – koji podupire bilijunaš Peter Thiel.
Kliničko istraživanje već je odobreno u tri druge zemlje (prvi val će započeti u Velikoj Britaniji, nastaviti se studijama u Kanadi i NIzozmskoj i zatim prijeći na američko tlo). Iako su novinski naslovi eksplodirali ovom viješću, to se može više pripisati momentu reduciranog otpora službenih institucija i državnih tijela nelegalnim ili marginalno legalnim supstancama. Tako da novitet leži u primijeni stava glavne struje zapadnjačke medicine, a ne toliko u samom svojstvu psihodelika da u nadziranoj primjeni pomognu u oporavku i poboljšanju kvalitete života pacijenata.
Ovaj način liječenja zapravo je metoda mnogo starija od svih suvremenih alata kojima se danas tretira depresija i anksioznost. Arheološki podaci na rezbarijama i u pećinskom slikarstvu sugeriraju da su halucinogena svojstva i benefiti "magičnih" gljiva otkriveni već oko 9000 pr. Kr. i da su se ove gljive koristile kao centralni moment religijskih ceremonija. Tek 1959. kemičar i farmaceut Albert Hofmann izolirao je psihoaktivni sastojak psilocybin i u kratkom periodu između 1961 1965, farmaceutska tvrtka Sandoz prodavala ga je kao psihoterapeutski lijek pod imenom Indicybin, no povučen je iz prodaje jer je više korišten za "tripove" no kao lijek. SAD ga od tada tretira jednakim legalnim kočnicama kao heroin. Neodgovornost hedonizma mladosti 60-ih, gubljenje mogućnosti profita od supstance njenom zabranom i bolno spori birokratski i kulturološki pomaci tako su ovaj koristan spoj pogurali duboko u sjenu dok su njegova svojstva i primjene nastavile istraživati samo marginalne skupine kemijskih odmetnika.
{youtube}oeNl0HjqAGo{/youtube}
No suvremeni život je ono što jest, načinjen po mjeri sustava, a ne čovjeka. U doba kada nikada nije bilo tak lagodno, s toliko resursa na raspolaganju, s instantnom povezanošću s čitavim svijetom na klik od vlastite osobe, nikada se nismo osjećali tako samo i izolirano. Neprirodan život koji s kosi s centralnom prirodom ljudskog, hektični rasporedi, hiperstimulacija, moralno i kulturalno osiromašenje, zamjena društvenosti njenim surogatom u medijima… sve ovo ostavlja čovječanstvo u rekordno visokim jarcima depresije. Procjenjuje se da se 8% američke populacije bori s depresijom, a znanstvenici još uvijek pokušavaju razumjeti njene temeljne uzroke, no u jednom se slažu – uloga serotonina je neosporiva, a psilocibin na molekularnoj strukturi nosi značajne strukturalne sličnosti regulacijskim neurotransmiterima.
Najčešće prepisivana klasa antidepresiva do sada su SSRI (selective serotonin reuptake inhibitors) što pomaže amigdali, kao emocionalnom centru, u regulaciji reakcije na negativna iskustva i emocije. Kako sve emocije koriste iste kanale nemoguće je otupiti negative emocije bez utjecaja na pozitivne također, tako da ova klasa lijekova naposljetku pacijente ostavlja tupima, inhibirajući sve emocije. Ovo se čini sasvim krivim smjerom u kvaliteti života, jer zdrav razum nalaže da će sve ono neprocesuirano biti potisnuto i vratiti se kasnije kao drugi simptom – bazično pravilo psihologije. Psilocybin naprotiv čini ono što je prirodno ljudski, dozvoljava procesuiranje na način da amigdala postaje responzivnija na emocije što pacijentu omogućava da se s njima suoči i procesuira ih na zdrav način, te rezultira jenjanjem depresivnih simptoma u narednim tjednima. Istraživanje također pokazuje da ovaj sastojak na neki način provodi i "reset" neuralnih krugova poništavajući stvorene negative feedback petlje – sve ovo psilocybin iz impotencije labosa premješta u sferu stalnih kliničkih testiranja na pacijentima.
{youtube}8kfGaVAXeMY{/youtube}
Compass Pathways studija tako čini ono što joj ime i sugerira, pokazuje smjer i utabava put najvećom studijom ove prirode do sada i traži pacijente koji su probali razne antidepresive sa slabim ili nikakvim učinkom i kroz četiri zemlje naposljetku će biti regrutirano 216 dobrovoljaca.
Tracy Cheung iz Compassa napomenula je za Daily Mail da će istraživači na svakoj od 12 do 15 lokacija primijeniti jednu dozu psilocybina " u tihoj ugodnoj sobi s dva terapeuta/nadglednika koji će biti prisutni za vrijeme čitave sesije u trajanju do čak 6 sati" i da će u narednih 12 tjedana provjeravati stanje svakoga pacijenta. ovisno o tome kako prođe ovaj segment, faza tri kliničkog testiranja bi tada uključivala uspoređivanje tretmana psilocibinom ne s kontrolnom ili placebo skupinom već s trenutno odabranim lijekovima koji se prepisuju pacijentima .
Čeoni čovjek i suosnivač Patways-a, George Goldsmith napomenuo je kako na liječenje otporna depresija pogađa 100 milijuna ljudi planetarno i da je novi način liječenja golema neispunjena potreba koju pokušavaju riješiti.
Depresija nije samo kemijski problem već konglomerat kemijskih, strukturalnih, socijalnih i ekonomskih faktora. Posljedica je izolacije i prva stepenica rizičnim potencijalno opasnim i smrtonosnim ponašanjima. Kako sve bolje razumijemo sami sebe, čin bivanja čovjekom i svega što to uključuje na fizičkoj i psihološkoj razini postaje jasnije – depresija nije samo rezultat nedostatka serotonina, već nedostatka povezanosti. Svojstvo psilocybina da omogući bolje funkcioniranje amigdale i intenzivnije prihvaćanje i procesuiranje emocija čini se kao korak u dobrom smjeru, povezujući pojedinca iznova sa svijetom iz kojega se sputavajućim simptomima osjećao isključeno. Depresija nije tuga, depresija je odsustvo emocija i želje, a prethodne metode liječenja služile su samo kao privremeni flaster na golemu rano koja ne može biti zatvorena daljnjim otupljivanjem. Biljke su tu da se zalijevaju, ljudi da se vole i cijene.