Dijete Berghaina prvi puta u Hrvatskoj!

 

14. studenog se tako spremi, zgrabi svoje za ruku i kreni, a dok gospodin Deutschmann ne sleti na domaće tlo ostavljamo vas s razgovorom o počecima, prvim gažama, žanrovskom klizanju, Berghainu i jednim životnim savjetom. Prepuštamo floor Oliveru.

 

1. Kako je Berlin izgledao što se tiče elektroničke scene kada si tek počinjao? Koja su bila najbolja mjesta za otići i što se po tvom miljenju od tada promijenio?

 

Scena je bila poprilično malena. Postojalo je samo nekoliko poznatih klubova i više je bio osjećaj kao da smo svi jedna velika obitelj. Predominantni jezik u klubovima bio je Njemački i nije bilo toliko turista kao danas. Danas imam osjećaj kao da čitav svijet putuje kroz Berlin, i meni se osobno ovaj rasplet događaja i sviđa. Bez svih ovih profesionalnih pridošlica, putnika i turista Berlin ne bi bio tako zanimljiv kako je danas. Ne mogu razumjeti one ljude koji gledaju na ovu situaciju djetinjastom mržnjom. Bez svega ovoga Berlin bi jednstavo bio dosadan mali veliki grad u dosadnoj okolici Brandenburga, negdje na Sjeveru Njemačke.

 

Najbolje mjesto za partije bio je stari Tresor na Potsdamer Platzu. Tamo je bilo sjajnih divljih partyja. WMF je također bio odlično mjesto. Sve je ovo bilo davno davno prije. Jebemu, starim!

 

2. Tko ti je pružio prvu priliku da sviraš. Kakav je bio osjećaj stati pred publiku i možeš li se sjetiti ikoje trake koju si pustio?

 

Počeo sam vrtjeti na privatnim kućnim tulumima. jedan od njih sam napravio sam u svom stanu. Tu je bio i jedan tip koji se pojavio s mojim prijateljem i pitao me bi li svirao na njegovom rođendanu dva tjedna kasnije. Za ovo je iznajmio klub "Ausland" u Istočnom Berlinu. Okupila se ekipa od oko 200 ljudi i bio sam vrlo nervozan kada sam počeo. Prva traka koju sam pustio bilo je nešto od Plastikmana. Publici se jako svidjelo i ja sam imao potpuni freak out. Bilo je fantastično i od od toga dana sam znao da je ovo put kojim moram ići. U svakom setu uvijek tražim i čekam ponovo taj osjećaj koji sam tada osjetio.

 

3. Ne voliš da te se stavlja unutar ograda specifičnog žanra. Čini li raznolikost u setovima uspjeh lakšim ili težim i je li globalni uspjeh ikada bio nešto što si za sebe planirao ili je samo došao kao posljedica toga da radiš nešto što voliš?

 

Hmmm, teško pitanje. Mislim da je možda lakše uspjeti na brzinu slijediš li samo jedan žanr i ljudi znaju što mogu očekivati bookiraju li te ili ako kupjuu tvoju traku. Ali po mom mišljenju dugoročno je bolje ostati raznolik, iznenaditi ljude i ponekad učiniti nešto neočekivano.

 

Iskreno, nikada se nisam ni nadao da ću biti ovdje gdje sam sada. Naravno da sam se nadao da ću moći živjeti od glazbe, živjeti samo za glazbu bez potrebe da imam i dnevni posao na koji baš i ne volim ići. Moj jedini cilj je bio biti DJ i producirati elektroničku glazbu jer je to ono što volim. mislim da sam zaista blagoslovljen u ovom životu i zahvalan sam svaki dan da mogu živjeti svoju strast.. Tako da ipak se radi o posljedici ljubavi!

 

4. Prvu gažu u Berghainu imao si prije gotovo jednog desetljeća. Kako je s vremenom on postao kao drugi dom?. Što si naučio na tom flooru, zašto on funkcionira i štoto Berghain ima šro ni jedan drugi klub nema? Ima li neki di koji ti se posebno urezao u sjećanje?

 

Imao sam oko 60 nastupa u Berghainu do sada i svaki od njih mije po nečemu bio poseban, Osobno za mene Berghain jest najbolji svjetski klub. Ali mislim da onaj koji mi je posebno drag bi mogao biti closing set u svibnju 2015. Svirao sam punih 10 sati i vibra je bila nevjerojatna.

 

Najvažnija stvar koju sam naučio na gažama tamo je strpljenje. Kako uvijek imaš set koji traje minmalno 4 sata možeš probati mnogo novih stvari, ispričati priču, isprobati nešto tvrđe, pa mekše itd. Nema potrebe da samo nabijaš žestoko dva sata kako bi držao podij punim. Samo si "maleni komadić" recimo partyja koji traje 36 sati i ovo stavlja još manji pritisak na tebe od nekog partyja koji traje samo do ponoći do 5 ujutro.

 

5. Vlasnik si 4 labela. Kako se oni razlikuju? Razdvajaš li ih po žanru ili emociji?

 

Svakako, razlikuju se. GKNSTR je label za tamniji i jači techno, dok je Falkplatz igralište za sve vrste elektroničke glazbe, najčešće deep house i dublji techno. Vidlab je više manje sličan samo ima manje "velikih imena" od Falkplatza, i više je platforma za prijatelje producente. Berg, koji vodim s Tristenom iz Aim Vinyla, više je u dubby i minimal deep house priči i izdajemo samo naš vlastiti Berg materijal. Emocija iza svih ovih izdanja se ne mijenja toliko. Volim ih sve i sretan sam kao malo dijete pri izlasku svakog izdanja.

 

6. Imat ćemo te čast čuti u splitskoj Jungli 14. studenog. Čujemo da ti je ovo prvi puta u Hrvatskoj. Što misliš o našoj publici i kako Berlinčani vide obalu hrvatske?

 

Da budem iskren ne znam mnogo o techno sceni u Hrvatskoj, ne znam uopće što da očekujem. Ali ovo je sjajan osjećaj. Većinom ovi partiji po "malim" gradovima o kojima ne znam mnogo naposljetku završe kao najbolji. Stoga se jako veselim Splitskoj gaži!

 

7. Wild Card pitanje: Koja je najvažnija životna pouka koju si naučio za koju bi volio da se primjenjuje kao generalno pravilo?

 

Samo putujete koliko možete. To će vas natjerati da razumijete druge ljude i kulture bolje i stoga je mnogo teže postati seronja.