DJ Jock: Ne bih mogao zamisliti život bez muzike. To je moj way-out!

1. Pa kako priliči počinjemo na početku – Kako jedan 14-godišnjak počinje živjeti svoj techno san? Kada si se prvi puta susreo s elektronikom i je li to bio jedan od onih romantičnih AHA-trenutaka kada se otvori novi svemir? Koja je prva traka koja te zaista uhvatila i koji glazbenici su potaknuli unutarnje muze?

DJ Jock: Fascinacija glazbenom opremom i studijima je bila prisutna od malih nogu. Kao "dite" sam izrađivao od lego kocaka i kutija od tenisica mixer i gramofone, zatim mi se ispod ulice otvorio dućan sa glazbenom opremom, gdje sam svaki dan dolazio samo gledat i “pilat” momka sta je tu bia zaposlen. Nakon par dana me zamolio da ne dolazim više ako neću ništa kupiti jer bi mu “visia” po dućanu cijelu smjenu i ispitiva "šta je ovo, šta je ono".. Ne mogu se sjetiti točno kad je bio prvi susret s elektronikom, ali uvijek me privlačio taj 4×4 ritam. Prvi put kad sam dobio CD od DJ Rusha sa Nature One 2003. Sjećam se kad sam uključio da me odmah “uhvatilo”.. Taj raw schranz sound na 150bpm-a nikad prije nisam imao prilike čuti i to je bilo kao da sam otkrio novi svemir.

Cristian Varela je DJ zbog kojeg sam počeo puštati muziku!

Njegova stvar "Your Body Experience" bila je prva ploča koju sam kupio. Tada sam išao do prijatelja koji je prodavao ploče po 20kn. Imao sam 14 godina i novaca za samo jednu ploču. Kući sam otišao sa "Pornographic Experience" Ep od Varele izdanom na Elephanthaus koja je sadržavala 4 trake a jedna od njih bila je i Your Body Experience. Tu večer sam poslušao tu ploču jedno 300 puta dok nije svanulo, a par godina kasnije ju je i Varela potpisao.

Od ostalih glazbenika mnogo utjecaja je imao Sasha, koji mi je i ujedno i najdraži DJ, zatim:
Carl Cox
John Digweed
Petar Dundov (najdraži producent)
Ken Ishii
Marco Bailey
Marko Nastić
i mnogi drugi.

2. Gdje se osjećaš prirodnije, nad floorom ili u studiju i gdje danas ulažeš više vremena? Prva službena produkcija nastala je kada si imao 18. Smatraš li ovo točkom spram koje slaviš 10 godina ludo uspješne domaće i internacionalne karijere? Što spremaš kao posvetu ovoj dekadi života u glazbi i kako sada razmišljaš o onome klincu s početaka? BI li mu sa sadašnjom boljom vremenskom rezolucijom dao ikakav savjet ili je sve išlo baš kako je trebalo?

DJ Jock: U obe situacije se osjećam odlično, nekako mi to ide jedno s drugim. Preko tjedna radim u studiju, slušam promo materijale i onda taman dode vikend kad jedva čekam otići svirati i pustiti sve to šta sam napravio i pronašao taj tjedan. Više vremena provodim u studiju, jer sama produkcija zahtjeva puno više vremena. Tjedan u studiju mi baš dobro dođe, jer tu je sve mirnije i opuštenije; mogu biti u pidžami i piti kakao i zezati se i eksperimentirati, dok svirke znaju bit jako stresne i umarajuće. Malo se spava, uvijek se trči ili za avionima, busevima ili vlakovima. Obožavam raditi i jedno i drugo i mislim da se nikad ne bih mogao odlučiti raditi samo jedno.

Prvu svirku u pravome klubu sa propisnom opremom i ozvučenjem, te to što sam bio plaćen za to, smatram točkom početka karijere. Produkcija je krenula koju godinu nakon. Kad se sjetim tih početaka, zahvalan san na svemu što mi se sad događa. Nikad nisam mislio da cu puštati muziku negdje drugo osim u sobi. Kad sam nabavio te poluraspadnute gramofone i mixer koji je bia na izdisaju, to mi je bilo sve šta sam imao i sve šta mi je trebalo. Bio sretan ili tužan, "mjuza" je uvijek bila tu. Znao bi puštati u sobi muziku 10 sati, a mislio bi da je prošlo 2 sata.

Jocku sa početka bi sada možda rekao da je sve moguće koliko god nekad izgledalo nedostižno.

3. Što smatraš svojim najvećim uspjesima do sada i koji neostvareni snovi još čekaju sukanje rukava u dogledno vrijeme? Na kojemu od mnogih labela na kojima si izdavao i festivala na kojima si nastupao se sonično osjećaš baš kao kod kuće? Što najviše slušaš u privatno vrijeme?

DJ Jock: Najvećim uspjesima do sada smatram potpisivanje za Intec od Carl Coxa i Pornographic Recordings od Cristiana Varele. To su mi oduvijek bili najdraži labeli i dan-danas promislim kako ću se jedan dan probuditi i kako je to sve zapravo san. Uz Phobiq, to su labeli na kojima se najbolje osjećam, sve se lijepo planira, datum releasea, coveri, masteri, sve je na visokom nivou. Ima još par snova sa produkcijskog područja koje bi volio ostvariti, ali sve u svoje vrijeme.

Što se tiče festivala, volim raditi s ekipom iz Exita koji organiziraju još nekoliko festivala u regiji. Sve bude uvijek savršeno, od hospitalitya do tehničkih stvari; cijela ekipa je super i s razlogom su proglašeni najboljim europskim festivalom. Splitski Ego Free Festival je festival na kojem se najviše osjećam kao doma. Obožavam ići i nastupati tamo jer cijeli koncept festivala i lokacija mi je ludilo i jedva čekam ovogođišnje izdanje.

U privatno vrijeme slušam sve što mi se svidi, tako da nemam neki određeni žanr od Dido, Daleke Obale, Mobya, Moderata, Dina Dvornika, Jean-Michelle Jarrea.

4. Da sam biraš svoj najdraži uradak koji bi to bio i zašto? Kako je tvoj zvuk evoluirao i što smatraš najznačajnijom karakternom crtom koja čini dobrog DJ-a?

DJ Jock: Hmm, to je dosta teško pitanje jer za ništa nisam skroz zadovoljan, uvijek mislim da je moglo bit bolje nešto. Ili zvuk ili tema ili neka druga stvar. Nikad nisam skroz zadovoljan i mislim da se to neće nikad promijeniti. Ali možda bi izdvojio "Kartu Za Nigdi", jer je ta stvar nastala baš spontano i brzo. Zezao sam se sa jednim instrumentom i vrlo brzo sam imao glavnu temu na koju sam dodao ritam i sve je bilo gotovo kroz par sati. Možda mi je zato i najdraža jer sam je vrlo brzo završio i nisam poslušao svaki zvuk milijun puta kao što je to slučaj s ostalim stvarima.

Zvuk se dosta promjenio tijekom godina, od nekakvog Tech zvuka je išlo prema Technu. Kako sam više učio o produkciji i glazbenoj teoriji, te kako sam unaprijeđivao home studio, tako se i sami zvuk mijenjao i postajao kompleksniji.

Dobrog DJ-a čini veliki broj faktora od izbora pjesama, tehnike mixanja…
Za mene jedan od najvažnijih je da DJ prepozna pravi moment jer može netko najbolje mixati i imati odličan izbor traka, ali za sve postoji svoje vrijeme pa tako i za pjesme koje se puštaju; prava pjesma u pravo vrijeme može učiniti da si ljudi kosu počupaju od ludila.

5. Prethodna godina donijela je i Ambasadora. Koliko ti znači potvrda struke i kakve odjeke ovakve dodjele nagrada vidiš na regionalnoj razini? Goni li te eksterna motivacija kao jedna od onih da uživaš gledati tuđi užitak ili pak jedna od onih internih gdje život bez stvaranja glazbe jednostavno nije opcija? Kada se osjećaš najkreativnije i koju svoju osobinu najviše cijeniš?

DJ Jock: Nagrada Ambasador mi sigurno znači jer je lijepo dobiti priznanje za nešto oko čega ti je toliko stalo i od publike i od struke. Mislim da će u narednim godinama cijeli koncept rasti, a možda veliki festivali i klubovi u regiji budu prilikom bookinga gledali rezultate Ambasadora.

Mislim da bi život bez muzike bi bio dosadan i monoton!

Meni osobno treba muzika svaki dan inače mi skaču živci. Ne bih mogao zamisliti život bez muzike. Moram je ili slušati ili raditi ili puštati. To je moj “way-out”. Na svirci se volim potruditi da ljudi koji su tu bar na nekoliko sati zaborave probleme, plešu, uživaju u muzici i pobjegnu od svakodnevnice. Tako da je to kombinacija internih i eksternih motivacija.

Ne mogu točno reći kad sam najkreativniji. Često kada otputujem svirati za vikend ili par dana negdje počne mi nedostajati sve i jedva se čekam vratiti. Obično taj ponedjeljak ujutro se probudim presretan što sam kući; odem po kruh, skuham kavu, upalim mašine i ne gasim ih cijeli dan.

DJ Jock surađuje sa Klubskom scenom te je prošle godine u sklopu našeg edukativnog programa "Jezgra" održao predavanje u Splitu o svojim početcima i dao vrlo afirmativne savjete mladima što možete pogledati u nastavku, dok je ove godine kao Ambasador dio Nautilus Techno Arene u sklopu suradnje Klubske scene i Sea Star festivala u Umagu.