Jean-Marie Kone: Danas novac priča, no meni samo glazba govori!
Za jedan dugi, iscrpni, duboki intervju, ispunjen autentičnim divljenjem hrvatskoj publici, sjeli smo u vrući stolac i ispili čašicu razgovora (bila je rakija) s jednim iz globalnog partenona.
Jean-Marie Koné prve korake je učinio uz bok Laurentu Garnieru na pariškom podiju da bi ga kasnije put odveo u Hrvatsku 1996. Apsolutna ljubav na prvi pogled, baš kao i s elektronikom, stvorila je neprekinutu dvadesetogodišnju vezu koja je bila povod za stvaranje intervjua koji prati ovo putovanje i nadolazeću ljetnu bombu proslave zajedničkih godina u kojoj će gospodin Koné stati za pult najdražih mu hrvatskih gradova.Pa izvoli, Udobno se zavali i počinjemo.
1. Kako si započeo? Što te zakačilo na elektroničku glazbu?
Prije odgovora na ovo pitanje volio bi reći nešto svim hrvatskim ljudima, freakovima, fanovima, zaljubljenicima u glazbu, promotorima, klubovima, DJ-ima, radiju i medijima. Thank you, hvala, merci, danke za sve ove godine glazbe, ljubavi, podrške i užitka. Ovo slavlje je za sve vas. I posebna zahvala Goranu @ Klubskoj Sceni koji me podržava već dug niz godina i Lani na ovom intervjuu. Hvala puno.
Sada odgovor na pitanje. Bio sam freak za glazbu još od djetinjstva. otac ni je bio gitarist i sjećam se kako sam s 10 ili 12 godina pokušavao naći tiho mjesto u kući kako bi mogao slušati glazbu, sve vrste glazbe. Pomalo sam se bavio DJ-ingom kada sam bio student, ali ništa ozbiljno.
Pravi početak je bio kada sam ranih 90-ih upoznao Laurenta Garniera u poznatom Club Le Palace u Parizu gdje je bio rezident. Bio sam zadivljen jer je puštao neke ploče koje sam i ja počeo kupovati i ubrzo smo postali dosta dobri prijatelji. Kako nas je bilo samo nekoliko koji su u Parizu u to vrijeme puštali ovu vrstu glazbe, za vrijeme prve gaže u NYC-u me zamolio da ga zamjenim na rezidenciji.
Nisam mogao još u potpunosti shvatiti da sam onaj tip koji će puštati u najpoznatijem tadašnjem klubu u Parizu i da ću mijenjati Laurenta Garniera koji će biti u SAD-u??! Nisam mogao vjerovati da se to događa, ali bio je stvarno i to je bio moj prvi stvarni službeni nastup. To je bio početak. Od tog prvog dana kada smo se upoznali još uvijek smo prijatelji i još uvijek ga gledam kao mentora kao osobu i DJ-a i cijenim ga zbog onoga što je učinio za ovu glazbu u Francuskoj. On je prvi kojem šaljem nove trake kako bih čuo mišljenje.
Vrlo brzo sam se zakačio za glazbu, možda zbog mojih afričkih korijena. U mnogim aspektima afrička glazba je bliska elektroničkoj glazbi, posebice zbog socijalnog aspekta one koja je potekla iz Detroita. Kao Afroamerikancu nije mi bilo teško zamisliti i razumjeti kako je ova glazba bila način na koji možeš pobjeći od mnogih loših stvari koje su se događale u to vrijeme i kako te ona može podići čistom dušom i energijom… Može te spasiti. To je bila ljubav na prvi pogled.
Na ovaj način sam se slučajno i susreo s Derrickom Mayom. Kupovao sam sve ploče s njegova labela Transmat, i igrom slučaja smo se jednoga dana susreli i postali prijatelji. Ovo se događalo u doba nemira u LA-ju 1992. za vrijeme Rodney King slučaja. Derrick je po prvi puta svirao u Parizu i bio je zaista uzrujan i zabrinut oko situacije u LA-ju. Bio sam jedini crni tip u backstageu i došao je ravno do mene i pitao me: "Bok buraz, jesi vidio što se događa u LA-ju?" Bio sam začuđen da Derrick May razgovara sa mnom. Započeli smo razgovor prvo s pričom o rasi i vrlo brzo naravno završili na glazbi. Od tada je prošlo 24 godine i još smo prijatelji.
2. Možeš li se sjetiti prvih traka koje si ikada čuo?
Volio bi napomenuti da sve volim jednako, i Techno, i House, Breakbeats, Down Tempo… Ne činim razliku. Ljudi ponekad previše dijele, ili je Techno, ili je House, ili je ovo, ili ono. Ma daj, kada je dobro, dobro je bez obzira na stil. Kada Laurent Garnier pusti House i Techno u svom setu nitko ne kaže ništa, a ako neki drugi DJ to napravi onda je to problem. "Zašto puštaš House? Ja volim samo Techno" – Ovo mi se čini tužno i nije slušanje glazbe otvorena uma.
Prva House traka koju sam čuo i koja mi je promijenila život je House Nation – Housemasters Boys koja je jedno od imena legendarnog Farely Jacmaster Funka, pionira ove glazbe na Trax Recordsovu "THE" Chichago labelu. Bass, strune, melodija, beat… sve zvuči sjajno,novo i moćno za mene tada… Plesao sam, poludio sam, bilo je magično.
{youtube}MKxX-yWEpv8{/youtube}
Za Techno trake sjećam se dvije i obje su od Underground Resistancea. "The Final Frontiere" UR 3 je bila eksplozija. Beatovi, synth, strune i emocija woooo. Druga je World 2 World traka "Amazon" koju sam poslušao iznova i zaista je remek djelo, a prvi puta kada sam je čuo otopio sam se u toliko emocija ljepote i snage istovremeno. Tada sam postao ovisnik o UR-u detroitskoj glazbi Chichago Housea. Moj dvadesetogodišnji prijatelj i brat je Derrick May i jasno mi je da sam iz naših razgovora i vremena koje smo proveli zajedno naučio povijest ove glazbe kako bi svirao bolje. Zahvaljujem mu.
{youtube}YDn-C4JkRj8{/youtube}
{youtube}axGVliWQqAQ{/youtube}
3. Prvi puta si zasvirao u Hrvatskoj 1996.Kako se ova priča rasplela? Koja je bila prva gaža ovdje i koje ti je najdraže sjećanje?
Tako je. Bila je 1996. i prijatelj DJ me je pozvao bi li želio zasvirati u Hrvatskoj. Bio sam pomalo začuđen jer sam, kao i većina, do tada o Hrvatskoj u medijima slušao samo o ratu, nisam imao pojma da se tu odvijaju partiji.
Ali prihvatio sam i nimalo ne žalim, a bilo je to na FutureShock 2001 Raveu u lipnju 1996. Moram priznati da sam po dolasku u Zagrebačku zračnu luku bio pomalo iznenađen vidjevši borbene avione i helikoptere na pisti, no kada sam stigao na lokaciju bilo je odlično, bilo je prepuno, oko 5000 ljudi. promotori si bili sjajni, lineup također, publika fantastična i ponovo zahvaljujem Damiru i njegovom teamu. Luda atmosfera, mnogo boja uokolo i odličan light show i zvučni sustav. Kako vi ovdje kažete: " Može. Super odlično. Sve dobro."
Također, prvu večer u Hrvatskoj sam dobio priliku odsvirati dvije gaže jer se poznata njemačka DJane Marushka nije pojavila, a imala je sjajno mjesto na rasporedu pa sam preuzeo i njeno mjesto. Zaista mi se posrećilo.
Nešto posebno se tada dogodilo za mene na tom partyju. Prvi puta u životu ljudi koji me nikada nisu vidjeli ni čuli za mene su prišli i tražili me autogram. Sve mi je to bilo vrlo novo.
Druga prilika se ukazala kada je prijatelj koji me doveo u Zagreb trebao svirati na afteru u Kulušiću. Ja nisam trebao svirati tu noć no on je odlučio ostati u hotelu jer je upoznao djevojku. Rekao sam mu neka ostane s njom i da ću ja odsvirati njegov set. Na ovom afteru sam odsvirao vjerojatno jedan od svojih najboljih setova u životu i tada me mnogo ljudi krenulo kontaktirati da dođem svirati u Hrvatsku.mislim da je ovo bio moj početak u Hrvatskoj. Nakon toga sam upoznao Peru Full Housea koji me je doveo na poznatu i prekrasnu hrvatsku obalu na mnogo mnogo partyja.
No jedno od mojih najvećih i najslađih sjećanja je kada me je jedan tip pitao bi li bio kum njegovu budućem djetetu jer mu je žena bila trudna. Rekao sam da bih. Bila je to tako lijepa molba. Ona sada ima 18, a ja još uvijek partijam s njenim tatom.
3. Ova godina obilježava 20 godina u kojima nam se konstantno vraćaš. Što te natjeralo da se zaljubiš U Hrvatsku. Čujemo da si ovdje imao neke od najboljih partija u životu. Gledao si kako se hrvatska scena razvija u prethodna dva desetljeća. Koji su se gradovi urezali kao posebice značajni?
Da 20 godina…. F**k, sranje…. To je mnogo, ali nikada nisam propustio ni jednu godinu, kroz dobra i loša vremena. Svi sada vide Hrvatsku kao festivalsku destinaciju s velikim lineupima, ali nije uvijek bilo ovako. Pitajte prave Techno freakove ovdje, bilo je nekih teških vremena, ali uvijek je tu bila dobra vibra.
Kroz svo ovo vrijeme pokušavao sam hrvatskoj publici donijeti nešto novo u glazbi i setovima i nakon nekoliko godina započeo sam dolaziti s svojim dobrim prijateljem, poznatim bubnjarom Manu Lokoléom. Bilo je novo vidjeti ovakav duo u Technu i to posebno zbog njegova instrumeta lokolé. Nitko nije ni vidio ovaj instrument prije no što smo došli s Manuom. Svirali smo svoj Tribal set godinama u mnogim klubovima diljem Hrvatske. To je bio specifičan način sviranja moje verzije Tribal Techna i načina na koji se on uklopio, bilo je posebno i mislim da smo se ljudima svidjeli i zbog toga.
Evolucija je jasna od '96., možda ne na čitavom djelu scena ali na velikom dijelu. Naravno još postoje stvari oko kojih se treba uhvatiti posla, ali imate mnogo bolje partyje, lineupe, dobre festivale i producente, DJ-e i nekoliko labela. Jer ništa ne može izrasti iz scene ako nema labela koji će gurati i promovirati umjetnike i glazbu domaćih producenata. Naravno postoje oni koje već dobro poznajemo, kao Petar Dundov s kojim sam napravio EP 1999. nazvan 2 Knights – From Paris 2 Zagreb.
{youtube}3IEkjutmxPg{/youtube}
Također tu je i Ivan Komlinović koji će čini mi se uskoro postati jedan od najtraženijih actova. On je Techno freak i podsjeća me na tipove poput Stannya Abrama. Nisam siguran je li on Hrvat, ali kako god oni su odlični producenti već neko vrijeme.
Dobar primjer je Family Groves label koji je osnovao moj dobar stari prijatelj i DJ Silvio Hrabar s ženom Izabelom. Oboje su odradili odličan posao na ovoj točci i promovirali mlade hrvatske umjetnike kao što je Tome R, Mo'Funk ili Asta Nova. Ovo se odnosi i na label kao što je Decoded Records i Edy C-ja. Volim i rad umjetnika kao što su Alen Milivojević, Fabian Dechko Jakopetz i još nekih odličnih umjetnika koji su potpisali za velike labele ili poput DJ Jocka sada kojem trake puštaju velika imena diljem svijeta. Sve je ovo dobro za hrvatsku scenu i jako sam sretan zbog toga.
Ne znam što me natjeralo da se zaljubim u Hrvatsku točno, ali jedna stvar je sigurna i to je publika, iznimno ludilo hrvatske publike koje mi je bilo toliko ugodno. Nakon partyja svi su uvijek bili ljubazni i sjajni.
Ljudi moraju biti svjesni da je Hrvatska u 90-im bila prava rave scena, ne kao danas, a ja sam techno klinac koji je odrastao na raveovima u Parizu i mi smo se naradili kako bi dobili svoj Techno Parade. Na neki način sam u Hrvatskoj pronašao ovu istu vrstu energije. Sjećam se kada sam s Perom i svojim tadašnjim labelom Sound Fiction bio na kamionu na Techno Paradeu '99 u Parizu.
Ova rave atmosfera Hrvatske je za mene zaista uzbudljiva jer je u to vrijeme bilo jednako kao u Francuskoj i undergorund je zapravo bio mainstream. Ludi promotori, luda ekipa, divne lokacije, konstantni afteri do 5, 6 ujutro. bilo je to sjajno, divlje i slobodno vrijeme ovdje i zato je bilo toliko osvjžavajuće. Mnogo manje novca nego danas, ali vrlo zabavno. No nisam nostalgičan, samo sam imao neke prekrasne momente. Od 1996. do negdje 2001, 2002. Hrvatska je bila moje najdraže mjesto za puštati uz Španjolsku i Nizozemsku. Još uvijek jest, ali sada je drugačije.
Ova prirodna energija, ludi plesači koji su ubijali partyje, možda zato jer je bilo vrijeme nakon rata i bilo je mnogo epskih mjesta na kojima se moglo svirati kao i promotora koji su sve ovo radili svojim vlastitim novcem i uz prijatelje koji su im pomagali, ovo je bilo nešto stvarno.
Ali zaista sam tada imao neke od najboljih partyja u životu u Hrvatskoj, kao oni s Perom Full Houseom poput Evolution Funka s Jeff Millsom iiii… da naravno, i poznatom Stella Marena na splitskoj plaži dva puta u jednoj sezoni. bilo je preko 2000 ljudi koji su plesali i bio je nevjerojatan party s sjajnim ljudima i publika je jednostavno poludjela. Ovi partyji su postali zaista velika sjećanja. Sjećam se još i kada je Pero napravio odličan party u F1 s Carl Coxom, Petrom Dundovom i sa mnom u Trogiru 1999. Zamislite samo, Carl Coxa u Trogiru u F1 sada!!! Nije moguće, zaboravite. Morate ići na Ultru da bi ga čli kako svira. Ovo bi vam možda moglo pokazati kako je bilo tada. sve je bilo moguće.
Nikada neću zaboraviti ni Exstraganzu i klubu Ex u Varaždinu s Borom i DJ Deegom. Mislim da je ovo grad u kojem sam najviše svirao i gdje imam najveće i najstarije fanove. U ovom klubu sam svirao 12 godina zaredom, volim Varaždince i njihov grad.
Volim i partyje na plaži na Orebiću s UMO-m, sjajno razdoblje, ili pak Lopud Šunj Bar i klub, ludilo Splita u Shakespeareu, Jungli, Mastersu i čak i hotelu Medena. Vodički klub Kapela je bio zaista lud, Osijek je bio sjajan, a sada je nešto tiši, Zadar također, 2 dana partijanja u Lazaretima u Dubrovniku i generalno Dubrovnik s prijateljem DJ Torresom. Volim sva mjesta tamo, sva imaju nešto i svako ima svoje dobre i loše strane.
U Ludbregu sam u biljarskom baru imao neke nezaboravne momete. Čak i posljednjih godina na recimo Dimensionsu u Puli gdje sam svirao dva puta, 2011. i 2013. Sjajan lineup, sjajno mjesto, jedan od najboljih festivala na kojima sam ikada svirao.
4. Kako bi našu lijepu zemlju opisao svijetu?
Kada bih trebao vašu zemlju opisati svijetu rekao bih lijepa, divlja, sunčana, odlični ljudi, ali nemojte se zajebavati s njima jer ćete zasigurno požaliti. Pomalo je kao na Korzici u Francuskoj, ali kada te jednom prihvate to je doživotno.
Za mene je Hrvatska originalna zemlja, ponekad neobična, s zaista interesantnim stranama. Vrlo je zanimljivo u nju ući, ali malo ljudi to zna. Dugo se pričalo samo o ratu, ali radi se o umjetnosti, tradiciji, hrani, glazbi, dobrom životu, posebno u Dalmaciji. ovdje se o svemu može pričati, uvijek postoje prekrasni razgovori koji se mogu voditi o Hrvatima i s Hrvatima.
Toliki sam fan Hrvatske da sam počeo surađivati s Hrvatskim turističkim odborom u Parizu koji me je zamolio da pomognem više Francuza dovesti u Hrvatsku. Posljednje četiri godine tako radimo na komunikacji turističkih ureda pokušavajući iskoristiti moju ljubav spram vaše zemlje kako bi što više freakova poslali put Hrvatske i sada sam s njima u partnerstvu za ovo slavlje 20 godina. To je cool.
Volim Hrvatsku od baroknog Varaždina do ludo prometnog Zagreba, od tihih plaža Orebića, do splitkog ludila. od slavonskih rakija do morskih plodova Dalmacije. Zato kada je promotorima trebala pomoć da dovedu velika imena kao što su Jeff Mills, Laurent Garnier ili Derrick May pogurao sam malo stvari kako bi zasvirali u Hrvatskoj.
Čak sam i napravio traku s prijateljem Gregom Di Manom posvećenu Hrvatma nazvanu "Beautiful People". Bez ikakva posebna povoda, samo moja zahvala ljudima ovdje.
{youtube}ZFFmKmybxgQ{/youtube}
5. Stvorio si ovdje mnogo cijelo životnih prijatelja i pripremaš iznenađenje za naše plesače. Možeš li natuknuti što bi to bilo? Koji su planovi za naredne mjesece?
Da tako je, nakon 20 godina stvorio sam mnoga mnoga prijateljstva i to je sjajan osjećaj. Imam svoj hrvatski VIP broj već 14 godina baš iz tog razloga, i kum sam mladoj teenagerki iz Varaždina.
Zbog svih ovih razloga i mnogih drugih nisam mogao preskočiti slavlje za 20 godina i istovremeno nisam želio postaviti mnogo velikih evenata u zemlji, to mi nije bio plan.
Koncept je jednostavan i baziran na prijateljstvu. Slavit ću 20 godina u klubovima, na patijima na otvorenom, s prijateljima promotorima koje znam godinama i u najvažnijim gradovima kroz ovih 20 godina. Odabrao sam nekoliko: Zagreb naravno, to je mjesto gdje je sve počelo, Varaždin, Split, Korčula (na Orebiću nismo mogli, ali ćemo zato u Veloj Luci koja je blizu), Osijek, Dubrovnik, Rijeka i možda još koji uleti.
Mogu samo reći da ću započeti u Zagrebu u Aquariusu s prijateljem Fabianom Jakopetzom 8. srpnja, zatim Rijeka 9. srpnja u Nina Boat Clbu, Vela Luka 30. srpnja s Proizdom. Drugo datumi će još stići, Split i Dubrovnik uskoro. Neki promotori su me već pitali za određene datume, ali odabrat ću samo prava mjesta za slavlje.
Za ovu turneju ujedno radim i na nekim novim trakama na svom labelu 432 Hertz Records s prijateljima iz Aaron Barona i dvije trake su već dovršene, a radim na novima za projekt Soundiata. Ostanite uključeni za izdanja koja imaju doći.
6. Wild Card pitanje: Koja je najveća lekcija koju si ikada naučio?
Naučio sam: "Nemoj se zajebavati s rakijom! 🙂
No sada za ozbiljno. Ne vidim jednu veliku lekciju nego mnoštvo malih kroz život, kao to da bi uvijek trebao biti iskren u svojoj glazbi koji god da je to stil. Odaberi pravi razlog zašto ćeš svirati i biti Dj jer većina umjetnika samo žele biti slavni, zaraditi novac i postati zvijezde… To nije način. Samo će vas strast i rad povesti prema snu. Ali naučio sam i ovo. Danas novac priča, no meni samo glazba govori.
A svim mojim fanovima sada dajem poklon, ekskluzivno virenje na novu traku s labela 432 Hertz Records s prijateljima Aaron Baron . Zove se "Čevap" – to je više bosanski đir, ali smo je ipak odlučili tako nazvati. Pa slobodno komentirajte.
Još jednom hvala vam svima puno i nadam se da derem s vama i narednih 20 godina.
Facebook:
Label :
Techno Project: Soundiata
House & DeepHouse project: KnR
Contact: [email protected]
