Jean-Marie Kone: Techno sam je poruka i pokret, a pokret bez poruke nema baš značenja

Ujedno je u Parizu uključen u kulturne i elektroničke tokove zajedno sa udrugom Technopol koja je uspjela ujediniti francusku scenu te napraviti značajne pomake u suradnji sa francuskom vladom.

JMK obožava Hrvatsku; inicijator je našeg predstavljanja u Parizu kada smo došli sa 18 predstavnika; producent i remikser, a ujedno je i pružio ruku brojnim našim izvođačima da remiksiraju strane glazbenike. Kroz više od 20 godina rada stekao je brojna iskustva i nikada mu problem nije bio podijeliti to isto kao i svoje znanje u svrhu afirmacije drugih.

Pozdrav Jean-Marie. Kako si? Stiže nekoliko pitanja o utjecaju COVID-19 na scenu.

1. Ljudi u Hrvatskoj znaju da voliš našu zemlju od svog prvog posjeta prije više od 20 godina. Koja su tvoja sjećanja s partyja ovdje i kako bi opisao vibru i energiju na flooru? Možeš li odabrati bar jedan najdraži hrvatski otok, hranu ili piće?

Dobro sam, hvala (odgovara Jean-Marie na hrvatskom) i hvala KS što ste me pozvali na ovaj intervju.

Da, u pravu ste, čak i nešto više od 20 godina. Teško pitanje, nemam jedan najdraži nego mnogo njih. Imam toliko prekrasnih uspomena u Hrvatskoj, puno , puno puno (odgovara Jean-Marie na hrvatskom). Naravno nastup u Zagrebu za Future shock je poseban za mene. Bio je nevjerojatan jer je to bio moj prvi puta u Hrvatskoj. Sjajno sam se proveo, imao odlične promotore, publiku, vibru, lokaciju, hrpu ludih frikova oko sebe i to je bio divan prvijenac.

Nakon toga je na red došao Varaždin s ludim vrlo poznatim Extravaganza partyjima. Ovdje se odvijalo nešto zaista unikatno – ljudi, grad, klub, atmosfera u publici, promotori… činilo mi se kao da sam tamo kod kuće. Ispada da je Varaždin grad u kojem sam najviše svirao u Hrvatskoj i on ima, i zauvijek će imati, posebno mjesto u mom srcu. Tamo imam mnoštvo prijatelja, čak i obitelji sa svojim kumčetom Zynom.

Ne smijem zaboraviti ni obalu s partyjima na plaži kao nezaboravni Stella Mare u Splitu ili one na Orebiću s UMO, Evolution Funk, NYE u Dubrovniku u Lazaretima, Zadar, Šibenik, primoštenska Aurora, a što se tiče otoka posljednji Proizd/Vela Luka s Ianom Pooleyem je bio odličan. Tako sam se dobro proveo na Braču mnogo godina s divnim prijateljima i imao prekrasne partyje na Hvaru, Zrču, Korčuli,Lopudu. Zasigurno sam zaboravio nabrojati mnoge.

Od početka hrvatska publika za mene ima nešto posebno, toliko su uključeni u glazbu, toliko s žele dobro provesti i potpuno uživaju u trenutku, DJ-u i vibri. Ovaj dojam sam dobio odmah prvi puta i uglavnom se potvrdio svih ovih godina koje dolazim u Hrvatsku. Energija na podiju je poput vatre i mogao sam osjetiti svojevrsno hrvatsko ugodno ludilo gdje se život slavi kroz glazbu. Hvala vam što nosite ovu party energiju u sebi. Vjerujem da je ovo jedan od razloga zašto toliko drugih zemalja želi postaviti festivale u Hrvatskoj.

Što se tiče hrane, čak i sjever zemlje ima sjajne stvari, Bože moj ( kaže Jean-Marie na hrvatskom). Veliki sam fan dalmatinskih specijaliteta, morske hrane, ribe, škampi, grah, rižoto sa škampima, povrće sa žara i vino, a maslinovo ulje je taaaako dobro i naravno malo rakijice 🙂 dobro je za zdravlje :).

2. Od sredine ožujka čitav svijet je u strahu od COVID-19 pandemije. Kakva je situacija u Parizu i Francuskoj trenutno?

Da, tužno je vidjeti ovo diljem svijeta. Francuska je ozbiljno pogođena virusom COVID-19, i kao kod većine zemalja, naša vlada nije bila spremna na ovo. U ožujku nije bilo dovoljno maski niti kreveta u bolnicama za zaražene i slično. Bilo je sramotno. No moram reći veliko hvala i bravo svim bolničkim ekipama diljem svijeta. Sada znamo da su toliko važniji u našim životima, no što smo mislili i koliko je ovaj posao ključan.

Izolacija i karantena je završila i gotovo sve se iznova otvorilo, ali za klubove smo čuli da je moguće da će biti otvoreni tek u rujnu što je zaista loša vijest i ne znamo koji od njih će uspjeti preživjeti. Već možemo osjetiti novi val da stiže i on će sa sobom donijeti još veću ekonomsku krizu, no ne možemo sa sigurnošću znati koliko će udariti našu ekonomiju, posebice scenu i njene umjetnike, glazbenike, klubove i promotore.

Francuska je jedna od najposjećenijih zemalja svijeta. S ovim virusom, čekaju nas teška vremena ako turisti prestanu dolaziti, jer je turizam ključan za Francusku, baš kao i za Hrvatsku. Teški dani su na horizontu, to je zasigurno.

3. Što si radio u periodu karantene? Jesi li producirao glazbu, započeo neki novi projekt ili radio na nečemu drugome na sceni?

Za mene osobno samoizolacija je bila pozitivno iskustvo, nepopraćeno depresijom, nije bilo tuge. Naravno, nije bilo lako ne moći vidjeti obitelj i prijatelje, ali na samom početku sam rekao sam sebi da nešto dobro mora izaći iz ovog perioda jer je previše negativnosti kružilo uokolo. Tada sam uveo nekoliko stvari – započeo sam ponovo meditirati i to je zaista pomoglo, počeo sam kuhati nove stvari i promijenio prehrambene navike, očistio sam čitav životni prostor i shvatio da imam neke nove vještine u čišćenju :). Čitao sam knjige i gledao filmove, tako da zaista ne mogu reći da je ovo bilo loše vrijeme.

Dogodilo se i nešto fantastično. Napokon sam sa svojom braćom i sestrama otvorio asocijaciju kako bi pomogli djeci u školi u očevom selu na Maliju. Bilo mi je važno da se ovaj projekt riješi dok traje karantena da održim riječ da nešto dobro mora izaći iz ovoga. Velika misija je bila i reorganizacija svih vinila koje posjedujem doma. Imam ih toliko mnogo i u neredu su,  pošto ih manje koristim posljednjih godina. Trebalo mi je više od mjesec dana da sve klasificiram 6/7 sati dnevno 5/6 dana u tjednu. Bilo je zaista dugo i teško, ali i divno i ugodno ponovo otkriti neke stare trake, toliko raznih stilova, neke prave techno drmalice i stvari koje sam koristio i ovdje prije nekoliko godina. Radeći to, iznova sam se prisjetio jubavi i užitka puštanja vinila, pa ću na sljedećoj gaži pustiti neke jer su zaista bezvremenski za mene. Pustit ću neke stare techno trake iz 90-ih u Ludbregu na Idemo Otok festivalu.

Što se tiče produkcije, bilo je teško ići u studio za vrijeme izolacije, ali sam na daljinu producirao remix za label Soul N Pepa s prijateljem Kusmee-om, fina tribal house traka. Pristao sam na projekt jer u originalnoj verziji postoji vokal koji govori o miru koji me zaista inspirirao. Malo je tužno da nema više ovakvih poruka u našoj glazbi danas, ali techno sam je poruka i pokret, a pokret bez poruke nema baš značenja. Prije je bilo mnoštvo pozitivnih poruka u techno i house glazbi. Poruke same su bile dio pokreta, nije bilo samo u vezi produkcije, nego i pokušaju donošenja nečeg i educiranja ljudi koji slušaju.

Izdao sam i novo 4. poglavlje u projektu s frendom Shazz-om, Shazzer Project. The « Z «  EP s Danom Ghenaciom, Chezom Damierom & Benom Vedrenom, Marcom Braunerom, Molly i Kusmeeom izašao je u travnju za vrijeme samoizolacije. Konačno sam zatvorio i Aurora Borealis remix kolekciju uz Hiroshi Watanabea, Da Fresh, Humantronica, Christiana Burkhardta i nekoliko drugih, koja je izdana 17. lipnja. Tu su i tri hrvatska umjetnika Petar Dundov, DJ Jock and Ivan Komlinović, dragi prijatelji kojima moram zahvaliti na strpljenju jer mi je trebalo gotovo dvije godine da završim. Oni su složili sjajan remix techno himne iz 90-ih, "The Milky Way", tako da, sve u svemu, karantena je bila produktivno razdoblje.

4. Koji učinak će COVID-19 imati na elektroničku glazbu u Francuskoj i diljem svijeta?

Već je imao golemi učinak na našu kulturu i scenu diljem svijeta. U Francuskoj se klubovi ubrzano zatvaraju, jedan od najvećih u Parizu zatvorio se prošloga mjeseca, Ibiza je nedavno objavila da se klubovi neće otvarati ovoga ljeta. Ne brinem za masivne klubove, oni imaju dovoljno novca, no mogu zamisliti koliko teško će biti za one manje i sve ljude koji rade oko njih. Kao i uvijek pokušali smo ostati aktivni i mnogo DJ-a, umjetnika, klubova i promotora se maksimalno potrudilo kako bi održali kontakt s publikom, clubberima i ljubiteljima elektroničke glazbe. Bilo je mnogo live streamova također, možda i previše, ali live stream neće spasiti klubove i promotore. Biti će flaster trenutno, ali to nije solidni održivi ekonomski model od kojeg se može živjeti. Na žalost neki dan smo čuli da je "Dehors Brut" (ex Concrete tim) zatvorio tvrtku. To je tužno.

Bez jasne komunikacije s dotičnima i stvarnom pomoći vlade bit će gotovo nemoguće spasiti sve i budućnost nam je još uvijek mutna. Iako se neke mjere poduzimaju, daleko smo od obećane zemlje. Za neke labele je također došlo teško vrijeme.. pokušavamo nastaviti s izdavanjem glazbe, promoviranjem naših umjetnika i pokušavamo preživjeti, no postaje teže. Proizvodnja vinila je stala trenutno i moramo pričekati da vidimo što će se događati sljedećih nekoliko mjeseci. Dogodile su se i neke dobre stvari. Kako smo svi u istoj situaciji, lakše je okupiti ljude oko projekta kako bismo spasili scenu i sami sebe. Ne znam što nas čeka u budućnosti, no jedno je sigurno – bit će drugačije. Čini se da je najgore od pandemije iza nas, no trebamo nastavljati obraćati pažnju jedni na druge i ostati fokusirani dok ne ostavimo ovo iza sebe. Moramo biti zajedno, spremni, aktivni i vrlo kreativni da spasimo scenu.

5. Misliš li da će virus pomoći "restartati" glazbenu scenu i vratiti cijene u realnost te svaliti više fokusa i podršku na lokalne umjetnike?

Ne znam hoće li restartati scenu. Možda, no zasigurno je prilika da iznova promislimo velik dio scene. Budimo iskreni, u neredu je i neuravnotežena i sva moć je u rukama velikih festivala. Već nekoliko godina golemi festivali promoviraju loše umjetnike koji sviraju lošu glazbu, no ipak se vjeruje, lokaciji, sponzorima… veliki festivali ubijaju male zanimljive festivale sa stvarnim glazbenim izborima. Bukirajući samo prilično loše komercijalne DJ-e za setove od 60 ili 90 minuta i veliki novac, promoviraju osrednjost velikog djela glazbe i ne prikazuju značenje ove kulture. Veliki festivali ubijaju klupsku scenu mnogih zemalja plaćajući goleme sume DJ-ima, koji tada naposljetku žele smo svirati na ovim festivalima, a ne više manjim klubovima koji si ne mogu priuštiti ove iznose. Zaista ne razumijem ovaj stav jer smo prvenstveno umjetnici i glazba bi trebala doći na prvo mjesto. Mogli bi svirati na oba mjesta i pomoći manjim klubovima da prežive umjesto samo recimo svirke na Ibizi ljeti. No neki od njih inzistiraju da 80% nastupa bude isključivo na velikim festivalima.

Ovo je prilika da se promijenimo jer ćemo se inače uskoro iznova naći u sitoj situaciji. Dakako, ovo je daleko izvan moje kontrole, ali ljudi bi se trebali više fokusirati na dobru glazbu i umjetnike, a ne toliko na društvene medije. Ljudi su ključ, oni bi trebali koristiti svoju moć da zahtijevaju bolju kvalitetu. To je lijep san čini mi se jer mi nije jasno kako smo došli do točke da su umjetnici bookirani s obzirom na to koliko followera ili likeova imaju, a ne s obzirom na kvalitetu glazbe??? Na neki način je smiješno jer je prije poruka prije dolaska na party bila "Samo dođi i slušaj glazbu", dok je danas "Samo dođi gledaj DJ-a, gledaj show". Ovo je velika razlika gdje se gubi značenje užitka u samoj glazbi. Gledanje i slušanje su sasvim drugačiji. Slušanje je osjet koji ne možeš kontrolirati. Možeš zatvoriti oči da ne vidiš, možeš prestati disati na komadu, ali čak i da staviš čepiće u uši čut ćeš nešto. Zato i zatvaramo oči kada je glazba zaista dobra, jer ih ne trebamo da bismo uživali u njoj. Tužno je da se više pažnje posvećuje showu nego glazbi. Tako neki od ovih velikih festivala nude isti lineup, izdanje za izdanjem, i nude tako loše DJ-e i glazbu za tako visoku cijenu, da je zaista šteta, čak uvreda javnosti, tražiti da plate za ovakav event.

Primijetio sam u Hrvatskoj da su najveći festivali iz UK, da su promotri njemački, Ultra je američka marka, i neki od njih su sjajni i rade dobar posao, ali neki su loši i ne donose ništa novo. Organiziraju festival osrednje kvalitete i zatim pobjegnu s novcem. Neću imenovati pojedinačno, pretpostavljam da svi znaju. Naravno festivali donose novac lokalni zajednicama ovdje i to je dobro, ali mislim da bi mogli dobiti više s boljim umjetnicima. Zar ne? Kako je moguće da hrvatska lokalna scena nije protagonist ovih festivala? Neki od njih bookiraju nekolicinu hrvatskih umjetnika, ali po mom mišljenju pogurani su ustranu umjesto da prednjače. U Hrvatskoj ima toliko dobrih umjetnika, labela i promotora s kojima se može raditi. Sjećam se kako je prije u Hrvatskoj omjer domaćih i stranih DJ-a bio oko 50-50 i tu je bilo mnogo šanse za otkriti nove talente. Kako to da je hrvatskim klubovima i umjetnicima sada sve teže opstati u vlastitoj zemlji? Neki će možda reći "Ah, Jean Marie… ovo je Hrvatska", ali zašto? Ovo je Hrvatska. Vaša zemlja u kojoj bi vi sami trebali promijeniti pravila. Ova zemlja ima sve potrebno za sjajne evente. Zašto onda ne biste uzeli dio kolača? Ne kažem nikako da je sve loše ili pogrešno, ali neke stvari bi se mogle promijeniti na ovoj strani, ako scena želi stvarnu revoluciju. Rastužuje me vidjeti prijatelje DJ-e i promotore koji se bore za posao u vlastitoj zemlji. Ne znam rješenje, možda bi trebalo postaviti minimum promocije i uključivanja hrvatskih umjetnika. Vidio sam neke festivale u hrvatskoj od stranih promotora bez ijednog hrvatskog DJ-a ili live acta. Mislim da bi ovo trebalo biti regulirano i uravnoteženo za dobrobit Hrvatske.

Moramo se sjetiti da je ova glazba započela na raveovima u klubovima, a klupska kultura odumire, klubovi se zatvaraju. Rave kultura pokušava ostati živom, no teško je.

6. Što se događa s Technopolom? Jesu li organizirane neka aktivnosti koje bi mogle pomoći spasiti scenu?

Da, s Tommy i Technopol timom dogodilo se mnogo toga kako bi se pomoglo i našlo neko rješenje za umjetnike i scenu. Situacija je prilično loša, ali SACEM i još nekoliko je organiziralo pomoć za umjetnike. Ovoga mjeseca smo se pridružili globalnom projektu United We Stream s 80 umjetnika sa 16 različitih lokacija. Uključeno je i mnoštvo klubova i ovo je dobra stvar kako bi barem na neki način držali scenu živom i aktivnom. Također imamo i Dance Tomorrow projekt u kojem pokušavamo osmisliti i ocrtati budućnost clubbinga, s konferencijama i debatama kao razmjenu između umjetnika, vlasnika, klubova i promotora, a već imamo nekoliko dobrih stvari na stolu.

Isto je is FG radio, svjetski raširenim crowd funding projektom kako bi podigli novac i pomogli DJ-ima i klubovima koji su zaista izgubili mnogo u ovom teškom periodu. U Francuskoj se sve više stvari proizvodi lokalno i to je dobro. To je ispavan moment za sakupljanje ideja i energija kako bi pogurali lokalne scene. Ovo je odlična šansa.

7. Koje su trenutne mjere u Francuskoj unutar glazbene industrije? Možeš li otprilike odrediti vrijem kada će tvoja zemlja dozvoliti održavanje glazbenih događanja  (u zatvorenom i na otvorenim prostorima) i klubovima?

Za sada se za glazbenu industriju nije učinilo mnogo, više manje smo sami, umjetnost i kultura su pomalo zaboravljeni, kako to obično biva u ovakvim situacijama. Nismo dobili ništa i još uvijek čekamo neku obavijest od vlade. Situacija je prilično loša za sve, za labele, umjetnike, klubove… Ne znam kada će nam odlučiti pomoći. Za sada ne znamo kada ćemo iznova moći plesati u klubovima ili na otvorenom. Možda će biti nekih open air-ova u srpnju ili kolovozu, ali pod kojim uvjetima? Koliko ljudi? Ne znamo. Što se tiče samoga virusa u Francuskoj, mnogo je bolje, na dobrom smo putu i nadam se da je ovo dobar znak. No u ovim uvjetima i sovim mjerama još na snazi, klubovi se ne mogu otvoriti i festivali se ne mogu održati. Svi ekonomski modeli baziraju se na tome da ljudi kupuju ulaznice i preživljavanje na kapacitetu od 30-40% bit će gotovo nemoguće.

8. Imaš mnogo iskustva kao DJ i producent. koji savjet bi mogao dati mladim hrvatskim umjetnicima/producentima?

Uvijek je teško dati savjet jer smo svi drugačiji, no prvo što mi pada na pamet je da ako to radiš, radi to s dobrim razlogom. Biti DJ i glazbenik znači biti to zbog strasti i ljubavi spram glazbe, ne da bi postao poznat, putovao jetovima, impresionirao… Jedino oni strastveni i talentirani, koji zaista rade, stvorit će nešto značajno. Moraš biti siguran da to želiš jer je dug put ispred, mnogo rada, vremena, žrtava, pogotovo sada kada je svatko Dj i umjetnik. No želim ostati pozitivan. Ima prekrasnih priča svaki dan o mladim glazbenicima koji se uspinju dobrom glazbom i vještinama. Moj savjet je dakle strast, rad i ljubav. Budi siguran u ono što želiš. Posebno sada u ovom teškom vremenu. Kako sam već rekao, savjetujem da stojimo zajedno, okupimo se i mislimo zajedno, da osmislimo nove načine održavanja partija.

Volim Hrvatsku i želim vidjeti njenu scenu jaku i ujedinjenu. Imate toliko j***** dobrih glazbenika u maloj zemlji. Ne znam, možda je stvar u tome da treba uzeti vremena da se fokusirate na to kako ojačati i razviti scenu, sakupiti nove ideje, nađete načine da bliskije surađujete s vlastima kako bi olakšali stvari za mlade umjetnike, promotore i projekte. Možda bi bila dobra ideja stvoriti nešto kao što smo mi u Francuskoj prije 20 godina, nešto kao Technopol, kako bi se mogli organizirati oko srca ove kulture s više kredibiliteta. To da održavamo Techno Parade u Francuskoj već 20 godina i da možemo razgovarati lice u lice s vlastima je rezultat toga što smo im pokazali da možemo biti organizirani, ozbiljni zagovornici i savjetnici. Ne znam ( kaže Jean-Marie na hrvatskom), ali mislim da bi moglo pomoći.

9. Pripremaš li nešto u Hrvatskoj uskoro? Ili nešto što će uključiti Hrvatsku u Parizu? Postoji li neki natjecateljski remix projekt s hrvatskim producentima na horizontu?

Zaista sam sretan jer ću 27. lipnja svirati u Ludbregu na Idemo Otok-u uz asocijaciju LUMEN. Moram reći da sam sretan jer su mi sve gaže do sredine kolovoza otkazane, i ova je bila jedina za koju nisam bio siguran. To je zapravo divna priča koja počinje 2004. nakon svirke u Varaždinu, kada me moj dobar prijatelj Torres pitao bi li mu učinio uslugu i svirao nedjeljno popodne u pool baru u obližem malom gradu Ludbregu. "Crazy Hill" sviđalo mi se ime odmah. To je bila besplatna svirka za nekih 80-ak ljudi i bilo je zaista ludo. Ljudi su plesali na stolovima i mislim da smo taj divan bar u potpunosti uništili. I sada, 16 godina kasnije, mladenačka organizacija LUMEN zamolila me da ponovo sviram tamo, ovoga puta službeno kao headliner za dvodnevni festival – sjajno!!! Naravno da sam pristao, i kao trešnja na vrhu, moji prijatelji iz Varaždina mogu doći jer je to zaista blizu.

Izuzetno sam sretan da ću svirati s Unom Lazar, mladom talentiranom DJ-icom. Svirao sam i s njenim ocem DJ Deeg-om u luda vremena varaždinskog kluba EX, i eto sada i s  kćeri. Ovakve divne stvari mi se mogu dogoditi samo u Hrvatskoj. Tako sam sretan i ponosan.

Tu je i moj projekt s Technopolom i Klubskom scenom kako bi organizirali most između scene u Francuskoj i Hrvatskoj. Svi smo uvjereni da bismo trebali produbiti ovaj odnos nakon što nam je bilo tako sjajno 2018. kada je hrvatska delegacija bila u Parizu za PEW. To je prekrasno sjećanje. Sada je vrijeme da poguramo sve dalje, sve je na stolu i voljeli bismo stvoriti event koji bi se zimi održavao u Parizu, a ljeti u Hrvatskoj. Razmjenom ideja, umjetnika, lokacija, zajedno smo jači. Iako, sada sa situacijom kakva je, moramo malo pričekati, napravit ćemo sve što možemo da ovo učinimo stvarnim.

I da, radim trenutno na remix projektu svoje trake načinjene za Hrvate, "Beautiful People". Na putu je, samo čekamo malo normalizaciju stanja.

10. Možeš li nam reći nešto o situaciji i SAD-u i Francuskoj vezanoj za policijsku brutalnost i kako je ovo utjecalo na tebe direktno? I možeš li reći ponešto o vezi dance glazbe s crnačkom kulturom?

Iskreno, od kada sam bio klinac, nikada nisam iskusio stvarni rasizam na ovaj način na koji se može dogoditi u SAD-u, ništa nasilno ili direktno. Sjećanje koje imam je da tijekom 90-ih klubovi Pariza nisu dali da upadneš ako si bio crnac, arap ili azijat. Tada sam znao da je razlog boja moje kože i to nije lako shvatiti kada si mlad. Bio sam ljut, ali to je bila realnost toga vremena. Ovo je također jedan od razloga zašto sam uskočio u techno pokret i rave. Bilo je to zbog toga da jednostavno dođeš kakav jesi, bez obzira na boju kože ili bilo koju drugu značajku. To je bilo sjajno za mene i moje prijatelje. Ponosan sam na to tko jesam i na to da sam odrastao u zemlji kao što je Francuska.

No, kao crnac i čovjek duboko sam rastužen onime što se događa u SAD-u, smrću Georgea Floyda, ali ne mogu reći da sam iznenađen jer se ovakve stvari događaju gotovo svakodnevno, gdje je policija odgovorna za smrt nenaoružanog crnaca, samo zbog boje kože. George nije prvi i neće na žalost biti ni posljednji. Slično se događalo već s Ericom Garnerom, Michaelom Brownom, Laquandom Macdonaldom… i još mnogo mnogo njih, svaki dan. Nemojte ih zaboraviti. Prošloga tjedna, tri puta mladi crnac je obješen na drvetu u Texasu. Možete li to vjerovati? Crnci u 21. stoljeću? Da buraz, to se događa u SAD-u. Rastužuje me i ljuti. Povijest SAD-a bazira se na nekoliko dobrih stvari, no glavnom su tu ratovi, genocid Indijanaca, i 300 godina ropstva, i to se ne mijenja samo tako. Mučno mi je kada vidim kako se crnci tretiraju, ne samo u SAD-u nego u mnogim dijelovima svijeta. Nadam se samo da će ovaj masovni pokret voditi u novo doba mira i tolerancije.

Čini mi se da je u Americi najveći problem edukacija tj., njen nedostatak koji vodi do ljudi koji nisu dovoljno pametni da razumiju jednostavan koncept jednakosti svih ljudskih bića. Neki dijelovi zemlje još uvijek vjeruju, kao u doba segregacije, da je crna rasa ovdje samo da bi se njome dominiralo.

Ne čudi me. Ovo je imalo odjeka i u Francuskoj iako je ne možemo usporediti  SAD-om u ovome. Situacija je drugačija, ali zbog drugih razloga crnci i neke druge manjine više stradavaju od policije. Povijest i razlozi su drugačiji, no i mi imamo varijantu ovoga, pa smo stoga u danima koji su uslijedili imali proteste protiv policijske brutalnosti u nekim francuskim gradovima. No, ovdje je bilo više u vezi policijske brutalnosti generalno. Sjećate se Giletes Jaunes koji su mirno protestirali i zatim bili pretučeni od policije? Da ovo ne bude kriv shvaćeno, nisam protiv policije niti smatram da su svi policajci rasisti koji sve crnce gledaju kao kriminalce. Ne mislima  svi bijelci tako gledaju na crnce. Samo govorim da su neke promjene zaista nužne.

Prije nekoliko dana novinar u Francuskoj stvorio je WhatsApp grupu s više od 200 policajaca i potegla se teška ružna rasistička rasprava usmjerena protiv crnaca, židova, Arapa, gay Španjolaca, žena… Da, ovo se događa danas u 2020. Postoji i sada imamo i dokaze, no to je samo dio policije, ne svi, da bude jasno. Kada pogledam na crnačku povijest u SAD-u šokiran sam kako su mrvljeni, ubijani i ponižavani. Isti oni crnci koji su se u 2. svj. ratu borili, iako nisu tada imali prava, osim prava da umru za zemlju koja im nije dala pravo da dostojanstveno u njoj žive.

Koliko je crnačka kultura igrala ulogu u mnogim dijelovima američkog društva? Mnogo. Koliko su doprinijeli kulturi, posebice glazbi kao jazz, rock pop, rap? Mnogo.
Pogledajmo techno, rođen u Detroitu, stvoren od crnačke kulture u gradu devastiranom krizom. No, eto nešto dobro je izraslo iz toga, techno glazba, i njena poruka je bila pozitiva, kreativa, nada, otpor – to je bio političko-kulturni pokret.

Ono što crnačka kultura unosi u glazbu već desetljećima je nevjerojatno, da krenem sada nabrajati lista bi bila preduga, tako i tako se već sve zna. Postoji jedna pjesma u kojoj žena pjeva o crncima koji su ubijeni, i volim osjetiti emociju u njenom glasu – pjesma Billie Holiday "Strange Fruit". To je prekrasna stvar, nastala je iz pjesme koju je napisao židovski učitelj u Bronxu imena Abe Meerpool nakon što bio šokiran fotografijom dva mlada crnca koja su linčovali u Indiani. Samo poslušajte riječi. Govore sve o atmosferi toga doba 30-ih i 40-ih. Sada, 80 godina kasnije, bavimo se s istom situacijom. Tada su vješali crnce s drveća, i još uvijek to čine. Ubijaju ih na ulicama bez ikakva razloga. Ne znam što bih drugo rekao. Ovo je link da poslušate riječi.

Ostanimo pozitivni, Black Lives Matter, vjerujem u ljubav, crn sam i ponosan.