Juan MacLean: Od post punka do vrhunske elektronike

Uz utjecajan DFA label, kojeg vodi James Murphy iz sad već bivšeg LCD Soundsystema, on se veže iz početka. A što ga veže uz Tim Sweeneya iz Beats in Spacea otkrio nam je također. Inače, Juan MacLean je jedan vrlo osebujan lik, potječe iz banda Six Finger Satellite na kojeg je jako utjecao – Kraftwerk, a što se sve u međuvremenu izdešavalo – saznajte u ovom intervjuu.

1. Pozdrav Juan, jako lijepo od tebe što si ustupio neko vrijeme za ovaj intervju. Čime se baviš ovih dana, kako napreduje turneja albuma "In a dream"? Je li promoviraš live svirkama ili samo DJ setovi?

Napokon sam složio i pokrenuo svoj punokrvni live band, svirali smo na dosta festivala i u puno klubova kako bi ispromovirali "In a dream". Ljetos smo prošli mnogo europskih festivala, poput Primavere, ali također i dosta turneja po Americi. Naravno, nisam niti prestao s DJingom tako da je sve skupa vrlo zahtjevno i oduzima dosta vremena. Pogotovo kad u istoj večeri nastupam uživo, a prije ili poslije vrtim DJ set. Ali, naglašavam, da je to sve iznimno iskustvo, a live band je na najboljoj razini do sad.

2. Vratimo se malo unazad – možeš li nam reći kako je cijela elektronička priča kod tebe počela? I gdje bi stavio DFA u tu priču?

Moj prvi doticaj s elektronskom glazbom bio je Kraftwerk. Njih sam otkrio negdje oko 1990. godine. Ono što sam čuo me je oduševilo i "blew my mind". Meni je to zvučalo kao da rock band svira sintersajzere. Bilo je vrlo direktno, iskreno i naravno ritmički robotsko i minimalno. Isto tako uvukle su me njihove melodije koje lome srca. To je bilo moje vatreno krštenje u elektronici. Kasnije u 90tima navukao sam se na IDM poput Aphexa Twina i Autechrea, a onda sam otkrio i Detroit Techno i Chicago House. Moj prvi band Six Fingers Satellite vukao je inspiraciju iz Kraftwerka, DAF i drugih njemačkih elektroničkih bandova. Bile su to 90te. Koristili smo puno disko i elektroničke muzike u kontekstu post-punk postave banda.

S DFA se radilo upravo o obrnutom postupku. Okrenuli smo formulu na glavu. Six Fingers Satellite je bio rock band inspiriran plesnom glazbom, a DFA je bio label o pravljenju plesne glazbe s, na neki način, punk rock estetikom. Bolila nas je ona stvar što se puštalo u klubovima u ono vrijeme, radili smo našu priču i bili puno otvoreniji i eklektičniji u donosu na žanrove ili što ide i paše gdje te gdje se mi u svemu tome uklapamo.

3. Što slušaš kad si sam kod kuće i kad samo slušaš glazbu?

U zadnje vrijeme slušam dosta ambijentalne glazbe. Cijeli Harold Budd katalog naprimjer. Naravno i Brian Eno i Tangerine Dream. Hm, zapravo se tu radi o puno tužne sintersajzer glazbe. Kad perem suđe ili pospremam stan onda slušam DJ mikseve.

4. Je li si pročitao nešto u zadnje vrijeme? Neka preporuka?

Upravo sam pročitao "Perfidiju" od Jamesa Ellroya, on mi je jedan od autora koji su mi favoriti cijeli život. Riječ je o majstoru uranjanja u određeni vremenski period i mjesto. Isto tako, vrlo je američki. Također, upravo sam nabavio novog Williama Gibsona, njemu ću se posvetiti ovu večer. On je još jedan autor koji se bavi sveobuhvatnim alternativnim realnostima bilo vremena ili mjesta. Smatram ga pravim vizionarom.

5. Što se sprema od izdanja u budućnosti?

Upravo radim na remiksu s Tim Sweeneyem s kojim imam zajednički projekt. Prvi remiks izaći će na Andy Butlerovom (Hercules&Love Affair) labelu. Zvuk koji istražujemo je vrlo mašinski – puno 101/303/808/909. Skoro svi Rolandi su u igri. Prilično je tvrdo, ili da kažem – tuff.

6. Za kraj, koja su tvoja sjećanja iz Hrvatske. Znamo da si nastupio na Electric Elephantu i na svirci u Zagrebu na Sicko Disko večeri u Sirupu.

Ahhh, sjećam se tamo stvarno dobrog provoda. Htio bih se vratiti. Sjećam se da su ljudi bili iznimno dragi i da sam svirao cijelu noć ne želeći prestati.

Juan,
Thank you very much once more .)

Piše: Marjan Marmat Matkovic