Mate Kokić: Rad s vinilima je umjetnost za oko i uho!
Popričali smo danas s Matom Kokićem koji je svoje mjesto pod Suncem zacrtao još prije no što mu je nos mogao proviriti ponad DJ pulta u očevom klubu.
Danas ga (mnogo višeg no na početku) možete uhvatiti na Gardenu, Sonusu u zadarskom Vip Baru i bilo gdje gdje se sakupi makar šaćica house entuzijasta. Pa prepuštamo floor Mati.
1. Kako ti je otac držao disko klub jesi li se ikada izvlačio na to da si mali od vlasnika i zalutao kao klinac unutra kada si već trebao spavati? Kako pult izgleda klincu koji je jedva krenuo u školu?
Svaka subota je bila rezervirana za odlazak u disko klub, kao dječak sin vlasnika s 7 god imao sam privilegiju da budem svjedok tada za mene fantastičnog glamura mode, glazbe, svjetlosnih efekata, disko kugle, break dance-a, koji je tada bija jako popularan ples i svih hitova koji su se puštali u klubu kao Samantha Fox, Duran Duran, Modern Talking, Donna Summer, Cool and Gang, Imanigation, David Bowie, Billy Idol, Madonna, Prince, George Michael, Michael Jakscon i još puno hitova ..Stilovi tj. glazbeni pravci koji su prevladavali u klubu bili su Italo disco, disco, pop, funk i naravno u to vrijeme nezaobilazni sentiši koji su zatvarali plesni podij poput Lionel Richie-a i svi zapaženiji hitovi iz tog vremena u meni bude emocije i podsjetnik su na moje djetinjstvo što jako utječe na moj dj-stil.
Dj pult u kojem sam se osjećao kao u seriji Star Trek na komandnom mostu sa svim tim potencijometrima je za mene izgledao kao Raj u kojem sam svaki put od uzbuđenosti i umora zaspao…
2. S 15 si kupio prvi gramofon. Koliko si vježbao na dan dok nisi usavršio svoj stil?
Uh, to nikad neću zaboraviti kad sam kupio prvi gramofon Technics 1020Mk2 i kad mi ga je frajer iz Zagreba donio doma i raspakirao, složio i upalio ja sam tada bio najsretniji klinac na svijetu, a fala Bogu ploča nije falilo jer sva ta silna kolekcija koja se puštala u očevoj diskoteci je ostala meni na dar. Onda je počelo naravno kupovanje ploča iz Italije, Austrije i Zagreba u dućanima poput Brain Records (Trieste), Dance All day (Monfalconne), Disco Piu (Rimini), 33&45 Records (Wien) i nezaobilazn Zagrebački 120BPM store od Nikole Fučkara koji mi je uredno svaki tjedan nove naslove puštao na telefon a ja kupovao. I počelo je doma u sobi miksanje, skrečanje, preslušavanje. Nekada bi to bilo i po 5-6 sati i obvezno svake subote se slušala radio stanica Radio Italia Network ( Top lista ) recenzije najnovijih izdanja house glazbe.
3. Kako bi ti sam opisao svoj zvuk i kojim motom se vodiš pri planiranju setova?
Iskreno od 100 svirki pomno isplanirani i složeni setovi su mi 2-3 % a sve prema osobnom instinktu, nahođenju i naravno najbitnije je mjesto i publika (dob,style) za koji sviram! Da li je to Lounge bar, club underground, festival, Restoran-Bar, bar, dnevni đir ili večernji, godišnje doba… Ma apsolutno sve to ubacim u svoj mozak-softwer i uđem u svoju fonoteku i složim si 2-3 kofera (200) ploča. Uvijek u setu volim iznenaditi publiku s nekim već po malo zaboravljenim hitom koji ih uvijek oduševi i unese dinamiku u set!
4. Što možemo očekivati u budućnosti? Koji su planovi za 2015.?
Od prevelikih očekivanja sam odustao davno jer jednostavno u okruženju u kojem živim i djelujem nemam baš preveliki feed-back jer nažalost House glazba o kojoj ja pričam, koju živim i puštam nema baš preveliku publiku i razumijevanje vlasnika klubova prema ovakvom žanru, ali eto uvijek se pronađe nekakvo mjesto za nekolicinu zaljubljenika i štovatelja kvalitetnog House-a.
Ljeti se situacija popravi s nadolazećim festivalima, pogotovo moja suradnja s Garden barom u Zadru od samog početka gdje sviram tako ću i ove godine nastupati na zadnjem Garden Festivalu na osobni poziv menagera Davea Harvey-a iz FutureBoogie postave koji je zadužen za kompletan line-up Gardena.
U planu mi je da ponovim i prošlogodišnji nastup na Sonus Festivalu za koji sam posebno pripremio pomalo tvrđi set ploča tech-house, minimal zvuka i naravno tu su svirke po barovima i jedna jako meni zanimljiva suradnja s prestižnim hotelom Diadora u punta Skali na Baru svirat ću svaki dan u zalazak Sunca za izabranu klijentelu Deep House Classic Set. Tu je i pokrenuti projekt pod nazivom "Future Disco" u suradnji s raznim dj-kolegama koji isključivo njeguju ljubav prema nu-discu, funku, soulu, deep house-u tako da svaku subotu imamo program u VipBaru Zadar.
5. Posebno si vezan za vinile i ne zamara te previše digitalno. Što za tebe predstavlja vinilka i smatraš li je superiornijom digitalnom formatu?
E pa sad ste me baš pogodili u sridu. Neki dan preslagivam ploče u studiju i prolazim od 80-ih god do ranih 90 sve do današnjih izdanja, labela i baš svaka ploča ostavlja snažan dojam na mene da se tog trenutka sjetiš kad si je i gdje kupio pa puštao, na kojim mjestima, pred kojim ljudima, koji je parfem bija u điru, djevojka koja ti je bila blizu dj pulta…
E taj feeling tko nema ploče ne razumi o čemu pričam, a da ne govorim koliko je teško bilo nabavit neke ploče, ali kad si je nabavio bija si glavna faca u gradu jer u to vrijeme nije bilo Interneta ni youtuba, downloada… Samo se mogla poslušati na tvom setu ili nekog dj-kolege. U svijetu danas glasi poznata izreka Vinyl will kill mp3. Ujedno u trendu je povećana prodaja Vinila zbog propasti Cd-medija, pa se tako svi strastveni štovatelji glazbe odlučuju za kupovinu Vinila koji sam po sebi ima najkvalitetniji audio zapis a tu je i nezaostavni Cover. Rad s Vinilima je umjetnost za oko i uho!!! Toplina koja vas miluje u srcu… Kad se jednom navučeš, e onda nema povratka !
6. Wild Card pitanje: Bez koje stvari ne bi mogao živjeti?
Bez ljubavi i definitivno glazbe, mora, gramofona… love za ploče !!!
