Yakka o Operi, BSH eventima, novom albumu…

Yakka, kako izgledaju tvoji dani u ovim vremenima?

Imam malo više vremena nego inače pošto je event industrija u najvećoj stagnaciji pa koristim dio vremena na nekim novim kućnim radovima, ali radi se i u studiju. Proširujem prostor, snimam i produciram hiphop nekim mlađim talentiranim dečkima, radim na svojim glazbenima projektima, uglavnom nije dosadno!

Kako tijekom ovih vremena održavaš svoju kreativnost?

Srećom, ne mogu reći da kreativnosti nedostaje. Kako su nam nastupi uskraćeni, vikendi ostaju uglavnom slobodni pa vikendom najviše produciram glazbu. Meni su oduvijek najdraži dani za produkciju subota i nedjelja, pogotovo subota. Valjda se najbolje osjećam subotom generalno pa se to odrazi i na produkciju. S obzirom na trenutnu situaciju, vrijeme trošim i na razvijanje strategija kako i kamo usmjeriti nove stvari koje radim s glazbom, ali i sa svojom marketinškom agencijom Studio 89. Situacija nas je natjerala da se malo prilagođavamo i fokusiramo neke stvari koje prije nisu bile u fokusu, ali evo mogu reći da inspiracije i kreativnosti ima dovojno i što se tiče glazbe i dizajna/marketinga. Započeo sam i projekt #SAMOYAKKO TV koji zbog sveopće situacije sa covid19 kasni, ali ideja je jednaka i dalje, definitivno ću izbacivati video epizode iz studija, samo pitanje koliko često.

Postoji li neki trening ili rutina koji ti pomaže raditi kao DJ?

Postoje neke rutine koje sam ja sebi zadao kao obaveze. Svaki dan oko 2 sata preslušavanja nove glazbe i nabavka onog što mi se sviđa, sortiranje glazbe po žanrovima, izdvajanje omiljenih novih stvari za nastup koji slijedi. Istraživanje DJa s kojima ću svirati na događajima da znam što otprilike mogu očekivati prije ili poslije svog seta, isto tako i istraživanje kluba/lokacije gdje gostujem da znam što me čeka. Vodim sve bookinge spremljeno u google tablici sa osnovnim informacijama datum, grad, lokacija, ime eventa, vrijeme seta, cijena, način plaćanja, info o noćenju… to mi je super isto da se mogu bolje organizirati kad je puno nastupa i da mogu u svakom trenu brzo i lako pristupiti dokumentu s računala ili mobitela. Ruksak za put je uvijek spreman s nekim korisnim stvarima tipa prijenosna baterija za mobitel, slušalice, kablovi, naočale, kišobran i slično. Fizičku kondiciju održavam s nekoliko tjednih treninga u teretani, kad sam puno na putu (ljeti) obavezno multivitamini i kvalitetno se naspavati.

Jesu li ti fanovi podrška, kako održavaš interakciju sa njima?

Naravno da su podrška, svaki nečiji dolazak na moj nastup je podrška. Slušanje moje glazbe na online platformama je podrška. Kupovanje mojih merch artikala je podrška. Dijeljenje moje glazbe na društvenim mrežama je podrška. Na koncu, podržali su me i glasanjem na Ambasador dodjeli nagrada – 2018. sam osvojio titulu DJa godine po izboru publike, godinu poslije najboljeg house DJa. To je ogromna podrška kojoj mogu biti zahvalan za hrpu bookinga i nastupa. Interakciju održavam uglavnom putem društvenih mreža, sretan sam da dosta uspješno to funkcionira putem Facebook stranice i Instagram profila. Također putem Mixlcoud profila plasiram svoje setove dostupne za online slušanje. Malo sam stao sa snimanjem setova zbog drugih obaveza, ali vratit ću se i tome.

Nedostaju li ti burne noći u Operi?

Nedostaju. Opera je tehničlki i vizualno najbolji klub u Zagrebu za urbanu glazbu, općenito jedan od najboljih generalno. Volio bih da imamo više takvih klubova. Koliko god su bitni mali klubovi za gradnju urbane scene, bitni su i veći – za veća gostovanja i veće događaje kad kapacitet malog kluba više nije dovoljan, a open air nije opcija. Peti rođendan Enter radija u Operi je top bio recimo, trodnevni festival Zagreb Dance Event također. Bio sam resident +ONE programa koji mi također nedostaje, odlično nam je bilo.

Što si najviše volio u vezi Opere?

Puno stvari. Prije svega atmosfera pravog urbanog noćnog kluba kakav zaslužuje svaki veći grad. Nastupao sam po cijeloj Hrvatskoj od rupa i malih kafića po Slavoniji, preko Zagreba, Zrća, do Revelin kluba u Dubrovniku, nagledao sam se svega po regiji i Europi. Opera je stvarno dobar klub. Cijeli koncept je po školski kako bi to trebalo biti. Tehnički gledano, DJ oprema, razglas, LED ekrani, sve je top. Atmosfera kad je klub pun je odlična, floor + publika iza DJ-a daje neopisivo dobar clubbing osjećaj. VJi jako dobro surađuju s DJima odnosno glazbom, znaju kad i kako upravljati vizualima, to je sve hrpa sitnica koje zajedno dosta znače.

Lokacija također. Obožavam Zagreb od autobusnog kolodvora istočno do zapadnog željezničkog kolodvora, uvijek odsjedam negdje u centru, a često upravo u Petrinjskoj pa mi je Opera na pješačkoj udaljenosti par minuta.

Program +ONE koji smo radili Drago Vukelić (BSH Events) i ja u suradnji s tadašnjim menadžerom Ivanom Rendulićem je bio na nivou i po mom mišljenju bitan za scenu. Govorimo o ozbiljnoj elektronskoj klubskoj večeri (house , tech, melodic, techno) u samom centru Zagreba, u klubu koji je tehnički na top nivou. Program s resident DJima + gostima iz regionalnih i svjetskih država, a ako ćemo gledati čak iz aspekta ravnopravnosti spolova u DJingu, dovodili smo ženske DJice koje se žanrovski uklapaju u koncept. Priznajem da sam za prvo izdanje bio malo skeptičan, ali prošlo je odlično, kao i sva iduća izdanja.

I onda naravno, pošto mi Balkanci kakvi jesmo, samo tražimo dlaku u jajetu, zavidimo drugima, tražimo neka opravdanja i sl. često se čuju komentari da su to sve pozerski eventi gdje ekipa dolazi bit viđena iza DJa, da je to prekomercijalna glazba jer je neko pustio Fishera, da ista ta publika ide i na cajke i slične budalaštine. Takvi komentatori najčešće nisu nikad ni bili ni čuli ni vidjeli dotični klub i party, ali bitno da imaju sud. Ili su veliki kužeri DJi koji puno pričaju, a malo rade i realno kad se podvuče crta prodali bi dušu vragu da nastupe u takvom klubu top soundom, opremom, rasvjetom, CO2 topovima, vatricama i cijelom atmosferom kakvu večer nosi.

Da se razumijemo, meni nisu ništa manje draži nastupi u prljavim underground klubovima, Krešin Sound Factory u Paromlinu je mjesto gdje sam ja izvrtio neke od najdražih setova u životu i publika mi je možda najbolja, ali Zagreb i drugi veći gradovi moraju imati klub kakav je Opera.

Osjetiš li nostalgiju za BSH partijima?

Naravno, usko sam vezan za BSH kao višegodišnji resident DJ i dobar prijatelj s cijelom ekipom. To je nešto "naše" gdje sam kao kod kuće. Set, opuštanje prije i poslije, druženje, pozdravljanje sa svima koji nas redovno prate i posjećuju… sve to malo nedostaje, ali siguran sam da ćemo dočekati povratak svemu tome kroz koji mjesec.

Koji je tvoj najdraži BSH party do sad?

Svi su mi dragi, BSH Sljeme Tower 2018. mi je ostao najdraži do sad. Sve se lijepo poklopilo, došao sam direktno u Zagreb s ljetne turneje, dobro raspoložen, okružen dragim prijateljima i poznanicima, glazba mi je bila vrhunska cijeli party, lokacija i pogled na zalazak sunca je bio čudo. U top 5 su mi još definitivno BSH Medvedgrad (2018), BSH Vidikovac Maksimir (2019), BSH Dia De Los Muertos (2018) i BSH Grand Slam 2 (2019). Izdvojio bih još koncept Schmeck na Fuliranju powered ba BSH koji smo imali 2018. u sklopu adventa koji mi je bio posebno drag, nadam se da ćemo imati nešto slično jednog dana opet.

Što misliš o svojoj publici?

Sve najbolje, naravno. Nadam se da ćemo se i dalje slušati, gledati i družiti na događajima dok se stvari s Covid19 normaliziraju.

Hoćeš li podijeliti s njima 5 traka na koje obožavaju plesati?

Evo nekoliko stvari koje sam vrtio ove godine najviše i koje su prolazile odlično.

Earth n Days – Soulshakin' je vesela disco bomba koja floor ne ostavlja ravnodušnim.

Mano Negra – Sueño de Solentiname (Rampa Version) je odličan edit koji sam također puno vrtio, pogotovo za početak seta. Laganica, ali odličan groove i bass odrađuju pola posla. Mano Negra je inače francuska grupa čiji frontman je Manu Chao pa se ekipa ugodno iznenadi i kad čuje njegov glas.

Treća neka bude ATFC – Tech House Kinda Thing,  masni bigroom house sound koji također od prve radi svoj posao na flooru. Sa ATFC-jem nikad nema greške, njegove stvari su često u mojim setovima i dvoumio sam se da uvrstim ovdje Tech House Kinda Thing ili Samba For Maria.

Od minimal zvuka bi izdvojio Max Chapman, ThreeSix – Make A Move, na nju su mi masu puta dolazili DJi škicnuti na player ili pitati poslije svirke koja je to stvar.

I za kraj neka bude Haska, Salif Keita – Madan… obrada ovog klasika u afro house ritmu je bila bingo za open air događaje, pogotovo na moru.

Na čemu trenutno radiš?

Trenutno radim na novom albumu, većina stvari je već započeta i razrađena pa ih treba dovršiti i zaokružiti u cjelinu. Album će brojati vjerojatno oko 10 do 12 stvari, a žanrovski je naravno house orjentiran. Zvuk će biti klasični house, najviše NYC / Chicago / Disco style, nešto i zvuka 80ih koji je sada opet aktualan. Dosta sam zadovoljan za sad kako sve skupa zvuči i ono najbitnije, tu nema nikakvog kompromisa s izdavačima i sl. tako da će cijeli album zvučati isključivo onako kako ja želim od prve do zadnje sekunde. Bit će dostupan na svim vodećim streaming platformama, a za prodaju nisam siguran. Sve više me privlači Bandcamp opcija gdje fanovi, publika i DJi mogu donirati koliko žele novca za preuzimanje albuma. Ni vinyl izdanje nije isključeno.

Radim i na jednom zasebnom tematskom EP izadnju ili može se reći i mini albumu koji možda izađe prije albuma, a možda i poslije, još nisam odlučio. Također žanrovski house orjentiran.

Radim i na novim domaćim remixima jer sam primjetio zadnjih godinu dana veliki rast na preslušavanja nekih mojih radova sa domaćim glazbenicima, konkretno remixi za Nipplepeople i Annu Moor. Uzmimo za primjer Anna Moor – Lutak (Yakka Deep Remix) koji je u zadnjih godinu dana sa 3.000 pregleda porastao na 140.000, od toga 137.000 u zadnja tri mjeseca. Remix se sluša najviše u Srbiji, nešto malo manje u Hrvatskoj + neke male brojke u drugim državama. To je remix koji traje 9:00 minuta, youtube statistika kaže da ga 75% slušatelja posluša cijelog. Ne bih htio smarati nekim pusitm statistikama, samo želim reći da ta publika zaslužuje nove stvari iz mog studija. Taj remix je napravljen i objavljen 2017. godine, Anna Moor i njen single Lutak su relativno nepoznati na sceni, ako generaliziramo glazbenu scenu u zemljama regije. Ja sam također poznat samo užem krugu ljudi, tj. onima koji prate elektroniku. Uz sve to, mi na ovaj remix imamo unazad 90 dana gotovo 140.000 novih preslušavanja. Meni osobno je to fantastičan rezultat i želim ubuduće doprijeti do tih istih ljudi sa svojim novim radovima.

Ne patim od milijuna preslušavanja jer moja glazba (trenutno) nije za široke mase. Mladež u regiji sluša najviše neke kombinacije turbo folka, repanja i trapa. Starija populacija je za narodno/cajke ili nešto klasično od Miše, Olivera, Gibonnija i sl. Mi plivamo negdje na marginama s puno manjim brojkama, ali sigurno s kvalitetnom i zahvalnom publikom i na njih sam fokusiran. To ne znači da nešto iz elektornike ne može nenadano iskočiti i postati hit u regiji.