Skip to main content

Asp THE GreAt: “VJ-ing je za samo desetak godina od nepoznatog vida umjetnosti postao izuzetno bitan”

Asp THE GreAt iz Sarajeva jedno je od najprepoznatljivijih imena vizualne umjetnosti na regionalnoj elektroničkoj sceni

Već gotovo dva desetljeća, ovaj bosanskohercegovački VJ i vizualni umjetnik svojim živopisnim i dinamičnim setovima oblikuje klupske i festivalske doživljaje publike u BiH, Hrvatskoj i Srbiji.

Njegov rad karakterizira jedinstveni spoj livefeeda, 2D i 3D animacija, a vizualnu magiju kreirao je za nastupe velikana poput Solomuna, Carl Coxa, Umeka, Claptonea, Valentina Kanzyanija i brojnih drugih.

Kao pionir visoke VJ produkcije u regiji, Asp THE GreAt je prisutan na najvažnijim festivalima, ali i korporativnim i kulturnim događanjima, uključujući monumentalna video mapiranja Starog mosta u Mostaru i Nacionalnog muzeja BiH. U nastavku pročitajte što nam je otkrio o svom umjetničkom putu, izazovima VJ-inga, odnosu s glazbom i porukama koje svojim radom želi prenijeti publici.

Elektronička glazba i VJ-ing idu ruku pod ruku, ali kako ti vidiš ulogu vizualne umjetnosti u elektroničkoj sceni? Koliko je važna sinergija između zvuka i slike?

Elektronička glazba je uvijek korak ispred drugih smjerova u smislu korištenja novih tehnologija. Uvijek se najnovije stvari pojave u techno/trance/drum’n’bass klubovima ili festivalima, pa tek kasnije, ako se pokaže kao dobra, velike pop i rock zvijezde preuzmu je u nekom obliku za svoje turneje. VJ-ing je za samo desetak godina od nepoznatog vida umjetnosti postao izuzetno bitan. Iskreno nisam siguran postoji li ijedan festival na planeti koji nema vizuale iza umjetnika, bez obzira koja muzika je u pitanju. Vizualna smo bića, u digitalnom dobu vizuali su postali sastavni dio svakog nastupa.

Radio si s nekim od najvećih DJ-eva poput Solomuna, Carla Coxa i Umeka. Kako prilagođavaš vizuale različitim stilovima elektroničke glazbe? Koji nastup ili projekt ti je ostao posebno u sjećanju i zašto?

Ovo pitanje je baš komplicirano! Svakako, slušam setove umjetnika, čisto da dobijem neki osjećaj koja je neka standardna brzina, koliko je agresivna/progresivna muzika, da li se često pojavljuju hitovi ili su u pitanju neki setovi sa velikim brojem unreleased/underground izdanja. Osim toga, neki organizatori imaju tematske evente gdje točno znaju kakve vizuale žele.

Na nekim setovima stvari se jednostavni slože, a nekada je cijeli set patnja i veoma teško je pronaći vizuale koji će odgovarati muzici, pa sva priprema zna biti uzalud. Npr. gostovanje Davida Moralesa prije nekih 15 godina u Domu Mladih (Sarajevo) gdje sam očekivao neki limunada house set sa puno hitova, a „lik“ je doslovno uništio plesni podij sa fenomenalnim setom rijetkih ekskluzivnih izdanja.

Za nastupe koji su bili bolji od ostalih pa možda Solomun ispred Vječne Vatre, Carl Cox i Felix da Housecat na Disqouteque Riva, Monoloc u Domu Mladih, Fatima Hajji i Miloš Vujović na Element festivalu u Banjaluci, Jay Lumen u Tron-u, Alexander Kowalski na Lunar festivalu – zaista je teško izdvojiti samo jedan i reći zašto. Jednostavno, slože se stvari i vizuali budu top!

Postoji li razlika u pristupu kada radiš VJ set za underground klupski event i veliki festivalski nastup?

Nema. Isto se spremam za veliki ili mali event. Uglavnom je podjela da li radim na LED zidu ili je neki maping sa projektorima. Ako su projektori u pitanju, vizuali se moraju malo prilagoditi zbog drugačijeg kontrasta, te se neke boje jednostavno „izgube“ ako nije optimalno. Iskreno, mislim da su manji eventi puno bliže istinskoj kulturi elektroničke glazbe i ja ih više volim.

Elektronička scena se konstantno razvija – kako su se vizuali mijenjali kroz godine i što danas smatraš standardom za vrhunski VJ nastup?

Vizuali su napredovali svemirskim koracima. Kao i većina nas, i ja pratim šta se događa na svjetskoj sceni i neke stvari za koje ljudi imaju inspiracije ili kako ih realiziraju su nevjerovatni. Prije desetak godina Chemical Brothers, Underworld, Depeche Mode i Nine Inch Nails imali su brutalne vizuale koji su bili nešto čemu smo vjerujem, svi težili. Njihovi vizuali su i danas vrhunski, ali danas ima toliko fenomenalnih umjetnika da često znaju iskočiti nevjerovatne stvari na nekim manje poznatim festivalima od skoro nepoznatih ljudi.

Koji su ti najdraži festivali ili klupske večeri na kojima si nastupao, i zašto?

Element, Bacvice Beach Fest, Imperium, Discotheque Riva, BAM-C, BL-Art, CK13, Matinee. Zbog nevjerovatne ljubaznosti organizatora.

Kako vidiš budućnost VJ-inga u elektroničkoj glazbi? Hoće li tehnologija poput AI-a i VR-a promijeniti način na koji vizuali funkcioniraju u klubovima i na festivalima?

Elektronička glazba i VJ-ing su uvijek korak ispred, tako je posljednjih 30 godina. Prije pojave namjenskog software-a za VJ-ing, postajali su plugin-ovi za winamp i WMP (AVS i Milkdrop, u prvom redu) koji su radili animacije na osnovu zvuka. Tako da možemo reći da je neki oblik AI već bio implementiran u vizuale zapravo i prije masovnog korištenja AI-a u druge svrhe. Sigurno je da će AI imati utjecaja i na budućnost VJ-inga, to je jednostavno tako sa tehnologijom. Naše je da to pokušamo iskoristiti i napraviti najbolje vizualno iskustvo za publiku.

Postoji li neki trenutak na sceni koji te posebno inspirirao ili izazvao da podigneš svoju produkciju na višu razinu?

Neću lagati ako kažem da se to se stalno događa. Tijekom nastupa jednostavno padaju neke ideje napamet za koje treba priprema, te se često zna dogoditi da se nakon nastupa zatvorim par dana i pokušam te ideje ubaciti u slijedeći VJ set. Nekada je to VJ loop koji pokušam napraviti, nekada je tranzicija, nekada je jednostavno način korištenja opreme.

Uvijek se trudim da ljudi zapravo primjete vizuale. Ako je organizator platio tisuće eura za LED zid i svjesno angažirao VJ-a da maksimalno iskoristi taj zid, pravo mi je stalo da ljudi vide razliku kada tehničar pušta animacije i kada VJ radi svoj set. Vizualno iskustvo koje VJ donosi na event je razlog zašto zapravo postoji VJ.

Što bi poručio mladim VJ-evima koji žele ući na elektroničku scenu? Koji su prvi koraci koje bi im preporučio?

Nemojte se ograničavati. Pokušajte sve. Od različitih software-a do kontrolera. Ne postoji pravilo šta će vama najbolje odgovarati. Neke od kolega koriste software koji je meni totalno nelogičan, ali kolege s njim rade fantastične stvari. Nemojte imati strah od greške. Nastupajte kada god možete.

sonus desktop
maceo 600
Godina je 1983. Detroit tek počinje osjećati prve pulsacije onoga što će ubrzo prerasti u globalni techno pokret
hard 600
Godina je 1983. Detroit tek počinje osjećati prve pulsacije onoga što će ubrzo prerasti u globalni techno pokret